KA RETROVIZOR

KAretrovizor: Pušenje u kinu je nekad bilo problematično zbog uništavanja „tapecirunga“ i maglovite slike, a ne zbog narušavanja zdravlja

KAretrovizor: Pušenje u kinu je nekad bilo problematično zbog
uništavanja „tapecirunga“ i maglovite slike, a ne zbog narušavanja
zdravlja
Foto KAfotka.net

20. svibnja bio je zadnji rok da se države članice prilagode EU direktivi o duhanskim proizvodima po kojoj 65 posto kutija cigareta mora biti prekriveno strogim upozorenjima i fotografijama manifestacija bolesti uzrokovanih pušenjem. Nema sumnje, daleki smo put prevalili i po pitanju osvješćivanja opasnosti od pušenja u posljednjih četvrt stoljeća. Od rotirajućih visokih pepeljara na bolničkim hodnicima kojih se sjećaju i srednje generacije, sportskih događaja u ŠSD kad se od duhanskog dima nije vidjelo na suprotnu tribinu, aluminijskih čikobernica u kupeima željezničkih vagona i informativnih televizijskih emisija gdje i voditelji i gosti „hladno“ otpuhuju dimove i tresu pepeo u pepeljare pred kamerama u studiju, do gotovo apsolutnog protjerivanja cigarete iz javnih prostora.

Dobro, nije kao u Americi gdje se na pušače gleda gotovo kao na ozbiljne psihopate, ali cigareta je s razine političkih vlasti stjerana u kut iz vrlo praktičnog razloga: duhanska industrija i dalje donosi mnogo novca u državne proračune, ali liječenje bolesti uzrokovane pušenjem izbijaju iz istih tih proračuna možda i mnogo više sredstava. No, Hrvati se ne daju. Prema zadnjem istraživanju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, među vodećim smo pušačima u svijetu. Svaka treća osoba u Hrvatskoj starija od 15 godina puši, prosječno 16 cigareta na dan. To potvrđuju i istraživanja Eurostata koji kažu da smo po pušenju treći najgori u Europi.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Dakle, promijenili smo zakone, poradili na edukaciji, uveli ograničenja i zabrane, ali suštinski kod nas je i sve i dalje isto kao i u vrijeme teksta u nastavku kad je veći problem pušenja u kinu bila činjenica da se čikovi gase na tapecirungu stolica i što se od gustoće dima slabije vidi na ekran, nego mogućnost da netko zaradi rak pluća.

„Pepeljare u kinu?“, Karlovački tjednik, 2. rujna 1976.

Ne zna se točno kad je u bilo kojoj od karlovačkih kino-dvorana pripaljena prva cigareta. No, izgleda da je još manje poznato kad će (naravno, u spomenutim dvoranama), biti pripaljena i posljednja cigareta. Čak bi i vjerojatnije bilo pretpostaviti da će se na „poleđini“ svake stolice (u svim karlovačkim kino-dvoranama), montirati pepeljare kakve su donedavno (dok je to još bilo dopušteno), bile „ugrađene“ na stolicama u autobusima za međugradski saobraćaj. To bi, naime, bilo bolje rješenje nego li dopustiti gledaocima pušačima da, kao da je to sasvim normalno, gase cigarete jasno, za vrijeme predstave, na stražnjoj strani naslonjača stolice u redu ispred. Nije potrebno isticati kakvu to „sliku“ daje dvorani i određenom broju gledalaca te na žalost, i samom kino-poduzeću. Još manje je pak potrebno govoriti o opasnostima do kojih dovode sadašnji gledaoci-pušači u sadašnjim uvjetima (bez pepeljara)! Sva dosadašnja nastojanja Kinematografskog poduzeća Karlovac, da pisanim ili izgovorenim upozorenjima, čak i uz intervenciju predstavnika Službe javne sigurnosti, „iskorijeni“ pušenje u dvoranama, nisu uspjela. Što se i da li se može još nešto protiv pušenja koje u kino-dvoranama „zamućuje“ i projekciju filma, onečišćuje zrak itd., teško je doduše reći. No, ostaje činjenica da ni nakon svih „mjera“ što ih je poduzelo, kino-poduzeće nije u stanju samo riješiti taj problem koji tako eto, polako ali sigurno postaje - društveni problem.

Pripremio Tihomir Ivka

Izdvojeno


Reci što misliš!