Opet gladni? Ako jeste i treba vam brz i jednostavan recept, lako je moguće da ste naletjeli na blog upravo tog imena i pronašli neki koristan savjet.

Iza njega stoji Hrvoje Stojanov, koji je zaljubljenik u kuhinju i gastronomiju od malih nogu, zar ne?

- I jesam i nisam, ovisi kako se uzme. Jesam se već kao skroz mali volio motati po kuhinji dok su mama ili baka kuhale, bilo mi je to jako zanimljivo i imam sjećanja iz tog vremena, koja su lijepa i očito mi je bilo privlačno. Ali, nije da sam i krenuo tim smjerom, u srednju sam išao u Ekonomsko-turističku školu, na fakultet opet u sasvim drugom smjeru i po zvanju sam magistar novinarstva, no na kraju sam, eto, ipak završio u ovim vodama. 

Sadržaj se nastavlja...

Dobro, blog u neku ruku i ima veze s tvojim zvanjem, a jesi li ikada radio kao novinar?

- Jako malo zapravo. Jedno vrijeme sam radio na Jabuka TV dok su imali emisiju iz Karlovca i okolice. Onda sam radio u jednoj državnoj firmi, a nakon što mi je istekao ugovor odlučio sam pokrenuti nešto svoje. Otvorio sam obrt i eto tu smo.

Obrt za hranu?

- Haha, ne, ne bavim se samo ovime naravno, radim i na vođenju društenih mreža, na pomaganju mladim poduzetnicima, ako zatreba mogu odraditi i PR, ima tu raznih suradnji, a blog je ispao neki spoj ugodnog i korisnog. 

Znači, i na njemu se može zaraditi? 

- Pa može, kroz različite suradnje, promocije proizvoda i slično. Govorimo o blogu jer je on okosnica, ali u današnje vrijeme društvene mreže su svakako i efektnije pa bi se moglo reći da je glavni u cijeloj toj priči Instagram, na kojem imam negdje oko 12.000 pratitelja i pratiteljica, kojima se trudim uvijek ponuditi nešto zanimljivo, ali i smisleno. Nisam od onih koji objavljuju samo da se nešto pojavi na stranici, ako nemam ništa "pametno" radije taj dan ili dva neće biti objave, nego da forsiram. 

Ljudi samo prate ili su i aktivni? Postavljaju li pitanja, javljaju li se u inbox?

- Postavljaju, ljude dosta zanima kuhanje i sve oko njega, a vrlo rado ću pomoći koliko mogu. 

Pretpostavljam da sve to nije samo "poslovna" priča, uostalom rekao si da je riječ o spoju ugodnog s korisnim, dakle vjerojatno i doma kuhaš redovito?

- Naravno. 

Postoji li nešto što ne voliš?

- Jesti ili kuhati?

Pa i jedno i drugo zapravo...

- Ne volim tripice, jetrice, to me nekako još kao klinca odbijalo i jednostavno se ne mogu prisiliti da to zavolim. 

Vidiš, dobra stvar za drugi dio pitanja, jer pokojni kolega novinar Tomo Vičić bio je poznat baš po svojim tripicama odnosno filekima. Stvar je u tome da ih je on osobno mrzio i nikad ih nije jeo, ali ih je fenomenalno pripremao. I tadašnja Udruga filekara ga je stalno zvala da ih on spremi. Pa, kuhaš li ti ono što ne voliš?

- Ne, ne mogu. Kod mene je to ipak drugačije, ne volim ih pa ih ni ne spremam.

Omiljena jela su vjerojatno još nezahvalnije pitanje?

- Naravno, to je uvijek teško reći, ali onako u nekom općem smislu moglo bi se reći da najviše volim tjesteninu u raznim oblicima. Volim i kuhana jela, odnosno variva, opet na razne načine i s raznim sastojcima.

Smišljaš li i sam nove recepte?

- Smišljam, ali i tu se trudim da budem relativno prizemljen. Želim ljudima ponuditi zanimljiva nova svakodnevna jela, koja su pristupačna i svatko ih si može priuštiti. 

Kad čovjek čita recepte na internetu ima tu često svakojakih stvari za koje oni koji nisu malo dublje u tim gastro vodama nisu ni čuli, a kamoli da bi znali gdje ih nabaviti. Kakva je zapravo situacija s tim, ima li svega toga u Karlovcu, Hrvatskoj?

