Tadić se osvrnuo i na izvještavanje o ratu u Ukrajini te zaključio da je lokalni medij s karlovačkog područja jedan od prvaka proruske propagande
Republikanci su osvojili i većinu u Zastupničkom domu Kongresa Sjedinjenih Američkih Država, a ovog mjeseca su ostvarili i većinu u Senatu te je njihov kandidat Donald Trump pobijedio na predsjedničkim izborima, a u svom prvom mandatu koji je trajao od 2017. do 2021. je osigurao prevlast konzervativnih sudaca na Vrhovnom sudu koji je nedavno ojačao predsjednički imunitet. Što sve to znači za međunarodne odnose zumirali smo s komentatorom Tončijem Tadićem, po struci fizičarom koji je bio u dva mandata i zastupnik u Hrvatskom saboru.
Kakav Trumpov mandat možemo očekivati?
– Bit će neobuzdan jer polako nestaju kočnice samovolji izvršne vlasti. Šest od devet sudaca Vrhovnog suda bi si radije odsjeklo ruku nego se suprotstavilo bilo kojoj Trumpovoj odluci. Štoviše, odlučili su da američki predsjednik uživa apsolutni imunitet za sve što čini dok je u mandatu. Ipak nije nužno da će republikanski senatori biti sluge pokorne Trumpu. Za predvodnika republikanske većine u Senatu je izabran John Thune koji nije posve na Trumpovoj liniji, nego je vjeran Republikanskoj stranci i njezinoj ideji. U Zastupničkom domu na čelu većine je republikanac Mike Johnson koji nikad nije napravio ništa mimo onoga što je tražio Trump. Posebno zapanjuje da je Trump odabrao kongresmena Matta Gaetza za dužnost ekvivalentnu ministru pravosuđa kod nas, što je bizarno je jer pod istragom kongresnog etičkog povjerenstva zbog sumnji u konzumaciju narkotika i seksa s maloljetnicama. Riječ je, dakle, o vrlo kontroverznoj osobi. Većina onih koje je Trump imenovao u novu administraciju su čudne osobe, najblaže rečeno. Muči me kako će se odnositi prema Europskoj uniji, Hrvatskoj i ratu u Ukrajini, što je najveća kriza u Europi.
Budući ministar obrane bit će Pete Hegseth koji je izolacionist i protivi se američkim intervencijama u svijetu.
– S druge strane je za državnog tajnika iliti ministra vanjskih poslova izabran Marco Rubio koji poznaje Hrvatsku i koji se od početka zalagao za naoružavanje Ukrajine te obuzdavanje ambicija ruskog predsjednika Vladimira Putina, da bi zašutio kada je uvidio glavni tok republikanske stranke. Rubio neće samo tako pristati na prepuštanje Ukrajine Rusiji. Trump će postaviti kongresmena Mike Waltza na mjesto savjetnika za nacionalnu sigurnost, a on je čvrsto na strani Ukrajine i mnogo puta je boravio u Kijevu. Navodno će za šefa Središnje obavještajne agencije (CIA) biti imenovana osoba koja razumije probleme Kosova i Albanije i koja nije simpatizer Srbije. Bit će tu, dakle, dosta zanimljivih kadrovskih rješenja i neće sva biti u skladu s najcrnjim očekivanjima. Ostavimo da se sve to odigra. Sada nagađamo. Trump je davao razne izjave, a i neovisno od njih te od interesa njegove obitelji postoji niz interesa koji će onemogućiti da se Amerika postavi u potpunosti proruski. SAD nema boljeg saveznika od Europske unije i odbije li ju od sebe ostaje sama, a posebice ako se približe Rusija i Kina. U samoj Ukrajini postoji niz razloga zašto bi bilo dobro da Amerika bude na njezinoj strani. Ukrajina ima izraziti poljoprivredni potencijal, golemo je tržište i ležište je niza minerala. Primjerice, Ukrajina sadrži jedan posto svjetske zalihe litija. Trump je trgovac i na međunarodne odnose gleda trgovački. Posve sam siguran da mu je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski dao do znanja da ukrajinski litij neće biti dostupan američkim tvrtkama, ako ta zemlja padne pod ruski utjecaj, odnosno da će s tim litijem raspolagati Europska unija ili Rusi, ako se SAD povuče. S obzirom na to da je Elon Musk postao Trumpov consigliere i da se zalaže za električna vozila i litijske baterije, možete zbrojiti kuda bi ta priča mogla krenuti. Teško je dati suvisla predviđanja jer je sam Trump posve nepredvidiv, kao i rat – prije tri godine nitko ne bi potpisao da će se dogoditi ono što se dogodilo.
