Jesmo li na pravoj ili krivoj strani? Nismo. Sramota je da nitko iz Grada Karlovca nije ovdje, poručio je Goldstein i preporučio Holjevčeve memoare "Sjećanja iz rodnog grada".

U organizaciji Udruge antifašista Karlovca u petak je obilježena polaganjem vijenaca na spomenik Ivici Gojaku pored starog drvenog mosta te na poprsje Većeslavu Holjevcu u parku kod kina "Edison" 82. obljetnica ulaska partizana u okupirani Karlovac sa zadatkom da iz zatočeništva izvuku suborca Marijana Čavića – Grgu.

Predsjednik Udruge antifašista Karlovca Miroslav Delić je podsjetio da se na taj zadatak u Karlovac kojega je držalo deset tisuća neprijateljskih vojnika zaputilo 24 partizana koje je predvodio Holjevac.

Sadržaj se nastavlja...

- Krenuli su s Petrove gore, a veza im je bila Nada Dimić koja im je razradila plan ulaska. Bile su dvije ideje – da se uđe preko Turnja i Mekušja i druga da se na Kordunu prijeđe Korana i preko Kozjače dođe do bolnice, a odabrana je prva. Ušli su u grad u domobranskim uniformama s fesovima na glavi, pa je Veco prerušen u domobranskog poručnika uveo tu grupu u Karlovac. Akcija je djelomično uspjela. Grgu nisu zatekli u bolnici – sat prije nego što su partizani ušli u bolnicu, vraćen je u zatvor. Nakon što su se uvjerili da ga nema, istim putem su se vraćali. Do povratka na most se u gradu saznalo da su partizani upali u bolnicu i krenula je potraga. Na mostu je započelo puškaranje s Talijanima, prilikom čega je smrtno ranjen 19-godišnji učitelj Gojak. Nosili su ga ranjenog preko potopljenog Mekušanskog polja. Uspjeli su doći do Mekušanske šume, gdje su predahnuli. Ivica je pritom rekao da je važno što je zarobljen puškomitraljez. Umro je Veci na rukama. Mada ne sasvim uspješna, ta je akcija imala politički odjek, bila je moralna podrška ostalim partizanima. To je bio nezamisliv pothvat. Veco je tada imao 24 godine, a pokušajmo zamisliti ljude te dobi danas da nešto slično naprave. Mladi su tada bili puno zreliji, ozbiljniji, poduzimali su akcije, imali su ideje..., rekao je Delić i ocijenio da je Holjevac, kasnije gradonačelnik glavnog hrvatskog grada, vizionar kojemu se Karlovac nije odužio, za razliku od Zagreba.

Delić je napomenuo da je antifašizam civilizacijski doseg.

- Zavidim drugovima iz Istre i Hrvatskog primorja zbog podrške koju dobivaju u svojim sredinama, a ostvaruju novčane potpore između sedam i deset tisuća eura godišnje, kao i naši drugovi u slovenskoj Metlici. O tome mi možemo samo sanjati, rekao je i dodao da će se od Županije karlovačke kao vlasnika Doma zdravlja Karlovac zatražiti povratak spomen-ploče na tu akciju na pročelje bolnice na Dubovcu.

Povjesničar Ivo Goldstein, koji će 29. studenog u 18 sati u Gradskoj knjižnici "Ivan Goran Kovačić" u Karlovcu predstaviti uz pomoć Vuka Perišića i Ante Nobila knjigu "Povijesni revizionizam i neoustaštvo – Hrvatska 1989. – 2022.2, je rekao da je Holjevac živio kratko, ali da je ostvario brilijantnu karijeru.

- To što među nama nema mnogo mlađih ne govori o nama koji smo se tu okupili, nego puno o Karlovcu. Veco je bio na strani časti i slobode, kako se izrazio Vladimir Nazor. Ako nas je tu dvadesetak, gdje je ostatak Karlovca? Jesmo li na pravoj ili krivoj strani? Nismo. Sramota je da nitko iz Grada Karlovca nije ovdje, poručio je Goldstein i preporučio Holjevčeve memoare "Sjećanja iz rodnog grada".

Nezavisnu Državu Hrvatsku je nazvao izdajničkom i zločinačkom.

- Koji dan nakon Vecine akcije je dvije stotine Karlovčana – Srba, Židova i Hrvata suprotstavljenih režimu – bilo deportirano u Jasenovac. Do proljeća 1942. je samo jedan od njih bio živ. Sadašnja vlast je dvolična. Za koji mjesec će gradonačelnik sudjelovati u postavljanju tri kamena spoticanja ne bi li se obilježila mjesta s kojih su članovi karlovačke židovske zajednice bili deportirani na put bez povratka – jedan za Filipa Reinera, drugi za Davida Meisela i treći za Ivu Goldsteina. Moj djed je odveden na policiju čim su ustaše došle u Karlovac – na uskršnje jutro. Zato je Veco otišao u partizane – jer je mrzio nepravdu. Kao karlovački dečko je otišao na Kordun Srbima, koji su već tada bili proganjani, a nije morao – nitko ga na to nije tjerao. To je njegova veličina i zato je dobro da ga se sjećamo. Zadaća nam je antifašističko nasljeđe i vrijednosti prenijeti na mlađe. Žalosno je da o Veci moramo govoriti u zatvorenom krugu, rekao je Goldstein.