Lovorka Trdin zasad je posljednja akvizicija profesionalnog ansambla Gradskog kazališta Zorin dom, ali i nova akvizicija sve većeg broja Osječana u gradu na četiri rijeke.

U kazalište se zaljubila na prvi pogled, ali kako kaže, nije baš odmah mislila da će se time i baviti...

- Da, baš tako, ljubav je bila ogromna od prvog susreta, ali ne mogu reći da sam odmah mislila da će mi to biti i životni poziv. Jer, jednostavno je to bilo baš to - ljubav. Isprva nisam ni razmišljala o mogućnosti da se time bavim, to je bila moja ljubav, a posao... to je nešto drugo.

Sadržaj se nastavlja...

Kako je onda počelo?

- Počelo je u osmom razredu osnovne škole upisom na dramsku na Akademiji u Osijeku. Mama je tamo radila kao lutkarski tehnolog, a Akademija ima dramsku skupinu namijenjenu mlađima, u moje doba bila je i za osnovce, mislim da je sada samo za srednjoškolce. I tako, čim sam prvi puta došla jednostavno sam se zaljubila. Ali, tek negdje u trećem srednje sam osvijestila da, hej, ja mogu to zapravo i studirati i poslije se time baviti.

Osječanka si? Pitam jer sam vidio da si zapravo rođena u Zagrebu, ali i sama se "vodiš" kao Osječanka? 

- Osječanka sam. U Zagrebu sam rođena samo spletom okolnosti, a prvu godinu života sam zapravo provela u Našicama, no od tada sam u Osijeku. Vrtić, osnovna, srednja, fakultet... i onda odjednom - Karlovac! 

Kako si se snašla?

- Super sam se snašla, dovoljno je da ti kažem da sam počela govoriti da idem kući kada idem u Karlovac, a ne kada idem u Osijek.

Onda za početak da razriješimo vječnu dvojbu, koji je grad zeleniji?

- Haha, pa oba su jako zelena, ali reći ću ti nešto drugo, trenutno ne znaš koji je raskopaniji! I u Osijeku je ovako kao u Karlovcu trenutno, mislim da je tu neriješeno, ne mogu odraditi gdje je više radova. Što se tiče zelenila, i to je teško odrediti, jer je Karlovac ipak i manji pa se to zelenilo i više osjeti, ali i Osijek je jako zelen. Ne znam, mislim da ću ipak morati priznati da je Karlovac malo zeleniji. 

Sve više je vas Osječana u Karlovcu, jel planirate kakvo Zavičajno društvo?

- Je, ima nas dosta, ne znam za zavičajno društvo, ali Leo Staković ima ideju da napišemo rječnik "osječkog karlovačkog govora" (smijeh). Kako vi imate svoj rječnik starog karlovačkog da mi napravimo jedan rječnik toga kako Osječani govore karlovački. Možda ćemo uskoro i proširiti tu skupinu Osječana, moja sestra se isto jako zaljubila u Karlovac, odradila je tu praksu i ako bude prilike htjela bi se i doseliti. Nije mi to čudno, jer za mene su Osijek i Karlovac nekako sestrinski gradovi. Puno toga je slično.

Da se vratimo na poslovni dio, Karlovac ti je prvi profesionalni angažman?

- Što se tiče dužeg ugovora da. Prije sam radila neke projekte, recimo vlastitu predstavu "Zlogrba" koja mi je bila diplomski, sam kasnije igrala u produkciji Kazališta Virovitica, radila sam jednu predstavu u Vinkovcima, jednu u HNK u Osijeku, tu me zapravo i zapazio bivši ravnatelj Zorin doma Srećko Šestan i pozvao me da se priključim ansamblu Zorin doma.

Dobro si se uklopila?

