Nakon godina tavorenja u za domaće navijače i simpatizere neatraktivnoj 3. HNL Centar, nogometaši Karlovca 1919 napokon su ušli u viši rang.

S kapetanom momčadi Bornom Pausićem razgovarali smo neposredno prije posljednje pripremne utakmice protiv Bjelovara pa je i prva tema bila nadolazeća sezona i ambicije.

- Mislim da smo dobri, da smo se dobro pripremili i da je ekipa jaka, pojačanja su se dobro uklopila i nema razloga da ne budemo optimisti.

Sadržaj se nastavlja...

Kakve su zapravo konkretne ambicije kluba? Jesu li tvoje u skladu s njima?

- Nije nam zapravo nitko rekao ništa konkretno, ali iz atmosfere koja vlada u klubu se daje naslutiti da se očekuje plasman u gornjem dijelu ljestvice, nekakvih top 5 bi recimo bio minimum. Trener, naravno, želi i više, on svaku utakmicu želi pobijediti i uvijek želi prvo mjesto i zato je i tako uspješan. 

Tvoje mišljenje?

- Što više, to bolje. Svakako da bih volio da se uključimo i u borbu za prvo mjesto, ali za prvu sezonu sigurno bi i plasman među tih prvih pet bio pristojan. Siguran sam da nekog straha oko ostanka neće biti, navijači se ne moraju bojati da ćemo se boriti za očuvanje statusa, ekipa smo za vrh.

Vidiš li možda Karlovac u dogledno vrijeme i u najvišem rangu?

- Pa, vidim. Možda ne treba žuriti i forsirati, možda je prvi korak stvoriti stabilnog člana 1. NL, a onda polako krenuti i prema najvišem rangu. Kada su u pitanju uvjeti to svakako možemo, ima i prvoligaša koji nemaju ovakve uvjete kakve mi imamo pa je vrijeme da to polako počnu pratiti i rezultati.

Kada si se ti počeo baviti nogometom? Cijelu karijeru si u NK Karlovcu?

- Skoro cijelu, počeo sam s nekih 6-7 godina ali prvo sam trenirao u Ilovcu. U limačima sam prešao u Karlovac i od tada sam tu. 

Znači, bio si u klubu u onom euforičnom prvoligaškom razdoblju? Kako je vama klincima tada bilo?

- Pa bilo je super, tad sam igrao za pionire i to je stvarno bila velika stvar, imati prvoligaša, gledati sve te dobre igrače kraj sebe, ići na utakmice i navijati, svakako je to i svima nama bila dodatna motivacija. Volio bih da uskoro opet klinci u klubu imaju tako nešto.

Ali onda je uslijedilo i vjerojatno najteže razdoblje?

- Je. Nakon raspada cijele te priče i pada u Županijsku ligu bilo je, iskreno rečeno, teško. Kadetski i juniorski uzrast sam prošao u tom periodu i tada sam jedino možda malo razmišljao o tome da prestanem s nogometom, ili barem nisam bio toliko posvećen. Jednostavno, u jednom periodu gotovo ništa nije funkcioniralo, jedva bi se skupili za otići na utakmicu, nerijetko bi nas se jedva skupilo 11. Ali bila je to dobra klapa, bilo je talentiranih dečki, žao mi je što su mnogi s vremenom odustali. 

Puno je klinaca u tom razdoblju pa i sada još uvijek, odlazilo u druge klubove. Što misliš o tome? 

- Nažalost, to je bio problem dosta dugo, nadam se da će se sada i ti odlasci smanjiti. Što mislim... mislim da je to loše za klub, ali i za te dečke, mnogi su se kasnije izgubili. Mogu razumjeti kada netko popusti pozivu Dinama, ali svi znamo da su neki klinci odlazili i u klubove čak i s lošijom reputacijom od Karlovca, nije sve ni u trenutnom statusu, opet ću reći da su ovdje sigurno imali i bolje uvjete nego u nekim od tih klubova. Ali, sve je to povezano, vjerujem da će im ipak sada nekakvi malo veći uspjesi seniorske momčadi biti dodatni plus da ostaju, a inače mislim da jednako kako bi seniorska ekipa trebala biti barem stabilan drugoligaš, da bi podmladak morao biti u prvoj ligi. Za to sigurno ima potencijala.

Dugo si u klubu, ali zapravo si tek sada sa 26 godina doživio pune tribine i pravu atmosferu? Je li bilo treme?

- Da, tako se poklopilo. Meni i dodatno, jer zbog ozljede sam propustio i kup utakmice protiv Dinama i Slaven Belupa koje su isto stvorile neku malo veću atmosferu u gradu. Ovo je ipak bilo nešto posebno i izravno vezano uz nas, nije nitko došao na stadion gledati prvoligaša nego baš zbog nas i sigurno da nam je to puno značilo. Bilo je lijepo i u Zadru, a doma još ljepše. Treme i nervoze je bilo, ali samo prije utakmice, kada je krenulo zaboraviš na sve to i fokusiran si na utakmicu.