Trump je rekao da će ispuniti sva svoja obećanja. Koliko njegov možebitni sudar s realnošću može utjecati na eventualni raspad njegove administracije, kao što mu se raspala i prethodna? Tucet njegovih najbližih suradnika je izašlo s teškim optužbama na njegov račun.
– Njegova prva administracija je bila plod kompromisa između klana koji mu je odan i Republikanske stranke. U međuvremenu je Trump preuzeo kontrolu nad strankom uspostavivši čvrstu jezgru svojih pristaša. Nastoji ih imati u svojoj administraciji, dakle one koji mu se neće suprotstavljati i koji nastoje razumjeti što on hoće reći. U takvim slučajevima se nastoji postupati po onome što vođa želi, čak ako on to i ne kaže – zna se koji je generalni smjer, što je vođa govorio i nitko se ne usudi ići protiv takvog načina razmišljanja, a onda on sam to kasnije demantira. Nedavno je njegov suradnik Bryan Lanza rekao da Krim nikada više neće biti ukrajinski, a Trump ga je nakon toga demantirao. Lanza je naprosto pretpostavljao kako vođa očekuje da se rezonira. Puno toga se vrti i događa iza kulisa. Bit će to u svakom slučaju luda kombinacija kakvu nismo do sada imali na vrhu Amerike.
Hoće li američki predsjednik Joe Biden na izlasku iz Bijele kuće ostaviti kukavičje jaje svome nasljedniku koje bi ga vezalo za pomoć Ukrajini?
– Mnogi se tome nadaju. Biden u prvom redu mora isporučiti Ukrajincima obećanu opremu koja uvelike kasni. Drugo, mnogi se u Europi i Sjedinjenim Državama nadaju da će Biden dozvoliti Ukrajincima duboke raketne udare na Rusiju američkim naoružanjem, a ne vjerujem da će se to dogoditi zbog Bidenovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Jacka Sullivana koji strahuje od eskalacije rata koji ionako eskalira neovisno o toj Bidenovoj odluci dolaskom vojnika i opreme iz Sjeverne Koreje – polovica onoga što Putin ispali na Ukrajinu je iz te zemlje – i isporukom iranskih projektila agresoru. Najmračnija figura ovog rata s američke strane je Sullivan koji djeluje kao ručna kočnica kod svih nastojanja da se osigura veća američka pomoć. Može se dogoditi da Trumpova ekipa u namjeri da što prije završi taj rat dozvoli takve udare, koliko god se tvrdilo da će Trump biti proruski postavljen. Ovaj se rat može završiti na dva načina. Jedan podrazumijeva jako dugu i iscrpljujuću bitku dvije države kada Ukrajina dobiva vojnu pomoć na kapaljku i pritom se svi nadaju da će Putin umrijeti ili da će ga netko od njegovih skloniti s vlasti zbog ruskih gospodarskih teškoća, ali to bi trajalo još godinama s tisućama poginulih. Drugi način završetka rata je da Ukrajina taj čas dobije doslovce sve što traži, dakle flotu aviona F-16, borbena oklopna vozila, raketa i streljiva na pretek, koliko god treba protuzračnih sustava te dopuštenje da uništi svaki ruski vojni cilj u dubini ruskog teritorija od tisuću kilometara. U tom slučaju je rat gotov doista za nekoliko dana jer vojska ne može ratovati bez logistike, bez obzira na broj vojnika na bojištu.
