Dramatična utakmica na ispunjenoj Rujevici završila je pobjedom Dinama (1:2). Imala je Rijeka inicijativu, no Dinamo je iz dva udarca u okvir Labrovićevih vrata postigao dva pogotka i vjerojatno postao novi, stari prvak. Bijele samo teorija i čudo neviđeno još drži u toj utrci.

Prvenstvena sezona odbojkašica je završena. Mladostašice su još jednom na tronu, titula broj 19 državnih prvakinja sletjela je u Dom odbojke. Podsjetimo još i da su odbojkašice Kelteksa četvrte u prvenstvu te opet igraju europski Challenge Cup. U Osijeku se, pak, zaključila sezona najboljih hrvatskih odbojkaša. Nije kao prošle godine finalna serija odbojkaša za prvaka otišla do kraja i pete utakmica, u sezoni 2023./24 sve je riješeno nakon četvrte.

RK Zagreb je pobijedio RK Nexe i u drugoj utakmici ove sezone vodi s 4:0 u utakmici do 6 bodova za prvaka Hrvatske. Prvu sljedeću utakmicu odluke Zagreb će igrati doma, ali prije toga ga čeka nastup u Kupu Hrvatske na završnom turniru, a moguć je i u Poreču sudar ova dva protivnika za naslov. 

Sadržaj se nastavlja...

DRAMATIČAN RASPLET

U dramatičnom raspletu 10. kola Paket 24 Premijer lige – Lige za ostanak, gdje je više od pola klubova strahovalo za svoj status, “najdeblji kraj“ izvukli su rukometaši KTC-a (u kojem igraju i dva Karlovčanina Perajica i Ostarčević) koji će nakon poraza od Gorice s Ribolom Kaštela napustiti Premijer ligu. U doigravanje za ostanak će Moslavina i Osijek. U posljednjem kolu čak je 7 klubova tražilo spas. Pet je klubova na kraju imalo po 19  bodova i njihova mini ljestvica odlučivala je tko se spasio. Sretnici su Dubrava (4), Rudar (5) i Karlovac (6). Moslavina (7) se spasila pobjedom u Metkoviću, a Osječani (8) su izgubili u Dubravi pa trebaju u kvalifikacije. Igrat će s prvoligašima – Umagom i Siskom.

Divovsku borbu vodili su Rudar i Karlovac. Prednost je, doduše, bila na strani domaćina. Karlovčani su odjednom nestali s parketa i dopustili domaćinu da im zabije 8 golova za redom. Tako su od -1 (8:7), pali na -9 (16:7). U posljednjih 5 minuta „rudari“ su ušli s +7 (23:16) i odjednom prestali igrati. Karlovčani su to iskoristili, postigli 5 pogodaka za redom, i na kraju došli do podnošljivog poraza (23:21). Karlovac ipak ostaje premijerligaš. Završili su na šestom mjestu s 19 bodova i prošli bez dodatnih kvalifikacija. Dakle, svjedočili smo nikad uzbudljivijoj završnici Lige za ostanak. HRK Karlovac je u jednoj stresnoj situaciji tek u zadnjem kolu osigurao ostanak. 

ZAŠTO TAKO MORA BITI

Dobro je da rukometni klubovi pokazuju ambiciju, da imaju ciljeve te da je natjecanje iz godine u godinu sve bolje. Svakoga bi to trebalo veseliti. Međutim ... Rukomet u malih sredinama po Hrvatskoj je temelj, budućnost. Zato nije dobro da u nekadašnjim rukometnim centrima (Rijeka, Čakovec, Bjelovar, Umag, Đakovo, Vinkovci, Metković, Sisak, Pula, Karlovac ...) nemamo rukomet kakav priželjkujemo. Nije dobro kad se sve vrti oko Zagreba. 

Imamo, nažalost, situaciju da je RK Zagreb otkako je samostalne Hrvatske, prvak i pobjednik kupa. To nije dobro! To nije uspjelo ni Dinamu, ni odbojkaškoj Mladosti, ni vaterpolistima ... Nije dobro da se unaprijed zna tko će biti prvak. Nije opravdanje da je tako zato što RK Zagreb ima novaca a drugi žive na „prosjačkom štapu“. Nije dobro kad jedni mogu sve što požele, a jedni ne mogu do trofeja i zadržati svoje najbolje. Sjetimo se s početka 90-ih Karlovca, Metkovića, ne tako davno i Nexea ... Nažalost to je u rukometu postala normalna stvar. Naravno da svi ne mogu imati podjednako, ali bi za rukometni sport bilo kudikamo bolje kad bi konkurencija bila jača.

Evo, na primjer, HRK Karlovac već par godina muku muči s ostankom u društvu najboljih hrvatskih rukometnih klubova. Igraju, uglavnom s domaćim igračkim kadrom što je, svakako za pohvalu. Nažalost bolji odlaze u bogatije sredine u Lijepoj Našoj ili u inozemstvo, jer ga klub ne može zadržati. Klub godinama vodi nevjerojatnu borbu s „vjetrenjačama“ jer proračun nije dostatan. Klub jakog i stabilnog sponzora kakav su nekad bili Karlovačka pivovara i Karlovačka banka, nema ni  na vidiku. Zašto baš tako mora biti.

UPRAVA KLUBA ZNA ŠTO TREBA ALI ...

Slikovito rečeno borba je to poput Don Quijote u romanu "El ingenioso hidalgo Don Quijote de la Mancha" i njegovog štitonoše Sancha Panze, a koji je napisao Miguel de Cervantes još 1615 godine. Predsjednik kluba Stipe Smojver (Don Quijote ) i Uprava kluba (Sancho Panza) prolaze kroz složene probleme i razvoj. Quijote u jednom trenutku shvaća da su njegovi postupci ludost, a Sancho ga moli da ne odustane ...Stipe Smojver je Don Quijote iz tog romana. Jedan je od rijetkih entuzijasta koji se potpuno predao klubu, emotivan je i angažiran maksimalno. Da nije tako pitanje je da li bi igračima plaća ikad došla, da li bi imali primjerenu opremu, mogli plaćati suce, taksu, mogli na putovanje ... 

Klub je poprilično skroman, bili bi zadovoljni kad bi raspolagali s minimalno 100 tisuća eura po sezoni. Zato je neshvatljivo da grad poput Karlovca svom klubu koji je perjanica KA-sporta, u najvišem rangu, ne može osigurati „mirnije vode“ - veća financijsku potporu. Upravi kluba ne treba predlagati što da čini, oni to znaju najbolje. Dolazi nova sezona, ne od jeseni već od sutra. Bez potpore odgovornih, onih koji stvaraju uvjete za sport, klub će ostati na status quo. 

I da zaključim. Don Quijote i njegov perjanik Sancho Panza prolaze kroz šumu problema, kroz opetovanu priču. Quijote spoznaje da je njegova borba, radnja, bila ludost i da pomoći nema te se odlučuje vratiti kući, odustati. Ponadajmo se da rukometašima sljedeća premijerligaška sezona neće biti toliko stresna kao ova. Ako tako ostane sadašnji glavni likovi iz te Cervantesove priče mogli bi se predati, a karlovački rukomet poslati u povijest.