NEDJELJOM U PODNE

NEDJELJNI INTERVJU

"Nedjeljom u podne", Marinko Polović: Volim ranojutarnje šetnje dok se grad budi - većina fotografija na "Seansama" nastala je upravo tada

Naš današnji sugovornik predstavio se sinoć svojom prvom samostalnom izložbom sugrađanima, koji ga već dobro znaju iz Knjižnice za mlade.

Iako, tu odrednicu treba ipak staviti s određenom ogradom, jer trenutačno i nije u Knjižnici za mlade već u glavnoj zgradi karlovačke knjižnice. Ipak, nije riječ ni o "transferu"...

- Knjižnica za mlade je samo izdvojeni odjel Gradske knjižnice Ivana Gorana Kovačića, tako da smo mi svi zaposlenici knjižnice. E, sad, načelno vjerujem da se i dalje Sanja (Graša, op.a.) i ja vodimo i kao djelatnici Knjižnice za mlade, ali smo zbog trenutačnih okolnosti s radovima uglavnom smješteni u glavnoj zgradi, dok se u Knjižnici za mlade svi izmjenjujemo, sada je tamo kolega Pereta. 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Koliko su radovi "naškodili" Knjižnici za mlade? Je li uopće dostupna?

- Dostupna je, ali sigurno je da i mi trebamo izdržati ovaj period, jer nismo tako pristupačni kao inače. Nije stvar samo u Aglomeraciji, nego nas očekuje i obnova krovišta, tako da u ovom trenutku Knjižnica za mlade radi samo u jutarnjoj smjeni, sa skraćenim radnim vremenom, a mi smo na drugim zadacima, ja sam tako na Studijskom odjelu u glavnoj knjižnici.

Ali, planiraš se vratiti tamo kada situacija opet bude normalizirana?

- Mislim da da, jasno, to će ovisiti i o raspodjeli poslova, ali ja bih volio. Sanja i ja se i dalje osjećamo kao zaposlenici Knjižnice za mlade, ona je sada na Odjelu za djecu i mladež, puno toga smo tamo pokrenuli, puno je ideja još prisutno i vjerujem da će Knjižnica za mlade, s nama, ali i eventualno s nekim drugim, ubrzo po završetku svih radova, opet zasjati u punom sjaju. Imamo već i neke nove ideje, svakako planiramo nastaviti i neke stare popularne programe...

Kako si zapravo došao do tamo? Jesi li završio bibliotekarstvo?

- Jesam, ali tek kasnije. Završio sam filozofiju i religijsku kulturu, ali nikada nisam radio u struci. U početku dok sam tražio stalniji i konkretniji posao radio sam svašta, dugo sam recimo očitavao brojila. Onda se ukazala prilika u novinarstvu pa smo par godina bili i kolege, radio sam u tadašnjem "Karlovačkom listu", zatim u dopisništvu HRT-a, jedno vrijeme i na TV 4 rijeke... a, onda se ukazala prilika u Knjižnici za mlade i mogu reći da sam s vremenom zaista jako zavolio ovaj posao. Daleko od toga da je miran i statičan kako neki misle, ali u svakom slučaju je lijep i ugodan.

Čitaš li ili te uz sve te knjige ne privlači posebno da ih još i konzumiraš?

- Haha, ne, ne, nisam ih se "zasitio" gledajući ih. Čitam jako puno, ne samo knjige, nego i stripove. Ukusi su mi različiti, ne patim od toga da moram čitati samo neku profinjenu literaturu, recimo sad su mi u fokusu skandinavski krimići. Što se stripova tiče, tu sam, pak, najširih mogućih ukusa i interesa, čitam sve od Alana Forda, Zagora i Bleka pa do ozbiljnih i mnogima "teških" strip izdanja. 

E sad dolazimo i do fotografije, od kuda ona u priči?

- U fotografiju me "odvukao" prijatelj Miodrag Miki Vasilj. Mogu reći da mi je on i mentor, mene je privlačila fotografija kao oblik dokumentiranja određenih situacija i događaja, zatim kasnije i kao priliku za otkrivanje i razotkrivanje stvari koje nam nisu toliko vidljive, iako svakodnevno prolazimo pored njih, a Miki mi je tu puno značio u početku sa svojim uputama, savjetima i zajedničkim foto izletima. 