U javnosti se spominje kao treća mogućnost sklapanje mira kojega mnogi prevode kao ukrajinsku predaju.
– Brzi mir je Putinova želja. Igra pokerašku igru objašnjavajući da može izdržati u ratu daleko više nego Ukrajina. U rat je ušao jer Zapad nije reagirao na invaziju Gruzije i na njegovo osnivanje SAO Krajine u Donbasu. U oba slučaja je imao posla s demokratskom vlašću u Americi, odnosno s predsjednikom Barackom Obamom koji se ponio izrazito kilavo, kao i u Siriji. Na temelju toga je Putin zaključio da može napraviti bilo što i da neće naići na reakciju Zapada, a silno je bio iznenađen zapadnim odgovorom sa slanjem vojne pomoći Ukrajini. Nažalost, ta pomoć nije nikada bila dostatna za to da se rat brzo završi. Silno me ljuti kada čujem u hrvatskoj javnosti, pa i na Radio Mrežnici, koja je jedan od prvaka proruske propagande, da bi se rat u Ukrajini mogao protumačiti kao proxy rat Sjedinjenih Država s Rusijom, a da doista Amerika preko Ukrajine ratuje protiv Rusije, Ukrajina bi imala beskrajnu količinu onoga što joj SAD može pružiti, dakle nekoliko stotina zrakoplova F-16, stotinjak jurišnih aviona A-10, gomile protuzračnih sustava, vojne savjetnike na terenu, koliko god treba topništva i sve drugo potrebno da se rat efikasno privede kraju te je ne bi nitko onemogućavao u gađanju vojnih ciljeva unutar Rusije, međutim to se ne događa. Nije riječ o proxy ratu Sjedinjenih Država i Rusije, nego o održavanju Ukrajine na životu. To je tako jer je prestankom Hladnog rata na Zapadu sa scene otišla ekipa koja se bavila sukobom s Rusijom. U Hladom ratu nikada nije došlo do općeg termonuklearnog sukoba, mada je bilo intervencija i Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza u zemlje bez nuklearnog oruža. Nema razloga da tako ne bude i u Hladnom ratu 2.0. U ovom Hladnom ratu nema na sceni onih s iskustvom iz prijašnjeg, pa se mlate gluposti i pada u trans na Putinove najave nuklearnog rata.
Zašto postoji proruska propaganda kod nas?
– To mi je doista čudno. Ne mogu shvatiti one koji su dovoljno stari da se sjećaju agresije na Hrvatsku i velikosrpske propagande koja se ne razlikuje od velikoruske koju trpi Ukrajina, pa da tako mirno pristaju na sve što Putin i Rusi rade Ukrajini tvrdeći da se to nas ne tiče. Hrvatska je uživala potporu na Zapadu zato što se za našega rata prelamalo nešto više od same hrvatske neovisnosti, a to su poštivanje načela samoodređenja naroda i međunarodnog prava. Badinterova komisija je presudila da Hrvatska ima pravo na samostalnu državu, a Srbija i Jugoslavenska narodna armija su kršile svaki aspekt međunarodnog ratnog prava i sve međunarodne konvencije. Nitko od proruskih analitičara i propagandista ne želi priznati da je Putinova Rusija drugačija od one Borisa Jeljcina. Stalno se podmeće u javnosti da je Rusija prva priznala Hrvatsku, a to nije istina – prvo Ukrajina, pa tek onda Ruska Federacija, a oružje su nam obje zemlje prodavale. Pritom je Jeljcin cijenio našeg predsjednika Franju Tuđmana jer su obojica bili antikomunisti. Dobro su znali da velike nadnacionalne države utemeljene na vojnoj sili nemaju budućnost. Za razliku od Jeljcina, Putin je u nizu prigoda naglašavao da mu je žao što se Jugoslavija raspala. Da se sada vodi bitka za Vukovar, taj bi grad s arkanovcima napadala i Wagner grupa, a zajedno s avionima JNA tukli bi nas ruski avioni, Karlovac bi razarale i srpska i ruska artiljerija. Dakle, ovo nije ista Rusija kao ona iz Jeljcinovog vremena. Druga logička perverzija je doživljavanje Rusije kroz njezine slavne pisce. Postoji fascinacija ruskom literaturom i gledaju na današnju Rusiju kao na kulturnog i civilizacijskoga slijednika Rusije iz doba Lava Nikolajeviča Tolstoja, Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, Antona Pavloviča Čehova i tako dalje. Elitu ove Rusije čine polumafijaška oligarhija i gomila luđaka zanesenih idejom o reinkarnaciji ruskog imperija i nemaju blage veze s ruskim klasicima koji ih uopće ne zanimaju.
