Tadašnja milicija hvatala je preprodavače petardi - događa li se to i danas?

Tema pucanja za Novu godinu nije nova. Štoviše, priča se o njoj već desetljećima kao što svjedoči i današnji tekst u ovoj rubrici, a koji prenosimo iz prvih dana 1974. godine, dakle prije ravno pola stoljeća.

Ipak, teško se oteti dojmu da je svojevrsna moralna panika oko novogodišnjih vatrometa u današnje vrijeme na stranu stavila daleko ozbiljniji i opasniji problem, a to su druga eksplozivna sredstva. Novogodišnji vatromet bezazlena je i duga tradicija u cijelom svijetu, koja čini minimalnu, ako i takvu, štetu i zasigurno sama za sebe ne uzrokuje probleme i panične strahove životinja, djece i osjetljivijih pojedinaca. 

Sadržaj se nastavlja...

A, o onom što probleme zaista čini, gotovo da se i ne piše osim kroz par generičkih testova. Još je gore da, ako nas ne vara dojam (jer u medijima niti u policijskim izvješćima o tome nema ni spomena), protiv višednevnog iživljavanja tisućama petardi i jačih eksplozivnih sredstava, malo što čine i nadležni pa se tako, sudeći po brojnim komentarima na internetu, pomalo zaboravlja da petarde - jesu zabranjene. "Pucanje" je dozvoljeno u periodu od Štefanja do Nove godine, ali samo pucanje onim sredstvima koje se mogu legalno kupiti u svakom dućanu, a to je najčešće ono što nazivamo "dječjom pirotehnikom". Prave petarde zabranjene su već jako dugo, ali - kao da i nije.

Ako ćemo se uspoređivati sa razdobljem od prije 50 godina, onda, iako ni to nije posve eliminirano, možemo reći da je ipak pomak učinjen u korištenju ostalog vatrenog oružja. Danas se, naime, barem u gradovima, ipak rijetko može čuti pucanje iz pištolja, pušaka ili automata kakvo je, čini se po tekstu koji prenosimo, bilo gotovo pa standard u sedamdesetim godinama...

"Pucnjava", Karlovački tjednik, 10. siječnja 1974. godine

Novogodišnje prazničko raspoloženje je iza nas. Kako smo tu noć dočekali, kako smo se zabavili, ostavimo radije po strani. Ali, prisjetimo se nečega što nas je danima podsjećalo na približavanje te noći na razmeđu dviju godina. Riječ je o pucnjavama.

Danima su na karlovačkim ulicama odjekivale eksplozije bombica, žabica i petardi, grmilo je na gotovo svakom uglu. Stresali smo se od iznenađenja, tražili okom onog tko je pod noge starice, djevojke i nas bacio bombice. A te bombice došle su ilegalnim kanalima ovamo iz Italije i Njemačke. Na njima stoji oznaka "Petarda - Pirat", ali bez oznake proizvođača. Nabavna cijena bila je 30 para, a prodavale su se po 2 i više dinara. U Stanici milicije Karlovac postoji podatak da su uhvaćena četvorica preprodavača i kod njih stotinjak petardi. Tri prijave podnesene su protiv svakog od njih: narušavanje javnog reda i mira, nezakonito držanje eksplozivnih sredstava i ilegalna trgovina. To je epilog tisuća eksplozija koje su nas uznemiravale.

Ali nisu samo pucale bombice. U novogodišnjoj noći iz pištolja je ranjen Miloš Bojanić iz Vojnića. Veselje je završilo dubokom ranom. A svjedoci smo i toga da su ne samo novogodišnje već i druge pretprazničke noći pune pucnjava iz pištolja, lovačkih pušaka i karabina pa čak negdje odjekne i rafal automata. Puca se u zrak, ali tane, a to se i ovoj novogodišnjoj noći dogodilo više puta, zaluta u nečiji stan.

Moramo li veselje garnirati pucnjavom i eksplozijama, ili se umijemo zabaviti i bez toga? Pitanje na koje odgovor može dati svatko od nas, jer nam svima ta pojava smeta. 

(foto: kafotka.net)