Došla je na red i prva samostalna izložba, no u kontekstu ovog razgovora i malo nezgodna, jer je jednodnevna, odnosno u okviru programa Scena u kvartu. Kad ljudi budu čitali ovaj intervju već će biti održana jučer. Hoće li se ipak moći vidjeti negdje?

- Hoće, iako je osnovna ideja vezana uz Scenu u kvartu i izložbu tijekom same manifestacije u subotnju večer, zainteresirani će je moći razgledati u prostorijama KAoperative i nakon toga. 

Izložba nosi naziv "Seanse", na što aludira naslov?

- Nije riječ o motivima, već o načinu na koji su nastajale, odnosno mojim šetnjama koje mogu tako nazvati - seanse. Prvenstveno je riječ o jutarnjim, ili da budem još precizniji ranojutarnjim šetnjama gradom. Volim te šetnje i same po sebi, volim gledati kako se grad budi, a u takvim okolnostima, dok je još sve mirno i dok ni ti sam nisi užurban često primijetiš neke stvari koje ti inače lako promaknu. Tu je onda došla i fotografija i traganje za upravo takvim detaljima i slikama koje su uvijek tu negdje pored nas, ali ih rijetko zaista vidimo. 

Isključivo karlovačke šetnje?

- Gotovo isključivo, ipak sam Karlovčanin i najviše volim otkrivati u našem gradu takve stvari. Ima poneki detalj i iz Zagreba, ali sve ostalo je karlovačko.

Je li to ovo i prva izložba uopće?

- Prva samostalna, a dosad sam dva puta izlagao u suradnji. Prvi puta je bila riječ o izložbi "Ego (isti)" na kojoj smo zajednički izlagali Miodrag Vasilj i ja, a pridružila nam se i moja kći Lucija Polović, koja je također u to vrijeme bila često u našim fotografskim šetnjama. Drugi puta izlagao sam na zajedničkoj izložbi na Starom placu uz Dan grada, u okviru programa udruge KA-MATRIX.

Postoje li već neki daljnji planovi?

- Fotografiram redovno, ali ne mogu reći da imam neke posebne planove. Više planova i želja imam što se tiče tečaja mobilne fotografije "Mobitel nije samo selfie" koji sam pokrenuo u Knjižnici za mlade, bio je često i dio Đačkih dana, ali i izvan toga jedno vrijeme radili smo ga redovito, gotovo na mjesečnoj bazi, a interes mladih je bio zaista dobar. Sada smo to morali privremeno pauzirati, no vjerujem da će uskoro ponovno krenuti.

Puno putuješ?

- Pa, da, može se reći. To je opet neki bijeg od ustaljene svakodnevice. Jako volim prirodu iako moji izleti nisu samo tog tipa. Planinarim, odlazim na izlete u prirodu, ali ima tu i takozvanog "city breaka", nema nekog posebnog pravila, postoji već ekipa koja je uvijek spremna za neki bijeg. Svakako, tu su supruga i kći, ali i prijatelji, a povod nije teško naći. Evo, baš nedavno je netko od nas vidio negdje na internetu fotku vidikovca na Rogli i u par poruka smo se dogovorili da idemo na Roglu. I onda na kraju smo na Rogli bili možda sat vremena, a cijeli dan smo proveli u Mariboru. Volim te neke spontane i opuštene izlete. Ne volim kada ti je sve isplanirano, kada imaš vodiče koji te "tjeraju" ovdje ili ondje, koji ti unaprijed isplaniraju što će posjetiti i kada. Meni je jedno od najnezaboravnijih putovanja bilo još prije 20-ak godina u Rumunjskoj, a išli smo tamo bez ikakvog plana, samo smo na karti pogledali u koje bi gradove mogli svratiti i kojim redom. 

Imaš li neostvarenih želja što se tiče putovanja?

- Toga uvijek ima. Volio bih ja svugdje otići, ali opet kažem, dosta mi ovisi o tome kakav je plan i program, više bih volio da je to u mojoj režiji. Volio bih na Island recimo, kao i u sve skandinavske zemlje.

To su te krimići privukli?

- Haha, moguće da. Ili obratno, interes prema Skandinaviji me doveo i do čitanja.

Razgovarao: Darko Lisac

 

Izdvojeno


Reci što misliš!