- Mi smo imali generalni plan da to bude mjesto gdje ćemo se družiti, najvažnija mi je bila pečenjara i sjenica, a ostalo smo išli korak po korak, po principu "mogli bi ovako", "ili bi bolje bilo onako" , priča nam Sandro Obranović.
Trebala je ovo biti priča o prekrasnoj drvenoj kući u Protulipi na proplanku ispod šumice i s pogledom na čarobnu Dobru, no stvari su se iznenada zakomplicirale u utorak u 19.15 sati i u zadnjoj sekundi lude rukometne utakmice Hrvatska-Mađarska. Bit će ovo, naravno, i dalje priča o tom prekrasnom zdanju koje je vlasnik nazvao “Mini Ranch Protulipa”, međutim splet okolnosti je takav da ju moramo otvoriti s rukometom. Vlasnik kuće je Sandro Obranović (32), rukometaš s bogatom inozemnom karijerom, bivši reprezentativac i aktualni suigrač jednog od heroja epske zagrebačke rukometne bitke – Marina Šipića.

Osim toga, u švicarskom Kriensu im je trener Željko Musa, kojega je Šipić spomenuo u izjavi nakon utakmice kao heroja koji je Hrvatsku prije pet godina u sličnoj drami golom 5 sekundi prije kraja drugog produžetka utakmice protiv Norveške odveo u finale Europskog prvenstva. Sandro ima problema s leđima, te radi lakše treninge u teretani, tamo je na mobitelu pratio šokantnu završnicu zagrebačke utakmice, uključio se u posljednjih dvadesetak minuta.
Drago mu zbog Sigurdssona
– Okupili smo se mi ozlijeđeni oko mobitela. Vidjeli smo ono najvažnije, Marinov gol, a kako on igra s nama, možete misliti koliko nam je bilo drago, s njim sam igrao i u Zagrebu, dok smo bili tamo. Musa je morao voditi trening. Kada je Šipić zabio zaletio sam se prema Musi i kažem mu, evo ga, stigao te Šipić, i on je zabio u zadnjoj sekundi. Nema dvojbe da je ovo ogromna pobjeda i razumljiva je velika euforija koja se stvorila. Osim zbog naših dečki jako mi je drago i zbog trenera Dagura Sigurdssona, koji je prije prvenstva bio na udaru kritika, pogotovo jer je prvi strani trener. Napravio je dobru priču, treba mu vjerovati, dati mu vremena. Realno, s obzirom na stanje u momčadi, što se tiče ozljeda teško bi netko prije prvenstva stavio ruku u vatru da ćemo doći do polufinala. Kod nas je to tako, kad se pobjeđuje je ludnica, ali samo jedan loš rezultat je dovoljan da se stvari okrenu i da junaci postanu tragičari. To ne bi trebalo biti tako – govori nam Sandro, dodajući da je plasman u polufinale fantastičan rezultat.
– Dečkima stvarno svaka čast, ovo je treća utakmica u kojoj pokazuju karakter. Ovakve utakmice je teško dobiti, ali na takvim se utakmicama stvaraju momčadi i rastu mladi igrači – dodaje Sandro.
Sandro igra na poziciji srednjeg vanjskog, u reprezentaciji je bio prije nekih 12 godina, u vrijeme kada su Duvnjak i Karačić bili na vrhuncu svoje igračke moći, to je vjerojatno jedini razlog zašto tamo nije uspio ostaviti dublji trag. U Karlovcu je odigrao svoje prve četiri profesionalne sezone, onda je preko Nexea odradio još četiri u PPD-u Zagreb, odakle se otisnuo u rukometni svijet, redali su se: SC Pick Szeged, Chambéry SMBH i HC Meshkov Brest, prije prije četiri godine uslijedio povratak u Zagrebu na jednu sezonu, da bi onda završio u Švicarskoj, nakon što je osvojio naslov prvaka sa Schaffhausenom, sad u Luzernu s malom hrvatskom kolonijom nastoji na vrh dovesti Kriens. Želja mu je dati obol ambicioznom klupskom projektu i odraditi sezonu do kraja, no možda će mu, zbog narušena zdravlja, to biti posljednja u rukometnoj karijeri. Sljedeći transfer mogao bi biti u – Protulipu.
Plan: “Mogli bi ovako”
Ovu oazu mira i ljepote s koje se pogled pruža na čarobnu Dobru, most i seosku crkvu, tražili su Sandro i njegova supruga Ana godinama. Onda su na karti Karlovačke županije pronašli Protulipu i njezino najljepše brdo. Kao u svim bajkama, bila je to ljubav na prvi pogled.