Kada si spomenuo kup, ove godine mogli bi opet do prilike za ugošćivanje nekog prvoligaša?

- Da, nakon drugog prvenstvenog kola čeka nas i pretkolo Hrvatskog nogometnog kupa, gostujemo kod Vardarca u Osječko-baranjskoj županiji. Svakako smo imali sreće sa ždrijebom, ali kup je uvijek kup. Tim manjim ekipama je to velika fešta, bit će maksimalno nabrijani i nema sumnje da će napraviti sve da oni budu ti koji će ugostiti Dinamo, Hajduk, Rijeku, Osijek... nekog od najvećih klubova. Sigurno da smo mi jači i sigurno da smo favorit, ali u takvim utakmicama uvijek moraš biti jako oprezan.

Kako trener i vi igrači gledate na kup, je li to ipak sporedno u odnosu na prvenstvo?

- Ma, ne, kažem, kod trenera nema malih utakmica, on želi uvijek pobijediti. I ja razmišljam isto, a siguran sam i svi moji suigrači, svi želimo i jednog jakog prvoligaša na "Čavleku", da i s njima odmjerimo snage. 

Kako si zadovoljan s odrađenim pripremama, bilo je zapravo malo utakmica?

- Možda je ispalo malo manje nego inače, ali i sezona počinje ranije. Mislim da je bilo dobro, možda malo manje u prvoj utakmici protiv juniora Dinama (2:5) gdje smo bili još na samom početku i noge su bile teške, ali i tu su bile faze kada smo dobro stajali. Protiv Ilovca je bilo dobro (5:0), a možda nekakvo glavno mjerilo iz pripremne faze je utakmica s Dugim Selom koja je završila 1:1, ali mislim da smo bili bolji i puno bliže pobjedi, a to je ekipa koja je bila šesta u ovoj ligi prošle godine.

U subotu u prvom kolu na "Čavleku" gostuje Mladost iz Ždralova, što navijači mogu očekivati?

- Maksimalno motiviranu i borbenu momčad koja ide po prvu pobjedu! To je to. Nadam se da će biti i dosta gledatelja, da će nam i oni pomoći do prvih bodova, utakmica je u 19 sati, znači u večernjem terminu pa neće više biti vruće, tako da vjerujem da ćemo se na kraju svi skupa veseliti.

Odgovaraju li ti više ti večernji termini ili "klasični" poslijepodnevni?

- Meni su super ti večernji, u prošloj ligi nam je to malo bila i prednost, jer nijedna druga ekipa nije bila naviknuta na to, sada već ima onih koji također ponekad igraju navečer. Sviđaju mi se večernji termini, samo za ovaj prvi mi je malo žao jer počinje i Ljetna HAKL liga pa neću moći do Šanca (smijeh). 

Igraš?

- Ne, ne, pratim! Zvali su me, ali trener ne voli takve ekshibicije. Mi igrači smo ponekad zbog toga malo nezadovoljni, ali ja sam nažalost živi primjer da ima pravo, jer na malom nogometu sam zadobio ozljedu s kojom sam se stvarno dugo mučio i tek prošle sezone sam se vratio u punom kapacitetu.

Za koga onda navijaš na HAKL ligi? Pratiš li i inače košarku?

- Za Rakovac navijam, a malo i za CB Kristina zbog Panjevića, sve je to rakovačka klapa. Da, volim košarku jako, volim NBA, pratim sve, domaću košarku isto. 

Više od nogometa?

- Pa ne baš više od nogometa, ali tu je negdje. Pratim i nogomet naravno, jako volim Premier League, navijač sam Arsenala (pokazuje i prigodnu tetovažu, op.a.), jasno pratim reprezentaciju, Dinamo i ostale u Europi...

A, jesi li se bavio kad kojim drugim sportom? Pretpostavljam da ne uzevši u obzir da si već od šeste godine u nogometu?

- Zapravo jesam. U to vrijeme nije bilo zimskih treninga pa sam onda da popunim vrijeme išao na taekwondo, ali to je bilo samo par godina u tim najranijim danima. 

Nogomet u ovom rangu ipak nije dovoljan za životnu egzistenciju, što radiš, poklapa li ti se to nekad sa sportskim obavezama?

- Završio sam strojarstvo na Veleučilištu i radim u HS Produktu. I da, znalo je biti malo problematično ponekad, jer sam dosad radio u više smjena, ali mislim da ću od 1. rujna biti samo u jutarnjoj smjeni što će znatno olakšati "pomirivanje" poslovnih i nogometnih obaveza. 

A, kada završiš nogometnu karijeru, misliš li ostati u nogometu, kao trener možda?

- U ovom trenutku me to stvarno ne privlači. Mislim na trenerski posao. Ali volio bih ostati u nogometu, mogu se vidjeti da radim nešto u klubu. 

Razgovarao: Darko Lisac