Tko je želio slaviti Božić taj ga je bez problema i slavio, no u lokalnom tjedniku sve do 1990. godine najvećem kršćanskom blagdanu nema ni spomena.

Više puta u ovoj rubrici pisali smo kako su sjećanja varljiva, a nostalgija uljepšava prošlost i vrijeme kada smo bili mlađi, ljepši, zdraviji, bolji... Kada je na ovim turbulentnim prostorima riječ o nečem što ima veze s dnevnom politikom, kao da je stvar još gora pa kada je, primjerice, o Božiću riječ - stvaraju se dva tvrda tabora koji u stvarnosti jednako imaju krivo.

Oni koji su, s pravom ili ne, posebno ogorčeni na bivšu državu, kao i oni mlađi koji su od njih "učili", često će drastično pretjerivati oko zabrane Božića i vjerskih obilježja u prošlom sistemu. Istina je da se u crkvu išlo, da su se održavale polnoćke, da je, napokon, u doba "najcrnjeg komunizma" i uz veliko zalaganje mnogima omraženog Josipa Boljkovca (istovremeno nesumnjivo ponajboljeg gradonačelnika u povijesti) Crkva dobila dozvolu za gradnju Nacionalnog svetišta svetog Josipa. 

Sadržaj se nastavlja...

S druge strane, isto tako je besmisleno pretjerivanje tvrditi da je sve bilo u redu, jer - nije. Prelistavajući brojeve lokalnog tjednika, koji je, važno je to u ovom kontekstu, bio itekako hrabar i suprotstavljao se lokalnim moćnicima te slovio za ponajbolji lokalni list u ondašnjoj Jugoslaviji - na spomen crkve, vjere ili samog Božića praktički je nemoguće naići. U to doba padao je "sasvim prigodno" Dan Armije pa su lokalni tjednici sredinom prosinca posvećeni tom velikom prazniku, a o Božiću se, zaista, ne može pronaći ni slova, baš kao što se, unatoč podršci tadašnjih gradskih struktura samoj gradnji, u Karlovačkom tjedniku ne može pronaći ni slova niti o postavljanju temelja za Nacionalno svetište svetog Josipa, niti o dovršetku izgradnje, niti o blagoslovu iste, a niti o proglašenju svetog Josipa zaštitnikom domovine. 

Božić nije bio zabranjen niti je bio tajna, uostalom crkve su na polnoćku bile pune na Badnju večer, što dobro znaju oni koji su željeli biti tamo i koji su Božić uopće željeli slaviti. No, istovremeno je bio u potpunosti ignoriran u javnosti pa se iz lokalnog tjednika može vidjeti da Djed Mraz ciljano djeci radnih organizacija poklone donosi tek nakon Božića, tada se stavljaju i "novogodišnje jelke" na ulice i kreće prodaja po tržnici... Prvi spomen nečega što se zove Božić, Karlovački tjednik ima tek 1990. godine, još u SFRJ, ali nakon demokratskih izbora.

"Tisuće Karlovčana na polnoćki - noć nade i sjaja", Karlovački tjednik, 28. prosinca 1990.

Tisuće Karlovčana dočekalo je ove godine Božić na trgovima, ulicama i u crkvama u gradu i okolici. Najveća je gužva bila u crkvi Svete Trojice i na Trgu bana Jelačića. Tehničari Radio-Karlovca organizirali su javni radio i video prijenos božićne mise pa se na trgu okupilo nekoliko stotina građana.

Svetu misu u crkvi Presvetog trojstva vodio je gvardijan Vlado Mustač, a prisustvovali su joj predsjednik općine mr. Dragutin Pribanić, zastupnici Sabora Republike Hrvatske i mnogi kulturni i javni radnici grada. Privatni poduzetnici organizirali su i vatromet na trgu, a na štandovima se moglo kupiti raznih sitnica i suvenira.

Po prvi put poslije rata održana je sveta misa za osuđenike u Okružnom zatvoru, kojoj su prisustvovali Davorin Rukavina, predsjednik Okružnog suda i Andrija Štalcar, upravnik zatvora.

Svečano je bilo i na Dubovcu, Zagradu, Švarči, Kamenskom, Draganićima, Rečici...

(foto: kafotka.net)