Okupili su se vjernici iz cijele Eparhije gornjokarlovačke, a riječ je o teritorijalnoj najvećoj eparhiji u zemlji

"Gospod naš Isus Hristos, Koji je prineo Sebe na žrtvu, jednom za svagda, za život sveta, kako bi poneo grehe mnogih, naš Emanuil, što znači Sa nama je Bog, nije nas nikada do sada zaboravio niti ostavio. Njemu se u ove svete dane obraćamo kolenopreklonom molitvom da zaštiti, spase, pomiluje i sačuva rod naš pravoslavni rod svih pošasti, nepravdi i nasilja. U tom molitvenom susretu sa Njim, Živim Bogom, Vaskrslim, verujemo i znamo da svaka tragičnost postaje prostor nade i smisla, dok bez Njega svuda caruju, bez obzira u kakve haljine bili odeveni, beznađe i besmisao. Ovo predstavlja jedan od najvećih izazova našeg vremena, naspram kojeg mi hrišćani, kao oni koji su satelesnici Ovaploćenog Smisla i Reči, moramo stajati čvrsto i nepokolebivo, svedočeći da postoje pravi Put, Istina i Život – naspram lažnih“, stoji u poslanici Srpske pravoslavne crkve koju je pročitao jerej Saša Lončina na uskršnjoj liturgiji u crkvi svetog Nikole u Karlovcu koju je u nedjelju predvodio episkop gornjokarlovački Gerasim Popović.

Okupili su se vjernici iz cijele Eparhije gornjokarlovačke, a riječ je o teritorijalnoj najvećoj eparhiji u zemlji.

Sadržaj se nastavlja...

U poslanici koju je pročitao Lončina stoji da je "smrt pobeđena u susretu sa Živim, Ovaploćenim Bogom".

"Ipak, i u ove sveradosne praznične dane svedoci smo da oko nas odjekuje neutešni plač majki za postradalom decom, dece za postradalim roditeljima, braćom i sestrama, ženâ za izginulim muževima, i taj plač razdire grudi pripadnikâ mnogih naroda, a među njima i našega, srpskog naroda. Nasilje se vrši i mimo ratova, jer u vremenu u kojem živimo ni odsustvo rata – a rat je, nažalost, vazda tu – nije garant istinskog mira; zločini i nasilje su postali deo svakodnevice", poručuje SPC.

Upozorava se na nasilje nad ženama i djecom te na sebičnost i ravnodušnost. Podsjeća se na stradanja Srba u Prvom i Drugom svjetskom ratu i tvrdi se da je "svet u kome živimo zaboravio genocid nad srpskim narodom u dvadesetom stoleću, kao i u vekovima koji su mu prethodili".

"Teši nas i uspokojava činjenica da pripadamo narodu koji je u godinama mira, koje su dolazile posle strašnih vremena smrti, sledeći Jevanđelju Vaskrsloga Hrista na kome je utemeljen, praštao dužnicima svojim, a sa pripadnicima drugih naroda želeo i nastojao da izgradi bolju i zajedničku budućnost. Zbog toga danas snažno podižemo svoj glas i ukazujemo na apsolutnu neistinu i pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma, u kome se nastoji da prostom inverzijom srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja, bude proglašen za počinioca genocida. Ne umanjujemo razmere zločina u Srebrenici, ali, kao pravoslavni Srbi, ne prećutkujemo ni zločine nad srpskim narodom u okolini Srebrenice", poručuje se.

"Kosovo i metohija su naša kolevka i naš dom", nastavlja se, "Jer, ova sveta i krsnovaskrsna zemlja za nas nije obična teritorija nego upravo ona sveta zemlja iz koje će se probuditi i vaskrsnuti naše 'polje suhih kostiju'".

"Treba da se uvek molimo i da budemo uz našu stradalnu braću i sestre na Kosovu i Metohiji, koji su živi izraz nade, ljubavi, trajanja i pretrajavanja u Raspetom i Vaskrslom Hristu Gospodu, uz njih koji su meta nasilja samo zato što su pravoslavni hrišćani, pravoslavni Srbi, što su svoji na svome", stoji u poslanici koju je pročitao Lončina.