Mlada karlovačka veslačica broncom na Balkanskom prvenstvu naznačila je i svoj međunarodni potencijal.

Petnaestogodišnja Ema Hodak već je višestruka prvakinja Hrvatske u veslanju, sada ima i balkansku broncu, a u veslanju je završila praktički igrom slučaja, dok je tražila dodatnu aktivnost za svoju prvu sportsko-rekreativnu ljubav...

- Nije mi veslanje prvi sport, a ni prva ozbiljna aktivnost. Zapravo sam u njemu završila gotovo slučajno. Još skoro kao beba išla sam na gimnastiku, a već od treće godine sam se bavila plesom. Ples mi je velika ljubav i još uvijek sam članica skupine suvremenog plesa u Baletnom studiju Zorin doma, ali kako je ples samo dva puta tjedno tražila sam nešto da popunim i ostale dane.

Sadržaj se nastavlja...

I tako je došlo veslanje?

- Da, zapravo išla sam i na taekwondo nekih godinu dana, a onda su mi dva prijatelja i prijateljica iz razreda iz OŠ Braće Seljan predložili veslanje o kojem tada nisam skoro ništa ni znala. Tada sam bila desetogodišnjakinja i, evo, još sam tu i mislim da ću i ostati.

A prijatelji i prijateljica?

- Oni nisu! Prijateljica i jedan prijatelj su odustali, a drugi je još u veslanju, ali u drugom karlovačkom klubu, VK Karlovcu. 

Rekla si da još uvijek ideš i na ples, ima li situacija u kojima moraš birati između plesa i veslanja, koliko se poklapaju obaveze?

- Pa, ne poklapaju se uglavnom. Iako veslačke treninge imamo svaki dan, ljeti čak i po dva puta, ples je u večernjim terminima kada nema veslanja, a ljeti kada treniramo više onda je u Zorin domu pauza. Imala sam samo jednu situaciju kada sam mislila da ću morati odabrati, jer smo isti dan imali plesni nastup u Zagrebu i veslačku regatu. No, i to se uspješno riješilo, odveslala sam regatu i stigla i na ples.

Postižeš odlične rezultate, očito je da si zavoljela veslanje, no kada si osjetila da je tu nešto više? Odnosno, da veslanje nije nužno samo ljubav, već da si i zaista dobra u njemu?

- Ne znam, možda tek sada to polako shvaćam. Od početka sam imala super rezultate, ali kada sam došla u klub bila sam najveća, najvišlja, mislila sam da je to zbog toga, nisam se previše prepuštala tome da sam ja sad nešto posebno dobra. Ali, kako su išle godine, a druge cure me dostizale po visini i snazi, a ja ostajala najbolja, ispalo je da stvarno nešto i vrijedim.

Nizala si zlata na državnim prvenstvima u kadetskoj konkurenciji, a onda je prelazak u juniorski uzrast donio i malo problema?

- Je, ali ne sa zlatom! Zlato je opet tu, moje (smijeh). Pa da, ulazna sam kategorija ove godine, tako da je većina cura i starija pa je jasno da je i konkurencija puno jača. U kadetskom uzrastu sam zbilja dominirala, a onda me u juniorkama dočekala Osječanka Dragišić i ona me pobjeđivala po raznim regatama, ali na državnom sam bila stvarno super spremna i u pravom trenutku je po prvi puta pobijedila.

Ova godina donijela ti je i prve reprezentativne nastupe, ali i prve nastupe izvan skifa, dosad nisi veslala dvojce i četverce?

- Nisam, i to mi je bilo jako drago kada sam odabrana za reprezentativni četverac, kao i za dvojac u kojem sam također nastupala. U klubu nažalost trenutno nema cura mog uzrasta pa veslam samo u skifu, i to mi je svakako i glavna disciplina, ali bilo je jako zanimljivo i ovo isprobati. Četverac je bio i dobar na Balkanskom prvenstvu, bile smo četvrte, malo je falilo do medalje, iako nismo baš imale priliku ni trenirati zajedno. 

No, zato je medalja oko tvog vrata, osvojila si broncu, jesi li zadovoljna?

- Pa jesam, normalno, sretna sam, iako su uvjeti bili stvarno jako teški i ponekad se pitam što bi bilo da je voda bila mirna. Nama je na Kupi uvijek mirna voda, nismo naviknuti na razne teže uvjete, iako se znalo dogoditi tu i tamo da na nekoj regati na Jarunu bude malo valova. Ali, ovo u Rumunjskoj je bilo nešto sasvim drugo, stvarno veliki valovi i jako teška staza. 

Misliš da bi bez toga bilo i bolje?

- Bilo bi sigurno bolje, ali ne mogu reći da bi medalja bila sjajnija, valovi su bili svima, a ne samo meni, iako je istina i da u takvim uvjetima puno ovisi koju stazu dobiješ, neke su staze manje izložene. Svakako bih voljela odveslati s tim curama još jednu utrku na mirnoj vodi!

Pa, prilike će sigurno biti. Koje su zapravo tvoje ambicije u veslanju? Vidiš li se na svjetskim i europskim prvenstvima, Olimpijskim igrama?

- Ja baš ne razmišljam puno o tome, uživam u veslanju i fokus mi je na tome da budem što bolja. Iako, sada nakon Balkanskog trener je rekao da su sljedeće godine i europsko i svjetsko juniorsko i da imam mogućnost izboriti plasman tako je to ipak sad tu negdje u glavi, sigurno da me privlači mogućnost da nastupim i na EP i na SP i spremna sam još jače stisnuti da to i ostvarim.

Olimpijske igre?

- Ma to je daleko, o tome uopće ne razmišljam. Bilo bi jako lijepo, jasno, ali s tim se ni najmanje ne opterećujem.

Kada smo dolazili na razgovor, jedan mali veslač se "okupao" u Kupi, jesi li imala ti takvih iskustava, prevrtanja?

- Haha pa da to se događa. Meni se dogodilo čim sam počela trenirati, na jednom od prvih izlazaka na vodu, ali bilo je ljeto pa nije bio problem, malo se okupaš i to je to. Zimi je malo nezgodnije.

Je li ti se to dogodilo?

- Je jednom, baš na jednom od prvih treninga nakon zimske stanke, u veljači, zapravo je dečko koji me trebao "porinuti" sa slapa malo previše podigao veslo i na kraju sam se samo preokrenula. To već nije bilo tako ugodno kao ljeti (smijeh), ali opet, ništa strašno, posušiš se i idemo dalje.

Na kraju, uz ples, veslanje, školu... imaš li još vremena za kakve druge hobije, zanimacije?

- I ne baš. Normalno, kad imam slobodnog vremena volim pogledati neki film, seriju, slušam muziku... ali slobodnog vremena je malo, pogotovo sad kad je počela škola.

Razgovarao: Darko Lisac