Naša današnja sugovornica voditeljica je najmlađih karlovačkih izviđača, članica PHPD Zora, novinarka, možda uskoro i pjesnikinja i glazbenica...

Igrom slučaja, iako ima i obiteljsku tradiciju, u izviđače je došla u vrijeme kada njeni današnji polaznici već prelaze u stariju grupu.

- Pa da, počela sam sa 11 godina, 2011. godine, ali prije nisam ni mogla jer tada je karlovački Odred izviđača "Vladimir Nazor" ponovno i osnovan. Tradicija izviđaštva u Karlovcu je duga, no postojao je period kada su aktivnosti zamrle, prvenstveno zbog rata pa je odred prestao s radom 1993. godine. Na kraju je sve to bilo vezano i uz obiteljsku tradiciju, jer je tata odlučio pružiti meni priliku da prođem sve što je on prošao s izviđačima, jasno i drugoj djeci, pa je bio jedan od pokretača ponovnog osnivanja odreda. Ja sam se naravno odmah uključila i odmah se i zaljubila u cijelu tu izviđačku priču.

Sadržaj se nastavlja...

I od tada si kontinuirano članica?

- Da. Bio je period kada sam zbog fakultetskih obaveza to malo zapostavila, ali i tada bih pomogla kada je nešto trebalo. Tako sam 2021. godine išla s djecom na izlet u Krapinu i nakon toga su me sami pitali hoću li ostati i želim li biti njihova voditeljica, negdje u to vrijeme sam odlučila i da ću živjeti u Karlovcu i odmah sam se bacila na to, položila tečajeve za voditeljicu i danas sam vođa družine najmlađih izviđača, poletaraca, kao i asistent voditelja sekcije.

Kako su zapravo podijeljena djeca, kada se može početi, postoje li premladi ili prestari za izviđače?

- U biti ne. Iako je u osnovi pravilo da bi najmlađi trebali biti drugi razred osnovne škole da ipak imaju već neke vještine. I tako to onda i ide, poletarci su ti najmanji, izviđači su od petog do osmog razreda osnovne škole, zatim od prvog srednje pa do 25 godina su istraživači, a sve nakon toga brđani.

Može li onda i netko sa 25 odlučiti pristupiti odredu, iako do tad nije bio u izviđačima?

- Može, ali u skladu s godinama onda ćemo tu osobu obučavati za voditelja. 

A što se tiče mlađih, ako netko krene u petom razredu, a nije prošao "poletarce"?

- Isto nema problema, pogotovo jer su svi naši članovi jako druželjubivi i međusobno si pomažu, tako da će ga lako obučiti osnovnim vještinama koje je trebao proći do petog razreda.

Kakav je interes, odnosno kroz ove godine koliko si ti u odredu, raste li, pada, na istoj je razini? Dolaze li jednako djevojčice i dječaci?

- Interes je u redu, otprilike je na istoj razini cijelo vrijeme, što znači i da se neprestano povećavamo zato što većina članova ostaje. Jednako su zainteresirani i dječaci i djevojčice.

U redu kad smo sve to prošli da još kažemo onda i kako se prijaviti?

- Najjednostavnije je doći na jedan naš sastanak, ili nam se javiti mejlom ([email protected]) ili na mobitel 099 218 4772 ili 098 952 3899.

Koliko su česte aktivnosti?

- U pravilu imamo jedan sastanak tjedno i minimalno dvije aktivnosti u prirodi mjesečno. 

Oni koji nisu bili u izviđačima vjerojatno su najviše s njima upoznati kroz američke filmove i serije. Je li to ista stvar? Postoje li neka univerzalna pravila u cijelom svijetu?

- Nije sve posve isto, ali puno je toga slično, postoji Svjetska skautska organizacija koja i propisuje neke vještine koje su osnovne u svim zemljama, od vezanja čvorova, signalizacije, Morseove abecede, načina paljenja vatre... Mi u Hrvatskoj poput Amerikanaca imamo i značkice koje članovi dobijaju za napredovanje.

Karlovac je više puta bio domaćin velikih izviđačkih skupova na državnoj razini, postoje li takva druženja i okupljanja i na europskoj ili svjetskoj razini?

- Da, naravno. I baš velike smotre, recimo mi smo bili u Francuskoj na velikom You're Up okupljanju izviđača iz Europe, iako je europsko bilo samo nazivom, a zapravo otvoreno pa su recimo bili i izviđači iz Australije. Postoje i različite suradnje, nama već godinama redovito dolaze u goste izviđači iz Francuske, još 2012. dakle odmah po osnivanju su nam se javili da bi oni voljeli kod nas napraviti ljetni kamp, mi smo ih naravno rado ugostili i tako se to pročulo pa nam grupe dolaze gotovo redovito. Ugostimo ih, zajedno se družimo, razmjenjujemo vještine, ja sam polako postala i turistički vodič (smijeh) uz njih, iako nemam licencu, ali isprva sam pratila turističke vodiče i učila, a sada ih već sama provedem gradom uz dodatnu priču o povezanosti Francuza s Karlovcem i uvijek im je to jako zanimljivo. 

