Rukometaši Dubovac Gaze ugodno su iznenadili u prošloj sezoni osvajanjem prvog mjesta u Drugoj ligi Zapad i plasmanom u Prvu ligu Jug.

Trener Dragomir Požega, dugogodišnji vrsni rukometaš HRK Karlovca, iako priznaje da to nije bilo postavljeno kao cilj prije sezone, ipak ističe da nije bio ni posebno iznenađen, jer je tijek sezone vrlo brzo počeo upućivati na takav mogući rasplet.

- Pa ne znam zapravo, ne mogu reći da je bilo veliko iznenađenje i da nas je šokiralo, ali nije ni da nam je to bio cilj. Ponudu Dubovac Gaze sam i prihvatio, jer su u klubu razmišljali trezveno, ali ambiciozno. Tako da je ta Prva liga Jug bila cilj, ali ne u prošloj sezoni, nego u nekakvom razdoblju od 3 do 5 godina. Međutim, dogodilo se da smo se i pojačali, posebno bitno je tu bilo iskustvo igrača kao što je Dino Štrucelj, otvorilo nam se malo i onda svakako da smo, kada se ukazala prilika, željeli ući. 

Sadržaj se nastavlja...

Od početka sezone ste veliku borbu vodili Gospić i vi, u prvom dijelu sezone izgubili ste tijesno u Gospiću, a sve do uzvrata u Karlovcu i jedni i drugi ste svladali sve ostale suparnike. Onda ste ih u Karlovcu uvjerljivo pobijedili pa već u sljedećem kolu po prvi puta kiksali...

- Da, iako sam znao da nas u Crikvenici očekuje teška utakmica, jer su se borili za ostanak i znao sam da je to i čvrsta ekipa. Ipak, nema sumnje da smo si sami krivi, iako je tu bilo i nekih okolnosti na koje nismo mogli utjecati, Pauli je zadobio tu tešku ozljedu zbog koje ga nećemo imati ni ove sezone i znam kako je bilo dečkima, možeš ti biti skoncentriran na utakmicu, ali kada ti u 10. minuti prijatelj iz kluba dobije takvu ozljedu jedno vrijeme si pod utjecajem i u šoku. Svejedno smo mogli dobiti, imali smo pobjedu u rukama, ali kraj smo odigrali loše i uzeli smo samo bod.

Koliko vas je to sve pogodilo? Jesi li vjerovao da će se ipak stvari još jednom okrenuti?

- Pa sigurno nije bilo lako igrati dalje s tim pritiskom da moraš sve pobijediti i nadati se da će Gospić negdje zapeti. Ali sam isto tako znao da Karlovac II ako odigra pravu utakmicu može dobiti Gospićane i na kraju je tako i bilo, oni su stvarno odigrali izvrsno tu utakmicu i opet smo mi došli na vrh. 

Je li u klubu bilo razmišljanja oko ulaska u viši rang, odnosno rasprava? Ili ste odmah odlučili da se ide?

- Odmah, nije bilo nikakvih rasprava niti drugačijih mišljenja. Činjenica je da je ovo skuplja liga, da je zahtjevnija i napornija, da nas čekaju daleka putovanja, a sve kotizacije su više nego duplo skuplje nego u Drugoj ligi Zapad, ali to je ionako bio cilj, doduše ne baš ove godine, ali ne bi bilo ozbiljno pa ni sportski prema igračima da se propusti prilika. 

Kolika je kvalitetna razlika?

- Jako velika i to će dečki najbolje vidjeti na parketu. Ali vjerujem da se mogu nositi s tim. I ako uđu ozbiljno i hrabro u ovu ligu, to će im puno koristiti, bez obzira na to kakav će na kraju biti plasman. Imamo nekoliko vrlo mladih igrača iz Karlovca kojima će ovo pogotovo koristiti, a tko zna, možda ih i očeličiti za Karlovac i Premijer ligu. Imamo taj zanimljiv, mogao bih reći eksperiment, s pivotom hrvatske reprezentacije gluhih, koja je apsolutno dominantna u svijetu, dečko je vrhunski sportski građen, ima veliko iskustvo, ali će i njemu sve ovo biti novo, no vjerujem da može biti jako koristan.

