Nova europska volonterska u Karlovcu, 23-godišnja Turkinja Doğa Şirin, dolazi iz hektičnog Istanbula. Život izvan Turske i u malom gradu nešto joj je novo, ali ne i neugodno.

Prvi puta si izvan Turske?

- Pa prvi puta na duže, ali i inače mi je ovo tek drugi puta da sam izvan Turske. No, Tursku sam poprilično dobro proputovala na svim stranama. Izvan nje, osim sada u Hrvatskoj, bila sam u Kijevu, imam lijepa iskustva i žao mi je što danas proživljavaju.

Sadržaj se nastavlja...

A, kako si se zapravo našla u Hrvatskoj, ili konkretnije u Karlovcu? Dolaziš iz Istanbula, je li ti svojevrsni kulturni šok doći u puno puno manji grad?

- Ma ne! To je upravo ono što sam i željela, život u Istanbulu je jednostavno nepodnošljiv, i u Turskoj razmišljam, odnosno ne samo da razmišljam, već smo i pokrenuli proces selidbe u manji grad. O Hrvatskoj sam čula puno toga lijepog i priznajem da mi je bila želja da nađem nešto baš ovdje, htjela sam i manji grad, a onda kada sam vidjela projekt Carpe Diema, a bio je to i jedan od prvih projekata koji mi je "iskočio" to je bilo kao da se poklopila sudbina, jednostavno sve što sam željela, odmah sam se prijavila i nadala se da će me izabrati.

No, sudbina vas je, kako tebe tako i Carpe Diem, malo i "zezala". Naime, trebala si još odavno doći, gdje je zapelo?

- Stvarno je bilo dosta muke oko svega toga, s dolaskom kasnim pet mjeseci, srećom to nije skratilo boravak, projekt će i dalje trajati godinu dana kako je i planirano. Iskreno, teško mi je sada i objasniti što je sve bio uzrok kašnjenja i problema s papirologijom i birokracijom, dio se odnosio na ulazak Hrvatske u Schengensku zonu, bilo je nešto s osiguranjem, iako ni sama više ne znam gdje je bila pogreška, uglavnom, bilo je dosta muke, ali na kraju se ipak sve riješilo. 

Po onom što si dosad rekla pretpostavljam da ti je ovdje lijepo? Mali grad je ispunio tvoja očekivanja?

- I više od toga! Jednostavno uživam. Toliko puno šetam, plivam, u par minuta mogu naći nekoga za razgovor i druženje, a isto tako u par minuta mogu pronaći mjesto na kojem ću biti potpuno sama, to je nešto predivno, nadam se da i sami to cijenite. Da ne govorim o rijekama, završim s poslom i za par minuta sam u predivnoj rijeci i plivam, meni je to nešto nevjerojatno! Također, ono što je jako važno, osjećam se jako sigurno. 

Gdje se kupaš?

- Na Korani i na Mrežnici, na obje je jako lijepo.

Kolega je nedavno imao intervju s direktoricom Turističke zajednice koja je rekla da turisti ne njorgaju zbog radova pa moram i tebe pitati smetaju li te ponekad raskopane ulice?

- Naravno da ne. Ne znam što to ima koga smetati, neće biti zauvijek raskopane. Jasno je da smo svi naviknuti na različite uvjete, ali nekom tko je živio cijeli život u Istanbulu je ovo doslovno ništa. 

Istanbul ti je baš "na tapeti"? 

- Haha, Istanbul je moj grad, vezana sam za njega, ali iz godine u godinu život u njemu stvarno postaje sve teži i nepodnošljiviji. Sve je skuplje, postalo je preskupo živjeti čak i s cimerima, tako da mladi imaju ogromnih problema pronaći nekakav pristojan smještaj, promet i gužve su neizdržljivi, a sve to nažalost utječe i na klimu, jednostavno se generira tolika količina smoga i štetnih tvari da postoje periodi u kojima je to i zdravstveno opasno, događa se da doslovno nema čistog zraka u gradu. 

Rekla si da si prošla cijelu Tursku, što bi nam onda preporučila da vidimo odlučimo li se na posjet?

