Danas se navršava 33 godišnjica velikog antiratnog skupa održanog 29. kolovoza 1991.godine ispred tadašnje komande garnizona JNA u Karlovcu.

Na današnji dan prije 33 godine u Karlovcu je održan veliki antiratni skup Bedem ljubavi. Kako nam javlja jedan od aktera Vitomir Begović, ova antiratna kampanja jedan je u nizu značajnih događaja koji su trajno ugrađeni u povijest stvaranja samostalne Hrvatske države na karlovačkom području.

Čitajte više... 

Sadržaj se nastavlja...

- Bilo je to vrijeme kada su hrvatski i mladići drugih nacionalnosti s prostora tadašnje Jugoslavije zatečeni u JNA postali sredstvo manipulacija i ucjena juogenerala, odnosno sredstvo otvorenih ratnih prijetnji Hrvatskoj.

U trenutku prosvjeda od 97 mladića s karlovačkog područja koji su odslužili vojni rok,njih 96 zadržano je prisilno u vojarnama širom nekadašnje države, a istovremeno stotine mladića iz različitih područja zatočeno je u brojnim vojarnama na području Karlovca, a tisuće širom tadašnje države.

Danas se navršava 33 godišnjica velikog antiratnog skupa održanog 29. kolovoza 1991.godine ispred tadašnje komande garnizona JNA u Karlovcu.

U organizaciji Povjereništva Saveza samostalnih sindikata Hrvatske u Karlovcu i Društva „Hrvatska žena“, karlovčani i dugorešćani,njih gotovo 10.000 , odlučno su poručili sa veličanstvenog skupa , da su mir i sloboda,poštivanje zakona i ljudskih prava,a ne rat jedini put ka budućnosti.

- Napetost i neizvjesnost danima se osjećala na karlovačkom području, kao i u drugim dijelovima Hrvatske.Izuzetak nije bio 29.kolovoza 1991., još jedan dan strepnje i ogorčenja. Ocijenili smo da će vrh JNA dalje postupati sa zatočenim mladićima ovisno i o načinu reakcije i odgovoru naših građana.Odluku o organizaciji javnog skupa donijeli smo u jutarnjim satima,i nakon toga užurbano pristupili pripremi i provedbi.

Bilo je izuzetno važno tog dana,u tako velikom broju biti ispred tadašnjeg Garnizona JNA u Karlovcu, iskazati snažno zajedništvo u zagovaranju mira,protivljenju nametanju rata i pružanju potpore agresiji na Hrvatsku, kao i pokazati solidarnost s obiteljima prisilno zadržanih mladića u JNA, te se snažno zauzeti za njihov siguran i žuran povratak u svoje domove.

To nije bio uobičajeni prosvjedni skup,već okupljanje ljudi punih pozitivne energije,emocija,empatije,prkosa,dostojanstva i ponosa,uvjerenih da mogu upornošću i osvješćivanjem javnosti tadašnje Europske zajednice i drugih zemalja,ostvariti pravdu i pobjedu.

Organizirane grupe radnika prolazile su ulicama grada iz tada velikih industrijskih zona; Banije i Male Švarče, te Pamučne industrije Duga Resa, i spajale se na zajedničkom mjestu prosvjeda.

Atmosfera na skupu bila je izvanredna, nazočni radnici i građani svojim dolaskom,hrabrošću i odlučnošću prenerazili su one koji su se skrili i utvrdili iza debelih zidova i ograde sjedišta Garnizona JNA uz ogromnu količinu raznog oružja,vojne tehnike i ljudstva.Dan strepnje i ogorčenja tijekom skupa pretvorio se u dan nade i vjere da će zajedništvo i dobro pobijediti zlo,što se i ostvarilo u daljnjem tijeku Domovinskog rata. Vitomir Begović.