Tadašnji kolega novinar sve prijestupe i zločine opisuje vrlo živopisno i kićeno.

Valjda od kada je novina, od tada je "crna kronika" mnogim čitateljima najpopularnija rubrika. Iako će uvijek biti i onih koji će prigovarati zbog količine "negativnih" vijesti, žalosna je činjenica da će upravo takve najviše privlačiti čitatelje, kako danas kada funkcioniramo preko "klikova" i "lajkova", tako i u davnom nevinom dobu novinarstva, kada su ulični kolporteri izvikivali naslove i sadržaj privlačeći tako građane da kupe svoj primjerak novina. 

U karlovačkom tjedniku "Hrvatska sloboda" iz 1923. godine, upravo iz prosinca, dakle ravno prije 100 godina, pronašli smo i poveću rubriku crne kronike, iz koje izdvajamo nekoliko vijesti, koje tadašnji kolega novinar predstavlja vrlo živopisno i kićeno. Zanimljivo je i da za razliku od danas, kada su imena počinitelja i zakonski zaštićena sve do presude ako nije riječ o javnoj osobi, novine slobodno objavljuju imena prijestupnika, ali se skraćenicom zato označavaju - okolna sela.

Sadržaj se nastavlja...

"Nesreće, kradje i tučnjave", Hrvatska sloboda, 14. prosinca 1923.

Tijan Josip, seljak iz Mrkoplja, predao je Ivanu Šenici, slugi u gostioni Mamule, na čuvanje svojih deset komada svinja. Kada se je poslije dva sata povratio da ih preuzme i tjera kući, sluga mu mjesto deset dade samo sedam svinja i time ošteti vlasnika za 1350 dinara. Vlasnik je odmah podnio prijavu i sa svjedocima dokazao da je Šenici predao deset svinja, a pošto je Šenica jedna vrlo poznata ličnost kod suda i policije to nije bilo nikakove dvojbe da je on tri komada svinja "uzeo pod svoje" i zato je pridržan u zatvoru.

Često se "ljubav" između muža i žene na različite načine ispoljuje; katkada se znaju dvoje tako slatko "poljubiti" da jedno drugome nos odgrize ili muž zna da tako "pomiluje" svoju ženicu da joj dva zuba izlete. Neobična ljubav svakako je bila između Laze Lončara, trhonoše, i njegove ženice Evice. Njihovi ljubavni razgovori vodili su se na kolodvoru i kad je ljubavno očitovanje doseglo svoj vrhunac zgrabila je Evica zdjelu i bacila je u glavu svom Lazi. A kako je Lazo bio tvrdje glave nego zdjela, nije mogao da razumije takovu ženinu ljubavnu šalu i da joj ne ostane dužan povuče nož i "poškaklja" ženu malo pod rebra zadavši joj tešku ozledu. Evica je odpremljena u bolnicu, a njezin Lazica na "meki ležaj" u zatvor.

U selu S. pograbiše se dječak J.E. sa dječakom J.B. i pognaše se po zelenoj travi cio dan do podne. Jedan mane, drugi omanjuje, a kako se namjerio junak na junaka, Musa na Kraljevića Marka, to bi se oni još dugo gonili da se nije J.E. sjetio svojega handžara i povukavši ga iza pasa rani J.B. na dva mjesta. Osta "Musa" na zelenoj travi, a "Marko" će vjerojatno u duboke tamnice gdje "jakrepe memla davi".

Gospodjica Močivnik Josipa, kuharica u Velikoj Kavani, morala je svakako biti vrlo dobra radniku Konciliju Florijanu kada mu je posudila svoj kaput. Kako je ovaj više volio kaput nego kuharicu, nije ga htio više natrag da ga povrati, a pošto je sad nastupila zima, to je kaput vrlo potreban pa makar bio i kuharičin. Gospodjica Josipa je na to svog Koncilija prijavila policiji, koja je oduzela Florijanu kaput i predala ga kuharici.

U ponedjeljak u jutro, u 6 sati, jedan je "tercet", sastojeći se od Ivana Škrobana, Pavla Draženovića i Steve Štefa, odigrao svoj zadnji komad u Zagrebačkoj ulici. Oni nisu mnogo birali u repertoiru već uzeli onaj komad gdje se deklamuje i prikazuje šakanje. Kako je bilo rano jutro, kad je sva publika spavala, to nije imalo smisla ni da se "predstava" daje, i kad ih je uzalud "javna bezbednost" opominjala na red i mir, oni nisu slušali. Da se predstava svrši, redarstvo je samo "spustilo zastor" i odvelo rane glumce iza kulisa u redarstvene uze. Epilog će biti po nekoliko dana počinka s onu stranu brave.

(foto: kafotka.net)