- Pa, preporučila bih svakako i Istanbul! Svakodnevni život je jedna stvar, turistički posjet je nešto drugo. Grad je poseban, vrijedi ga vidjeti i osjetiti, dakle nemojte se prestrašiti i ne doći u Istanbul ako dolazite u Turski. Osim toga, na jugu Turske preporučila bih turistički, ali i povijesno zanimljive gradove Muğla i Şanlıurfa, nezaobilazni su Kapadokya i Göbeklitepe... puno je toga lijepo u Turskoj, a ljudi su stvarno jako gostoljubivi i nećete pogriješiti posjetite li našu zemlju.

Jesmo li i mi gostoljubivi? 

- O da! Pitao si me i za kulturni šok i zanimljivo je da ga nisam uopće osjetila. Mislila sam da će biti i više nekih razlika, ali zapravo živimo prilično slično, ljudi su topli i gostoljubivi, otvoreni su i komunikativni, mladi izlaze u kafiće kao i u Istanbulu, druže se, ugodno mi je ovdje. 

Jesi li posjetila još koji dio Hrvatske?

- Bila sam par puta u Zagrebu i na jednom treningu u Orahovici. Na more još nisam uspjela otići, ali planiram u rujnu posjetiti Šibenik.

Da se vratimo Carpe Diemu i Centru za mlade Grabrik, što ti je zapravo posao u Karlovcu? Rekla si da ti se i to odlično poklopilo?

- Osnova je rad s izbjeglicama iz Sirije, a to je nešto što sam željela raditi još u Turskoj, no na kraju se nije ostvarilo. Kako su to uglavnom djeca koja su boravila u Turskoj prije Hrvatske, za projekt je bilo važno da govorim turski. Za njih pripremam radionice, učimo engleski, a zajedno pomalo i hrvatski!

Baš sam te mislio pitati jesi li naučila što hrvatskog?

- Jako volim jezike i jako me zanimaju jezici, iako zbog svih drugih obaveza obično nemam vremena posve se posvetiti nekom jeziku tako da samo engleski govorim na višoj razini. Ali, hrvatski također učim od samog početka, još i prije dolaska u Hrvatsku, ide teško, ali pomalo ide. Primijetila sam da počinjem u nekim situacijama shvaćati o čemu se otprilike govori, ali daleko je to od neke prave komunikacije. Problem je i što u Hrvatskoj nisam prisiljena koristiti hrvatski jezik, jer svi jako dobro govore engleski jezik. To je, naravno, super stvar, ali onda se i ti možda manje trudiš, jer znaš da će te svi razumijeti svejedno. Dakako, u okviru mogućnosti radim i na nekim drugim aktivnostima Carpe Diema i Centra za mlade, sudjelovala sam sad i na festivalu uz Međunarodni dan mladih naprimjer.

Je li ti ovo prvi volonterski posao?

- Ne, volontirala sam i u Turskoj, prvo na obrazovnim platformama, poučavali smo siromašnu djecu, a zatim i s beskućnicima za koje smo kuhali i dopremali im hranu, ali i pružali druge oblike pomoći kada zatreba.

Nedostaje li ti Turska? Gdje se vidiš u budućnosti zapravo?

- Pa ne znam gdje se vidim. Ono idealno bi bilo da imam mogućnost putovati. Završila sam sociologiju pa ću se nakon Karlovca vratiti u Tursku gdje me čeka magisterij, ali nakon toga bi voljela mijenjati lokaciju, proći malo svijetom, pogotovo Europom, ali se i vraćati u Tursku. Gdje ću se jednom skrasiti zaista ne znam. Što se tiče ovog trenutka ne nedostaje mi posebno Turska, stvarno uživam ovdje, jasno nedostaju mi neke drage osobe, ali danas je bar lako biti u komunikaciji. Sjetila sam se sad jednog zgodnog detalja kada smo bili na kavi, a na velikom televizijskom ekranu u kafiću turska sapunica, rekli su mi da ih jako volite (smijeh). 

A ti?

- Pa i ne baš, odnosno da budem iskrena nisam nikada imala posebno vremena da ih pratim. 

Jesi li "isprobala" što od hrvatske kulture, serije, glazbu?

- Jesam, imam snimljenu playlistu s hrvatskom glazbom i stvarno mi se sviđa. Najdraži su mi Đavoli i Prljavo kazalište. Volim i rap, zapravo moj diplomski rad bio je o turskom rapu pa mi je svakako bilo zanimljivo proučiti malo i hrvatski. 

I, ima li sličnosti?

- Ima, dosta. Nije to ni čudno, jer to je slična subkultura, koja u svakoj zemlji nastaje iz sličnog konteksta. 

(foto: Benjamin Bojić)