Nedavno veliko izviđačko okupljanje u Karlovcu je skoro pokvarila kiša koja je lijevala kao iz kabla?

- Da, srećom izviđači su takvi da su spremni na sve izazove! Snašli smo se na kraju sasvim dobro, imamo jako dobru suradnju s gradskim ustanovama pa su u vrijeme najveće kiše naši gosti obišli Aquatiku, Nikola Tesla Experience centar i Muzej Domovinskog rata na Turnju, a onda se i vrijeme primirilo dovoljno da možemo na kraju obaviti i cijeli natjecateljski dio. 

Je li bilo uspjeha domaćih?

- Ne, mi ne nastupamo! Nije to neko strogo pravilo, zna se ponegdje dogoditi i da domaćin nastupa, no mi smo uvijek kada ugošćujemo smotre samo domaćin i organizator, trudimo se biti im na usluzi u svemu i sve to što bolje organizirati, a ne sudjelujemo u natjecanjima, koja uostalom često imaju i određene dijelove u kojima bi domaćin bio u prednosti. 

Ima li izviđačkih odreda još negdje u županiji?

- Ima u Dugoj Resi odred "Spider", međutim oni nisu član Saveza izviđača Hrvatske. Izvan Karlovca i Duge Rese nema.

Još jedna velika ljubav ti je glazba. Može i kao pitanje i kao konstatacija..

- Da, velika ljubav. Pogotovo pjevanje, od malih nogu sam prvo u Cicibanima, već sa šest godina sam snimila i svoju prvu pjesmu "Mali čuvari velike zemlje", išla sam i u Glazbenu školu na violinu i bila članica tamošnjeg zbora i jako me tu već počelo privlačiti solo pjevanje tako da sam paralelno po završetku osnovne škole upisala Gimnaziju ali i program solo pjevanja u Glazbenoj školi. Još u osnovnoj sam na poziv prof. Radmile Bocek došla i u Zoru kao 13-godišnjakinja i do danas sam članica. 

Na neki način Zora je utjecala i na odabir studija?

- Ne baš izravno, studiram lingvistiku i češki i taj jezik mi je uvijek bio privlačan, a igrom slučaja Zora je to još "podebljala". Naime, bili smo u Holešovu, rodnom mjestu Davida Meisela i tamo sam vidjela prekrasnu zbirku pjesama pod nazivom "Květy slunce" i to me tako oduševilo da sam si rekla da stvarno moram taj češki dobro naučit (smijeh). 

E sad, imaš dosta obaveza u izviđačima, isto tako u Zori, radiš kao novinarka na Trendu što oboje znamo koliko novinarski posao oduzima vremena... pa još i studiraš... kako sve stigneš?

- Haha, a uz dobru organizaciju se sve može, ali moram reći da dosta toga ja i ne gledam kao obaveze. Zora i izviđači su vrijeme za mene, to mi nije ni najmanje opterećenje, kada dođem na sastanak sa djecom to nije posao, to je nešto što me ispunjava. I ne samo kao vođu skupine, nego smo i zaista bliski, želim da znaju da sam ja netko tko je uvijek na njihovoj strani, kome se mogu obratiti ako imaju problema, popričat ćemo o svemu što ih eventualno muči, bilo je i situacija da se u njihovoj okolini nažalost dogode neke ružne i tužne stvari pa si opet svi skupa pomognemo da ih lakše prebrodimo. Što se drugog tiče, kažem, odlučila sam ostati u Karlovcu i putovati na fakultet pa sam si i posložila studentske obaveze i u skladu s tim poslovne, imaju razumijevanja za to naravno pa se sve može.

Ali, vjerojatno nema smisla pitati jel imaš još vremena za nešto?

- Naravno da ima (smijeh)! Puno toga ja još radim ili tek planiram! Pišem pjesme, nisam se još odvažila izaći s tim u javnost, ali tko zna... A vezano uz to, imam i jedan glazbeni projekt s prijateljem Vitom Mamulom koji sad živi u Njemačkoj pa je to online suradnja, on radi filmsku glazbu, ja pjevam, a imam i veliku želju početi polako raditi na nekim vlastitim stvarima. Trenutno ne sviram baš više violinu i to mi je malo žao, ali znam svirati i klavir, sama se učim svirati gitaru i bas gitaru i tako, želja mi je jednom napraviti nešto svoje i u glazbi. A onda uz sve to ostane još vremena i da malo heklam, kuham i pečem kolače, čuvam dvogodišnju nećakinju...

Razgovarao: Darko Lisac