- Ma jesam, stvarno nije fraza da smo odlična ekipa, od samog početka je sve u najboljem redu. Ugovor mi traje još dvije godine, ali ne samo da bih željela ostati nego se svim srcem nadam da ćete me htjeti (smijeh). Volim Karlovac, jako mi je lijepo ovdje, evo ovog ljeta čak planiram da ne idem ni na more nego da ostanem u Karlovcu i konačno uredim stan u potpunosti. Iako, bit će malo i mora, jer držim jednu radionicu u Šibeniku na Međunarodnom dječjem festivalu.

Kupaš se u rijekama? Koja ti je najdraža?

- Najviše se kupam na Korani, jer mi je najbliža, ali moram priznati da mi je još draža Mrežnica. Kupu i Dobru nisam još isprobala.

U koliko predstava trenutačno igraš?

- Eh, sad bi trebalo to sve nabrojati, ali recimo ovako bez nabrajanja i gledanja u bilježnice da sam u Karlovcu dosad angažirana u desetak predstava, od kojih je šest trenutačno aktivno.

Tu ima i dječjih predstava i onih za odrasle, radiš li neku razliku između njih, odnosno jesu li ti neke draže?

- Sve ih volim i svaka je izazov na svoj način, a premda ima onih koji bi možda mogli reći "ma ti nisi onda ozbiljna glumica" priznajem da su mi dječje predstave još malo draže. Svaka je predstava iskustvo za sebe, ali klinci te tako napune pozitivnom energijom da me to još dugo nakon toga nosi. 

Pristojna su publika?

- Većinom jesu. Naravno, ima ponekad i problema, posvuda smo igrali pa i u sredinama gdje možda djeca nisu toliko još ni naviknuta na kazalište, ali opet ne krivim njih, to je krivnja onih koji su ih doveli na predstavu bez da im objasne kako se treba ponašati ili ne reagiraju ako dođe malo do kaosa. S druge strane, najgore iskustvo uopće nije bilo s djecom, u jednom gradu smo, neću ga imenovati, imali puno više problema s odraslima, koji su, eto, došli malo na predstavu kao u birtiju, to se otvarao čips i šuškalo cijelo vrijeme, jedan se mrtav hladan javio na mobitel i pričao par minuta, zbilja neugodno iskustvo, ali i to je dio posla.

Jesi li nekad neraspoložena? Pogotovo na tim putovanjima, dođe li ti da bi radije bila doma?

- Ne! Možeš biti slabije raspoložen izvan predstave, ali mene sama predstava stvarno nekako ponese, imali smo situaciju da smo u Čakovcu čak četiri puta u istom danu igrali "Semafor" i to je stvarno bilo nešto što se rijetko baš tako poklopi. Bili smo svi iscrpljeni, ali igrali smo s guštom, uostalom to je predivna predstava. No, moram priznati da su me i kolege čudno gledali kada sam rekla da bih ja mogla odigrati i petu (smijeh). 

Spomenula si da ti je "Zlogrba" jedina predstava zasad, imaš li kakvu novu već u ideji, ili možda već razrađenu?

- Pa imam nešto, da. Radim na jednoj predstavi zajedno s kolegicom Ines Cvitković, ona je inače iz Ozlja, riječ je o dječjoj predstavi i to bismo radili neovisno o nekom kazalištu, u slobodno vrijeme. 

Voliš i izrađivati lutke...

- Volim, jako volim. U Zorin domu sam radila na predstavi "Grane smo na vjetru", često se s time "igram" i kod kuće, isprobavam kako bi nešto izgledalo, a evo sada sam i dio ekipe koja radi lutke za otvaranje InPut festivala. 

Festival nas očekuje za dva dana, prema najavama bit će zaista izuzetno kvalitetan?

- Jako se veselim, svi smo napeti, puno je posla, ali i svi jedva čekamo. Festival će stvarno biti prekrasan, jako je puno predivnih predstava i vjerujem da će svi uživati. Samo da nas posluži vrijeme, jer puno je predstava predviđeno i na otvorenom prostoru. Nadam se da će i publika sve to prepoznati i da će biti puno i djece i odraslih.

Prošle godine je bila dobra posjeta?

