Ubraja se među najbolje svirače bisernice (prima) na svijetu, a mnoge tamburaške skupine u svijetu i u samoj Hrvatskoj izvode njegove skladbe koje sklada od 1980. godine.

Jerry, punim imenom Jerome Joseph Grcevich pripada trećoj generaciji Hrvata rođenih u Americi u Turtle Creeku kod Pittsburgha u Pennsylvaniji te zna da su njegovi preci došli u Ameriku iz Sigeca pored Koprivnice, te Pisarovine, Malog Erjavca, Gradeca Pokupskog i Jaškova malih mjesta u neposrednoj i malo daljoj okolici Karlovca, a po navedenim precima dobio je i ime Jeronim i Josip. 

Kako su mu otac i stric imali tamburaški sastav i ozbiljnije su se bavili tamburaškom glazbom, već je u djetinjstvu zavolio tamburu te često, uz oca i strica, nastupao na različitim manifestacijama za Hrvate u Americi. U svojoj 21. godini učio je tamburicu uz slavnog vojvođanskog tamburaša Janiku Balaža. Svirač je svih pet tamburaških instrumenata – bisernice (prima), braća (basprima), bugarije (kontre, tamburaške gitare), begeša (berde, tamburaškog kontrabasa) i tamburaškog čela, često snima sve dionice na svojim albumima. Ubraja se među najbolje svirače bisernice (prima) na svijetu, a mnoge tamburaške skupine u svijetu i u samoj Hrvatskoj izvode njegove skladbe koje sklada od 1980. godine.

Sadržaj se nastavlja...

- Moj tata i stric, i moj djed, svirali su tamburice. Često su vježbali s orkestrom u našoj kući. Osluškujući kao dijete njihovo sviranje ta je glazba ušla u moje srce. Kasnije sam im se pridružio i s njima svirao. Usvojivši sviranje i tamburašku glazbu počeo sam skladati, ali mi je nedostajao tekstopisac kojega sam pronašao u Miroslavu Škori. Od tada smo zajedno stvarali. Treća pjesma koju smo zajedno stvorili bila je „Ne dirajte mi ravnicu“ Miroslav Škoro je napisao tekst i glazbu a ja sam napisao aranžman, te odsvirao sve instrumente i otpjevao prateće vokale – kaže Jerry. 

Ne odvaja se od tambure pa je i u Josipovo svetište došao s tamburom koju mu je darovao Antun Nikolić Tuca koji je surađivao s Krunoslavom Kićom Slabincem za koga je pisao melodije i aranžmane, kao i za Zvonka Bogdana, Stjepana Jeršeka Štefa i druge tamburaše. Tom je prigodom odsvirao svjetski poznatu duhovnu pjesmu „Milost“ s mnoštvo prekrasnih vlastitih improvizacijskih ukrasa te pjesmu „Josip oče sveti“ ujedinjen sa zvukovima orgulja i glasova brojnih vjernika.

- Vjeru u Boga i dobrotu prema čovjeku usadila mi je moja baka. Ona mi je još uvijek veliki uzor, iako se preselila u vječnost. One me učila poštenju i povjerenju u Boga. U blizini moga doma u Americi postoji jedna crkva koja je otvorena i po danu i po noći. Rado uđem u tu crkvu baš u sitne sate po noći te u tišini, molim na svoj način. Sviram svoju tamburu uvjeren da melodiju čuje baka, roditelji i dobri Bog. To je moja molitva. U tim trenucima uvijek pronađem mir, ali i nadahnuće za neke nove skladbe – svjedočio je svoju vjeru Grcevich. 

- Moje srce je uvijek ovdje, i u cijelom svijetu gdje ima naših ljudi, naših Hrvata, tamo sam ja – naglasio je.

DOKTORAND O. GAUDENCIJE VITO SPETIĆ,OSPPE, PREDVODIO JE MISNO SLAVLJE

Hodočastili su župljani svetog Franje Ksaverskog iz naselja Švarča sa župnikom vlč. Dujom Kurtovićem koji je koncelebrirao u zajedništvu s mons. Antunom Senteom ml., rektorom Josipova svetište. Pjevanje su animirali župni pjevači sa Švarče i Dubovca uz orguljsku pratnju s. Blandine Rakarić, KBLJ. 

U prigodnoj homiliji o. Gaudencije Vito Spetić je ostalog kazao:  

- Mene uvijek fasciniraju one reklame za mršavljenje ili za neke druge ljudske potrebe. Kako može netko biti tako smiješan da vjeruje da će ispijanjem tablete odmah smršaviti. No, ljudi žele u to vjerovati, a ne žele vjerovati da iz življenje Riječi Božje može učiniti sretnim, da samo s Bogom ljudski život može biti smislen i ispunjen. Stoga može li čovjekov život biti sretan ako je tvrdo tlo za riječ Božju. Ne može. Može li ljudski život biti sretan ako se očekuje od drugih da budu pravedni, a ne od sebe. Ne može. Stoga ja moram biti taj pravednik, ja moram biti taj koji će živjeti po Riječi Božjoj. Tada mogu očekivati čuda u svojoj sredini u svojoj obitelji, u svojoj domovini ...