Vjeruješ u ostanak?

- Vjerujem, ne bih ovo radio da ne vjerujem, ali svjestan sam da je ovo jako ozbiljna liga i da mi jesmo među momčadima koje mnogi svrstavaju pri dnu ili na dno. Da imam još jednog srednjeg ili desnog vanjskog i još jedno krilo sad bih ti rekao da moramo ostati ili je do mene, no situacija je takva kakva je, ostali smo nažalost prvo bez Paulija, a onda i bez Baršića, obojica će vjerojatno propustiti cijelu sezonu zbog teških ozljeda i moramo se snaći. 

No, može se reći da je glavni cilj ostati u ligi?

- Čak i ne bih tako rekao, glavni cilj je afirmirati mlade igrače. Drugi cilj je "preživjeti", iako mi zaista nitko u upravi nije rekao da moramo ostati u ligi. Kažem, klub ima svoj dugoročni plan, kojeg se držimo i iza kojeg stojimo, eventualno ispadanje neće zapravo pokvariti taj plan, ali svakako da ne bi bilo dobro i lijepo da ispadnemo i da to ne želimo. Vjerujem da možemo ostati.

Raspored je na prvi pogled povoljan, prve dvije utakmice igrate kod kuće, no u prvom kolu vas čeka jedan od favorita?

- Da, mi smo zapravo bili jako sretni kad je izašao ždrijeb, računali smo da bismo mogli na svom parketu i do sva četiri boda u prva dva kola, prvo protiv riječkog Zameta, a onda protiv pulske Arene. Međutim, u to vrijeme Zamet je još bio u "raspadu" nakon ispadanja iz Premijer lige, ekipa s kojom se itekako moglo igrati pa mogu reći da bismo bili i favorit kod kuće. No, Riječani su se ipak jako pojačali i to je sada sasvim druga priča. No, svakako da ćemo se potrudili da već u te dvije prve utakmice pokažemo da nam je mjesto u ovoj ligi.

U neku ruku, ovim trenerskim angažmanom si se vratio doma. No, krenimo od početka, počeo si u OŠ Dubovac kod legendarnog Mitile...

- Da, kao i većina Dubovčaka. Rukomet je bio praktički prva ljubav i cijeli život sam u njemu. Brat se bavio streljaštvom pa je odvukao i mene na par treninga, ali nije to ipak bilo za mene i brzo sam se posvetio samo rukometu. Kao što si i rekao, prvo školski, onda polako i u klubu. Međutim, to je bio period kada je došlo do gašenja RK Dubovca i onda sam prešao u Karlovac, na prvu nije sve bilo bajno pa sam sa 17 godina otišao u Gazu, odigrao dvije sezone u Drugoj ligi, potom jednu sezonu u Dubovcu kada se ponovno osnovao i tada je bilo dosta poziva iz prve lige, zvali su me iz Medveščaka, Dubrave, a i iz Karlovca, što mi je najviše odgovaralo, jer em je doma, em je tada došao trener Boris Dvoršek čiji je poziv i zainteresiranost bio presudan. 

I onda se zapravo nisi micao iz HRK Karlovca sve do kraja karijere? 

- Točno, od 1999. do 2015., tako da sam prošao stvarno sve, najbolje i najljepše dane, period kada smo bili treći u državi, borili se otvoreno s Nexeom za to drugo mjesto, bili finalisti kupa, imali vrhunske igrače, kao i rezultate, ali i u periodu kriza, borbi za ostanak, teških dana...

I na kraju i ispadanja...