- Bila je odlična na predstavama na otvorenom, ali možda je mogla biti malo bolja u samom Zorin domu. Vjerujem da će ove godine i Zorin dom biti dobro popunjen, jer stvarno dolaze odlične predstave.

Ima i nekoliko predstava za odrasle, čini mi se da kod nas još uvijek puno ljudi lutkarstvo povezuje isključivo uz dječje predstave?

- Da, to je istina, većina ljudi misli da su lutke samo za djecu, ali to nije tako i trudimo se na festivalu ponuditi i malo drugačije predstave, koje će, nadam se, zainteresirati i malo starije i pokazati im kako postoje i odlične lutkarske predstave za odrasle. Imamo "Astronaute" koji su 16+, "Robota" koji je 14+ i "Kuginu kuću" koja je 12+. E, sad još samo da educiramo sve oko toga što zapravo znače te oznake (smijeh). 

Ne znaju ljudi?

- Mislim da ljudi često to površno pogledaju i zato neki donose krive zaključke, dogodilo nam se često da nekom objašnjavamo takve stvari. Kada imamo dječje predstave, ako piše 3+ to ne znači da je to predstava za djecu od tri godine, nego da nije za mlađe od tri, a - za sve ostale je! Isto tako ako piše 16+ to ne znači da je to predstava za šesnaestogodišnjake i sedamnaestogodišnjake, nego da iz ovog ili onog razloga nije primjerena za mlađe od 16. Predstava 16+ je u suštini predstava za odrasle.

Brzo nakon InPut festivala, kreće i Zvjezdano ljeto i KAKAFE, što ćemo vidjeti od Zorin doma?

- Evo da budem iskrena, nemam pojma! Sada smo toliko bili okupirani pripremom festivala da je to bilo malo u drugom planu. Sigurno ćemo s nečim nastupiti, ali to više Peđa drži pod kontrolom. Imali smo veliku želju da možda već za ljeto pripremimo "Asterixa i Obelixa", no to ipak nije bilo moguće tako da će tu predstavu publika vidjeti u narednoj sezoni.

Potom slijedi godišnji odmor, za koji si već najavila da ga provodiš ovdje. Kako ćeš ga ispuniti osim uređivanja stana, imaš li kakve hobije, zanimacije?

- Pa, jedan je vezan i uz uređivanje stana. Obožavam biljke. Imam ih više od 100...

U koliko kvadrata?

- Pedesetak.

Znači više od dvije po kvadratu!? To je nešto kao park u stanu?

- Haha pa da, Osječanka sam i Karlovčanka pa imam park i u stanu! Jako volim i dadiljanje, baš volim pričuvati djecu nekome kad god mi je prilika, čak razmišljam da završim i tečaj za dadilje i tko zna, možda otvorim mali obrt za dadiljanje u slobodnom vremenu. Volim i šivanje, općenito sve to nešto kreativno s rukama mi je oduvijek bilo drago.

Izlasci, zabava...? 

- Volim se isplesati, volim slušati muziku uživo, Karlovac je tu u jednoj stvari dobar, u jednoj malo manje. Jedino u Papasu se možeš isplesati, ali zato svirki stvarno ima dosta.

Za kraj, planiram u lipnju u Osijek na Svjetski gimnastički kup, daj mi savjet kako da se zaštitim od komaraca?

- Ne možeš! Nema šanse. To i nisu komarci, to su čudovišta, meni je smiješno kada se vi u Karlovcu žalite na komarce, to je ništa. Evo, najozbiljnija priča, prijateljica i ja smo išle van, usred ljeta obukle duge rukave, traperice, stavile one spirale na pod, svaka jednu kraj svoje stolice i jednu na stol, namazale se cijele onim sredstvom protiv komaraca... i pobjegle nakon 15 minuta pune uboda. Tako da uživaj u Osijeku i lijepo se provedi, ali komarce nećeš izbjeći!

Razgovarao: Darko Lisac