- Karlovcu baš i ne, Hrvatskoj već da, iako treba znati gdje tražiti. No, dobra stvar danas je u tome da su nam uz internet sve stvari puno lakše dostupne nego nekad. Ako nešto ne mogu kupiti u Karlovcu, mogu preko interneta. 

Kakvom ti se čini ponuda karlovačkih restorana? 

- Mislim da na to možemo gledati iz dva kuta. Oni koji su možda prekritični po meni griješe, jer ponuda je uglavnom korektna. Može se dobro pojesti. S druge strane, treba pošteno reći da nema razloga ni za oduševljenje, ne bih volio sad izdvajati posebno imena, ali volio bih malo više mašte, više hrabrosti. U većini restorana ćete dobro pojesti, ali je ponuda uglavnom prejednostavna.

Ti nećeš izdvajati, ali kada sam radio tekst o tome što turisti misle i kažu, izdvojili su se Kalvarija, Kastel i Kostanjac...

- Pa dobro, s tim bih se otprilike i ja mogao složiti.

Kako jedan restoran može doći do Michelinove zvjezdice? Ne nužno u Karlovcu, nego i cijela Hrvatska ih ima zapravo vrlo malo...

- To je kompletna ponuda i važno je uzeti u obzir da tu ponudu ocjenjuju zaista pravi stručnjaci, koji će osjetiti razliku u jelu, gdje je možda običan čovjek i neće, a sigurno je da neće znati zašto je to tako i što mu je točno bolje ili gore. No, nije i samo u jelu stvar, apsolutno sve mora biti na najvišoj razini. 

Kakav si kao gost? Prigovaraš li ako nešto nije u redu?

- Ovisi što. Ako postoje stvarni razlozi za prigovor - prigovorit ću. Ali nikada na neugodan način. Isto tako, kada postoje razlozi za pohvalu - pohvalit ću. Danas me zbog bloga mnogi znaju i pozvati i traže iskreno mišljenje i tu se isto trudim onda zaista biti maksimalno iskren i korektan, ukazati na nedostatke, pohvaliti ono što je dobro. 

Što se tiče karlovačkog područja, postoje li neka baš naša jela?

- To je dosta teško pitanje, puno sam i ja istraživao na tom polju, ali nemam neke definitivne odgovore. Svakako bi to moglo biti nešto s riječnom ribom, sigurno ima negdje nekih starih recepata specifičnih za ovo podneblje. Jasno, postoje i tradicionalna jela koja nisu samo naša, ali postoje i na ovom području, štrukli, gibanice... teško je zapravo imati nešto potpuno originalno, jer je cijela šira regija gastronomski donekle slična. Evo, izbrendirali smo se donekle sa štrudlom.

Postoji i ovaj novi projekt specijaliziranih jela po restoranima, s gljivama, jagodama, pivom...

- Da, to je isto dosta zgodno, iako bih volio da si oni koji sudjeluju tu daju malo više mašte, to je idealna prilika da se ljudima ponudi nešto što ipak nije svakodnevno. 

Razmišljaš li možda o tome da otvoriš svoj restoran jednom?

- Hm... da, jednom. Ali taj "jednom" je dosta daleko. Volio bih tako nešto, ali to je u ovom trenutku zaista još sasvim daleko u budućnosti.

A, jesi li razmišljao da se prijaviš na neki od kulinarskih showova na televiziji?

- To čak i jesam, iako na kraju nisam to zaista i napravio. No, tko zna, možda tako nešto i izrealiziram. 

Sam fotografiraš stvari na svom blogu, fotografiraš li i inače?

- Slabo. Volim fotografiju i volio bih imati više vremena za to, no uglavnom je u ovom trenutku to vezano samo uz blog. Ipak, tu i tamo volim otići u prirodu i tamo također napraviti neki set fotografija.

Za kraj, evo nedjelja je, podne... možda netko od naših čitatelja još nije smislio što bi za ručak, ili mu možda treba ideja za sutra ili naredni vikend. Imaš kakav prijedlog? 

- Pa evo, kad je već nedjelja, neka bude prikladno za nedjeljni ručak. Predložio bih gulaš s crnim pivom, a kompletan recept, kao i brojne druge recepte i zanimljivosti možete pronaći OVDJE.

Razgovarao: Darko Lisac