Na potpisivanju ugovora za sredstva iz ITU mehanizma gradonačelnik Mandić je rekao da očekuje da će se stvari oko obnove Edisona, citiramo „zaista zakuhati“ za pet, šest mjeseci. Godina se bliži kraju, pet, šest mjeseci je pred istekom, od zahuktavanja zasad još ni „z“, primjećujemo samo da se na sjevernoj strani Edisona počinje hvatati novi sloj mahovine.

Tik pred parlamentarne izbore tadašnji ministar regionalnog razvoja i fondova EU Marko Pavić pojavio se u Karlovcu s ugovorima vrijednim 100 milijuna kuna iz europske kase, preciznije iz tako zvanog ITU mehanizma.

„Za grad Karlovac ovo znači da će biti novi vrelovod, da će biti Centar Nikola Tesla i uređenje Kina Edison“, rekao je tada Pavić obećajući još brda i dolina u narednom razdoblju. Pavića je kadrovska metla Andreja Plenkovića pomela s ministarskog mjesta i ostaje nam se nadati da ugovori koje je potpisao vrijede i za nove ministrice, samozatajne Nataše Tramišak.

Sadržaj se nastavlja...

Kao što vidimo, centar Nikola Tesla gradi se punom parom, vrelovodi su u zemlji pa ih ne vidimo, a nesretna zgrada Edisona koja je donosila toliko filmskih sretnih trenutaka Karlovčanima u mraku kina kroz duga desetljeća, i dalje stoji tužna i oronula na rubu karlovačke špice.

Bez obzira što u ovoj pandemiji koronavirusa kulturna nadgradnja nije prvi prioritet, i dalje ostaje sramota za Karlovac stanje zgrade kina Edison, sagrađenoj u stilu art decoa točno prije sto godina, u kojoj je zadnja predstava održana prije 13 godina i koja je potkraj 2011. proglašena kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Trebalo je proći još šest da na javnoj dražbi Grad Karlovac ponovno dođe u priliku raspolagati zgradom. Ali, od raspolaganja još ništa, još uvijek smo u fazi filozofiranja i skupih idejnih rješenja. U fazi kad je grad razmišljao o kupovini zgrade, baratalo se s brojkom od 8 do 10 milijuna kuna za obnovu, na kraju je po idejnom rješenju neke „fensi“ firme za arhitekturu u Zagrebu, procjena skočila na 21 milijun kuna. Taj novac Karlovac navodno nema, kreditno valjda nije opcija, pa ostajemo na milost i nemilost sredstvima iz Bruxellesa.

Na potpisivanju ugovora za sredstva iz ITU mehanizma gradonačelnik Mandić je rekao da očekuje da će se stvari oko obnove Edisona, citiramo „zaista zakuhati“ za pet, šest mjeseci. Godina se bliži kraju, pet, šest mjeseci je pred istekom, od zahuktavanja zasad još ni „z“, primjećujemo samo da se na sjevernoj strani Edisona počinje hvatati novi sloj mahovine. Valjda korona neće biti zgodan izgovor da se i ovo obećanje ne izjalovi.

Dok čekamo rasplet, odnosno zahuktavanje, prisjetimo se vremena kad je kino „Edison“ bilo jedna od najvažnijih sporednih stvari u karlovačkom životu.

„Filmsku publiku treba odgajati“, Karlovački tjednik, 27. ožujka 1980.

Karlovačkoj publici nudi se kvalitetan i zanimljiv izbor filmova. Svatko bez obzira na dob, obrazovanje ili individualne sklonosti može u repertoaru pronaći film za sebe i pogledati ga u nekoj od tri karlovačke kino dvorane. No odaziv publike je različit. Takozvani akcioni, avanturistički, karate i slični zabavni filmovi imaju brojnu publiku sastavljenu pretežito od maldih gledalaca dok su psihološki ili na primjer dramski filmovi gotovo bez publike.

Zabavne filmove poput „Hupera super-kaskadera“ ili „Supermena“ vidjelo je na tisuće posjetilaca, dok je Bergmanov film „Jesenja sonata“ u tri dana prikazivanja na šest predstava vidjelo svega 502 posjetioca.

Dakle, karlovački repertoar sastavljen po svugdje važećem principu – za svakog po nešto – očigledno je prihvaćen od mladih ali ne i od starijih i obrazovanijih. Što više, čuju se prigovori nekih da je repertoar loš, a publika huliganska. Da li je baš tako?

Dobar repertoar filmova mora biti sastavljen od umjetnički vrijednih, zabavnih i namjenskih filmova. Posebno je potrebno kontinuirano prikazivati domaće filmove. I što smo gledali dosad u ovoj godini?

Od domaćih istaknimo „Povratak“ „Jovana Lukina“, „Zemaljski dani teku“, „Usporeno kretanje“… Od stranih spomenimo samo one s FEST-a: „Supermen“, „Apokalipsa danas“, „TV mreža“, „Kineski sindrom“. Usporedimo li to sa zagrebačkim repertoarom – razlike nema. Neke filmove smo vidjeli prije, neke kasnije. Istina, na repertoaru gotovo da i nema filmova iz socijalističkih zemalja, Afrike i Latinske Amerike. A nema ih zato jer takve filmove otkupljuje naš najveći prikazivač filmova, televizija i zatim prikazuje po svom programu.

Prigovore da repertoarom vladaju karate, erotski ili slični filmovi opovrgava statistika. U Karlovcu su ove godine prikazana od ukupno 89 filmova, tri karate filma, tri erotska i tri filma strave. Istodobno, prikazano je 12 programa crtanih filmova, 19 dramskih filmova, 12 komedija i dva satirična filma.

Kino-dvorane se, istina, ne mogu udobnošću porediti sa dvoranama većih gradova. No, već ove godine Kinematografsko poduzeće planira preuređenje „Edisona“. U postavljanje fotelja, poboljšanje akustike, postavljanje tepisona i preuređenja pozornice i rasvjete bit će uloženo oko tri milijuna dinara. Time će Karlovac dobiti kino-dvoranu po udobnosti ravnu najboljima u republici.

No, u Karlovcu nema filmskih tribina, dolasci i susreti sa režiserima i glumcima su samo prilikom estradnih priredbi i rijetkih filmskih i televizijskih snimanja. Takvu propagandu filmova trebalo bi pokrenuti i permanentno održavati. Centar za kulturu Zorin dom i Radničko sveučilište trebali bi imati vodeću ulogu u tome. Odgoj filmske publike ovisi i o radu škola koje još uvijek nemaju odgovarajuće uvjete za takav rad. U srednjim školama takvog odgoja ima samo u nekim programima završnog stupnja. Najveći broj omladinaca prepušten je sebi i samoincijativnom filmskom odgoju. Zato i nije čudo da onog trenutka kad im film prestane biti samo zabava više i ne odlaze u kino. Upravo rad s mladima je presudan za staranje filmske publike.