A i masa ruskih pisaca su bili disidenti.
– Da, većina ih je bila u tom statusu još u Ruskom Carstvu, a da su danas živi vjerojatno bi završili u Sibiru ili bi popili čaj s novičkom. U propagandnom pogledu nam se događalo isto ono što se Ukrajini događa sada te se projicira ruska veličina na temelju njezine kulture, mada je Putin taj koji na svaki način negira rusku kulturu. To je kao kada biste opravdavali sva zlodjela nacističkog vođe Adolfa Hitlera i agresivnu politiku Trećeg Reicha činjenicom da postoji niz veličanstvenih njemačkih umjetnika. To je potpuno besmisleno.
Zašto Rusi imaju takve alanfordovske načine atentata, s čajem koji sadrži novičok, s otrovnim kišobranom i slično? Zašto jednostavno ne izvrše konvencionalni atentat?
– Ruski režim ima mafijaški karakter. Putin reinkarnira zadnju fazu sovjetskog režima, a to više sliči mafijaškom klanu nego državi. Svaki mafijaški klan je autoritarni režim i svaki autoritarni režim ima istu ulogu kao mafijaški klan, dakle osigurati maksimalnu zaradu i/ili kontrolu gazdi s nastojanjem da se legaliziraju poslovanja klana, odnosno da se opere lova koja nije zakonito zarađena. Naravno, kada imate autoritarne režime kao što su fašistički, nacistički i sovjetski mafije nema, odnosno ne mogu postojati dvije mafijaške organizacije na istome mjestu, pa je logično da kriminalce nastojite uklopiti u režim, kao što je Udba koristila jugoslavensku mafiju za likvidacije ili maltretiranje političkih protivnika. To isto čini i Putin. Za ruske tranzicije su u društvu prihvaćeni vrlo dvojbeni likovi koji su se kriminalom domogli moći. Toj ekipi ne odgovara neovisna Ukrajina koja bi imala vlastiti demokratski politički ustroj jer je ona kao takva dokaz da može postojati nacija sličnog mentalnog sklopa koja bi bila posve demokratska i okrenuta zapadnim vrijednostima. Rusija je u povijesti imala nekoliko procesa koji su je vodili Zapadu. Jedan od tih je bila Februarska revolucija, a drugi Jeljcinova. Ipak, to je sve bilo kratkog vijeka i uvijek se pronašao način da Rusija završi u zasebnom kolosijeku s neprikosnovenim carem na čelu države.
Stalno se iznosi tvrdnja da je Rusija nepobjediva.
– Da, i da je njezina povijesna misija širenje. U Gogoljevim “Mrtvim dušama” – a taj se ukrajinski pisac u biti zove Mikola Hoholj – stoji da Rusija poput kočije juri i širi se bez kraja. Stalno govorimo o antiimperijalizmu, no nije li perverzija da je predvodnik antimperijalizma država koja je u stvari jedini preživjeli kolonijalni imperij?