- Ne! Ispali su tek kad su se mene riješili (smijeh). Zadnju puno sezonu sam igrao dok smo još bili u Premijer ligi. Iako, zaigrao sam u dvije utakmice u toj kobnoj sezoni kada je klub prvi puta ispao, pred kraj jeseni pristupili su meni i još nekim iskusnijim igračima da pomognemo i mi smo zaista odigrali zadnje dvije utakmice te jeseni, pobijedili smo Split i Kaštela i otvorila se realna prilika da se spasimo, no na proljeće nas jednostavno nisu "pratili", očekivali su da igramo samo na račun ljubavi prema klubu i jednostavno sam dignuo ruke i rekao da je dosta. 

Bilo je dobrih i loših dana, ali zapravo sve do tada Karlovac je bio jedini hrvatski klub koji nije nikada ispao iz Premijer lige, naravno uz neprikosnoveni Zagreb PPD?

- Da, tim je više šteta što se tako dogodilo, a i što je klub sada već dulje vrijeme u nekakvom međuprostoru, ispada i vraća se, ispada i vraća se, pa tako u krug, prejaki su za Prvu ligu Jug, a ipak ispada da nisu dovoljno dobri za Premijer ligu. Volio bih da se to ove godine promijeni.

Misliš li da bi bila nezgodna situacija da se dogodi da vi ostanete u Prvoj ligi Jug, a Karlovac ponovno ispadne i vrati se u nju?

- Ne, mislim da ne bi, mi smo dva različita kluba, mi imamo danas svoj program, svoj plan, svoje ciljeve i oni svakako uključuju suradnju s Karlovcem, ali ne i to da ovisimo o njima. Potpuno je prirodno da u Dubovac Gazu dođu talentirani dečki koji nemaju trenutno mjesta u Karlovcu, potpuno je prirodno i da su oni nositelj kvalitete i da bar opet postanu stabilan premijerligaš u koji će otići oni koji "prerastu" Dubovac Gazu. 

Bio si trener i u Karlovcu, iako ne baš odmah nakon igračke karijere?

- Zapravo sam trenersku školu završio još 2005. godine, no nakon završetka igračke karijere trebalo mi je malo odmora. Trenerski posao počeo sam 2017. s mlađim kadetima i, evo, do prošle sezone bio u Karlovcu, vodio sam mlađe kadete, ali i Karlovac II, a u jednoj polusezoni i seniorsku ekipu, nažalost u sezoni u kojoj smo također ispali iz Premijer lige u jednom od ovih već spomenutih ispadanja i povrataka.

Što je presudilo pri odlasku?

- Kažem, s jedne strane stvarno ozbiljan i zanimljiv program koji su mi u Dubovac Gazi predstavili, iako s druge strane nakon višegodišnje suradnje bio sam spreman i ostati u Karlovcu, no želio sam voditi Karlovac II, jer je to ipak malo ozbiljniji rad. Svakako je lijepo raditi i s djecom, ali nije mi cilj da se samo time bavim. Međutim, u Karlovcu su nudili samo to i to je olakšalo odluku o odlasku.

Zaigraš li ti još ponekad? Mislim na veteransku postavu Dubovca koja je aktivna na malonogometnim i rukometnim turnirima...

- Na rukometu nažalost više i nismo, godine su ipak uzele svoje i mislim da negdje od korone nismo zaigrali rukomet. Znali smo prije ići na turnire, osvojili smo čak i neke vrlo jake u Bjelovaru, ali sada smo se posve preorijentirali na mali nogomet. U tome sudjelujem, naravno, igramo na svim turnirima u gradu, ali imamo i svoje termine, nedjeljom u 9 se igra, to se zna, nema toga što može spriječiti hakl. Malo smo se sad i pomladili, doveli smo par mlađih dečki. 

Pomladili ste veterane?

- Da, da, haha. 

Spomenuo si da nisi imao obiteljsku tradiciju u rukometu, ali tvoji klinci zato imaju, bave li se rukometom?

- Bave se obojica i sad smo se baš lijepo raširili karlovačkim rukometom! Stariji sin ima 13 godina i igra za Karlovac, mlađi ima 10 godina i u Sedmercu je, a ja sam evo u Dubovac Gazi. Sve smo pokrili (smijeh)!

Razgovarao: Darko Lisac