Predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac je istaknuo da se ne okupljaju "na ovim i drugim sličnim mjestima" da bi branili "neku vlast ili neki pokret ili neki poredak i istinu koju je uspostavio", nego radi sjećanja na žrtve

Nakon što su u Karlovcu u ponedjeljak polaganjem vijenaca obilježili 69. godišnjicu oslobođenja grada, karlovački antifašisti su se zaputili u Veljun gdje su komemorirali srpske žrtve ubijene u nekadašnjem veljunskom kotaru u trodnevnom ustaškom masakru koji je počeo 6. svibnja 1941. godine.

- Što reći na ovome mjestu, a da trnci ne prođu kroz tijelo, da se sav ne naježim? U Karlovcu smo obilježili 79 godina od oslobođenja, a tu smo da bismo odali počast nevinim žrtvama, čak i djeci, u turbulentnim vremenima kada onima koji su bili drugačiji nije bilo mjesta na prostorima bivše Hrvatske. Želim poručiti onima koji revidiraju povijest da im to neće poći za rukom. Ne smijemo dozvoliti da nam kojekakvi kvazipovjesničari uče djecu što se događalo, kao da je razdoblje između kraja Drugog svjetskog rata i osamostaljenja Hrvatske izgubljeno, ono se nigdje ne spominje, kao da je riječ o vakuumu. Čini se da lokalne, regionalne i državne vlasti koriste antifašiste i antifašizam samo prigodno, onda kada im odgovara. Ovih dana ćemo obilježavati Dan pobjede nad fašizmom. Zanima me koliko će puta biti spomenut antifašizam kao temelj današnje Hrvatske, a moramo priznati da sam temelj nije dovoljan da bi se država svih koji žive tu izgradila, poručio je predsjednik Udruge antifašista Karlovca Miroslav Delić.

Sadržaj se nastavlja...

Predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac je istaknuo da se ne okupljaju "na ovim i drugim sličnim mjestima" da bi branili "neku vlast ili neki pokret ili neki poredak i istinu koju je uspostavio".

- Okupljamo se zbog sjećanja na žrtve koje su nedužne stradale od jednog poretka koji je i uspostavljen zato da bi ti ljudi stradali. Prije svega osam dana komemorirali smo u Gudovcu masovnu egzekuciju 190 muškaraca iz okolice Bjelovara. Tom poretku nisu trebale niti dvije nedjelje da počne pokazivati svoje prave namjere. Ako se netko nadao da je to što se dogodilo u Gudovcu bio rezultat djelovanja nerazumne grupe ili okolnosti, onda ovo što se dogodilo osam dana nakon toga je bio dokaz, a ne naznaka, stvarne namjere, stvarnog cilja i svrhe uspostave toga poretka – istrebljenje onih za koje su smatrali da za njih u državi koju stvaraju nema mjesta. Nedjelju dana kasnije u Glini je počinjen sličan zločin i za njega nije bilo makar sumnjivoga povoda, ali je bio isti rukopis, logika i razlog – sve muške od 16 do 60 godina starosti pohapsiti i pobiti. Riječ je o ciljanom zločinu istrebljenja, odnosno genocid", naveo je Pupovac.

Postavio je pitanje zašto se "samo oni" okupljaju na "ovome mjestu i drugim mjestima", odnosno zašto se ne okupljaju "svi drugi kojima bi odnos prema zločinu te vrste trebao biti moralni imperativ, a onda istovremeno i jasan znak da prema toj zemlji, tom poretku i toj državnoj ideji imaju jasan stav osude bez rezerva".

- Nažalost, to nije tako niti na nivou grada, niti na nivou županije, a ovo jeste jedan od najtežih zločina koji je počinjen na ovom području, na jednom lokalitetu i prema jednoj etničkoj grupi. Umjesto toga, dvoumimo se pod kojim znamenjem obilježavati stradanje sugrađana hrvatske nacionalnosti u ratu s početka 1990-ih, treba li biti mjesta ustaškim obilježjima pod kojima su činjeni ovi zločini ovdje. Je li to dvoumljenje opravdano? Ima li za njega mogućeg opravdanja? Ovdje i na ovome mjestu siguran sam, u vaše ime, ime vas koji poštujete ove žrtve, odgovor bi bio da nema i da ga ne može biti, za opće dobro, za ljudsko dobro, za humanost kao takvu, poručio je Pupovac te zaključio: "Nemamo moći i ne tražimo je da ova mjesta koristimo za bilo što više osim borbe protiv zaborava, da se sjećamo onih kojih se mora sjećati. Neka svatko razmisli tko se sjeća drugačije i u druge svrhe, a posebno oni koji sjećajući se potiču na mržnju, na podjele, isključivanje i sukobljavanje".