Suverenisti su u velikoj mjeri proputinovski orijentirani, a ne postoji zemlja koja je od Drugog svjetskog rata više narušila tuđi suverenitet od Rusije.
– Točno. Rusija je zadnji preživjeli kolonijalni imperij. Ona negira želju za neovisnošću i suverenitetom malih naroda na svome tlu i, štoviše, oni se mobiliziraju za rat u korist “majke Rusije i pravoslavlja”, mada nisu niti Rusi niti pravoslavci, nego su muslimani ili budisti mongolskog porijekla. Ruski režim obožava Sovjetski Savez koji je intervenirao u Mađarskoj, Čehoslovačkoj i Afganistanu. Okosnica takvog djelovanja je antisuverenizam. Kako takvu državu smatrati zaštitnicom suverenizma? To će ostati vječni misterij, osim, ako nije “objašnjenje” da mogu i Rusi intervenirati, ako su intervenirali i Amerikanci, a taj se “argument” stalno čuje i po njemu, ako je jedan ubio, može i drugi. Ako si protiv svakog oblika intervencionizma, onda si protiv svakog oblika intervencionizma, bez obzira čijeg.
Jedino je Rusija nakon Drugog svjetskog rata anektirala nečiji teritorij. Amerikanci nisu prisvojili ničiji teritorij.
– Mijenjali su režime. U Iraku nakon svega imamo vlast koja nije posve na američkoj liniji, pa surađuje i s Iranom, a izabrana je na slobodnim izborima.
Kako gledate na političke stranke i predsjedničke kandidate u Hrvatskoj koji su skeptični prema pomoći Ukrajini i sudjelovanju u NSATU misiji? Imamo zemlju koju je iz čista mira napao puno veći susjed, prisvojio njezin teritorij i negira identitet jednom cijelom narodu. U čemu se sastoji dilema takvih aktera u Hrvatskoj?
– Ti ljudi ili čvrsto vjeruju da će Hrvatska biti pošteđena razaranja u općem nuklearnom ratu, ako se Ukrajini uskrati pomoć, pa utoliko mogu biti korisne budale, ili su doista na izravnoj vezi s Kremljom i ne mogu naći niti jedan drugi suvisli razlog, a treći bi bio to što se žele politički razlikovati od predsjednika Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske demokratske zajednice Andreja Plenkovića koji zagovara pomoć Ukrajini. Doista ne razumijem po čemu je slanje dva vojnika u Wiesbaden opasnije po Hrvatsku od svih dosadašnjih 12 paketa vojne pomoći, primjerice slanja 50 tenkova Ukrajini. Treba biti duboko sumnjičav prema svakom predsjedničkom kandidatu koji se pravi blesav na opravdane pozive Ukrajine da joj se pošalje pomoć. Hrvatska se ne smije ponašati kao Mađarska.
Što će se dogoditi svijetu u slučaju ruskog uspjeha?
– To će ohrabriti Kinu da krene na Tajvan i imat ćemo Ruse na južnoj granici Mađarske.
Na našoj granici.
– Da.
Bi li to narušilo međunarodni poredak?
– Zasigurno. Time bi se legalizirala agresija i negirala Povelja Ujedinjenih naroda. Svaka zemlja koja poštuje taj dokument mora biti protiv ruske pobjede u Ukrajini.
Je li mjesto Rusiji u Vijeću sigurnosti UN-a?
– Ona je tamo jer je bila pobjednica Drugog svjetskog rata, odnosno kao slijednica Sovjetskog Saveza i kao nuklearnog sila. No, ako je Rusija tamo kao slijednica SSSR-a iz Drugog svjetskog rata, u tom bi tijelu uz nju trebale sjediti i Ukrajina i Bjelorusija koje su podnijele veću žrtvu od Rusije.