– Joj, to je bila zarasla derutna kućica u šumici oko koje nitko nije brinuo barem deset godina. No, u njoj smo vidjeli potencijal. Kupili smo je i malo pomalo smo to čistili i počeli uređivati – govori nam Sandro.
Privuklo ga je, priznaje, i to što imanje nije imalo prvih susjeda. No, susjedi koji imaju imanja samo malo dalje postali su mu najbolji prijatelji.
– Kliknuli smo si na prvi pogled svi skupa, stalno si pomažemo i družimo se u svakoj mogućoj prilici, na kraju mi je zapravo drago zbog susjeda, to je postao jedan od najvažnijih razloga zašto tamo volimo dolaziti – kaže nam Sandro.
Projekt obnove kuće je bio zahtjevan, ali bez nekog završnog plana. Svaki zahvat rađao je novu ideju, Obranovići su bili sretni što su imali sjajnog majstora koji je svaku njihovu ideju pretvorio u novi detalj koji će mamiti uzdahe.
– Mi smo imali generalni plan da to bude mjesto gdje ćemo se družiti, najvažnija mi je bila pečenjara i sjenica, a ostalo smo išli korak po korak, po principu “mogli bi ovako”, “ili bi bolje bilo onako” – smije se Sandro.
Na kraju su osim pečenjare i prostrane sjenice, dakako, dobili i predivnu malu drvenu kuću.
– U podrumskom dijelu je kuhinjica, stepenicama se ide u dnevni boravak i toalet, a u potkrovlju je galerijski dio s četiri ležaja. Objekt ma dvije ogromne terase – kaže Sandro. Sve je izrađeno od stare hrastovine, a interijer je moderno uređen. U zasebnom objektu je uredio saunu i postavio jacuzzi, također s pogledom na rijeku.

Hercegovačke fešte
Ima Sandro velikih planova, no nećemo sve otkriti. Recimo samo da će ići u smjeru koji će uključivati i neke poljoprivredne djelatnosti. Njegovo imanje je postalo mjesto prijateljskih i obiteljskih druženja, česti su mu gosti i kolege rukometaši, ali posebno mjesto imaju roditelji – Sandrova majka Đurđica i očuh Dražen, poznatiji po nadimku Zec, za kojega smo čuli i da je vješt majstor za drvo, pa je svojim minijaturama dodatno ukrasio imanje. Dok su Đurđica i Dražen zaduženi za održavanje imanja, Anini roditelji Nevenka i Mirkan su zaduženi za dobru atmosferu. Oni su, naime, iz Hercegovine, pa se samim time podrazumijeva da se u onoj sjenici na brijegu dobro jede, pije i puno zabavlja. Odnedavno je imanje u najmu, gosti su oduševljeni svime, ali ima detalj koji ih redom sve osvaja.
– Proljeća i jeseni su najljepša, ja preferiram proljeća. Kada padne mrak, dožive nevjerojatan mir, jutra su posebna, kada se izmaglica digne iznad rijeke. Ali, sve ih obori jedan detalj – kroz moje dvorište na vodu ide divljač srne i jeleni, to kada vide kažu da ne mogu vjerovati, da to nikada nigdje nisu doživjeli – svjedoči Sandro Obranović.
Njega seoski život oduševljava, volio bi se odmah preseliti tamo, kaže nam, pa već dobrano nagovara suprugu Anu na tu ideju.
Pogledajte FOTOGALERIJU…