Mladi karlovački inline hokejaš kao prvi je Hrvat nastupio na velikom Sparta Cupu u Barceloni.

Kao gost u slovenskoj momčadi Antonio Markezić imao se prilike okušati oko ponajboljih europskih i svjetskih igrača inline hokeja, sporta u kojem je od malih nogu, a možda u njemu nikada ne bi ni završio da nije bilo - upornog šogora!

- Hokej mi je bio prvi dodir sa sportom, a i jedini sport kojim sam se bavio, a do toga je došlo na neki način i slučajno. Odnosno, kroz obiteljske veze. Naime, moja sestra je supruga od Matije Ratkaja koji "vuče" cijelu tu hokejašku priču, kako prije na ledu tako i sada inline i on me počeo već kao malog klinca nagovarat da dođem i probam, uvjeravao me da će mi se svidjeti i s nekih šest godina sam i popustio, otišao i...

Sadržaj se nastavlja...

Svidjelo ti se?

- Pa, mislim da je sve jasno, kada sam već 14 godina tu!

To je bio inline ili si počeo na ledu?

- Ne, to je bio inline odmah, ali trenirao sam i hokej na ledu jedno vrijeme. Opet na njegovo nagovaranje i inzistiranje, s tim da mu je tu trebalo i malo više da me nagovori, ne znam zašto ali bilo me nekako strah leda, tako da je tu bilo i suza i odbijanja, ali na kraju sam se ipak odvažio i to me isto tako privuklo, dosta dugo sam i trenirao paralelno i na ledu i u dvorani.

Karlovac nema već neko vrijeme muški hokej na ledu, jesi li onda išao i negdje drugdje?

- Da, bio sam u KHL Zagreb, išlo mi je dobro, uspio sam doći i na neki širi spisak reprezentacije, ali na kraju sam sve to morao pustiti, za što sam prvenstveno sam kriv.

Kako?

- Pa, škola. Sada je i meni jasno da sve to nije moglo baš tako funkcionirati, jer ja nisam nikada prestao s inlineom tako da sam paralelno trenirao hokej na ledu u Zagrebu i inline hokej u Karlovcu, totalno sam bio u tome pa jasno da je škola bila na zadnjem mjestu. I onda kada su ocjene postale stvarno kritične roditelji su rekli da jednostavno ne može više tako i morao sam prestati s hokejom na ledu. 

Što si završio? Studiraš ili radiš?

- Završio sam za mehatroničara u Tehničkoj školi, a to i studiram, druga godina sam i zasad ide dobro. Ne radim još u nekom punom smislu, odradim neke povremene poslove kada ulete, evo sada na sezoni ću, nadam se, isto naći neki poslić, kada je i sportskih obaveza ipak nešto manje. 

Odabrao si inline, a žališ li ipak za ledom?

- Ma ne. Ono, kada gledam iz perspektive Karlovca volio bih da se digne i hokej na ledu, imamo cure koje su dobre i trude se, volio bih da se opet pokrene i muška postava, ali sve to pretpostavlja i nekakvu ledenu dvoranu, a ne znam koliko je to realno. Naravno da bih pomogao da se tako nešto ostvari, no iskreno potpuno sam se na kraju pronašao u inline hokeju i osobno bih bio najsretniji da i tu imamo još bolje uvjete.

Što nedostaje?

- Prostor je problem u cijeloj Hrvatskoj, tako da sigurno da bismo i mi voljeli bolju i funkcionalniju dvoranu. S druge strane, ekipa iz kluba, s prijateljima i roditeljima i raznim pomagačima napravila je pravo malo čudo na Luščiću pa se mi još najmanje možemo žaliti jer Karlovac trenutno ima jedinu pravu dvoranu za inline hokej tako da se i cijelo prvenstvo Hrvatske igra kod nas. 

Ni Zagreb nema dvoranu?

- Nema, tamo je to bilo povezano s problemima s ledom tako da je nekadašnji prostor za inline hokej pretvoren u prostor za hokej na ledu. Ipak, u prvenstvu igra nekoliko zagrebačkih klubova, kao i gosti iz Slovenije, no nažalost ove godine nema nekih klubova koji su bili tu protekle, kao što su Zadar i Koprivnica, a sigurno da bi bilo daleko ljepše da je više klubova iz više gradova.

Vi ste prvaci Hrvatske, ove godine planirate i obraniti naslov?

- Mislim da smo ga već i obranili. Nemamo trenutno u Hrvatskoj jaču konkurenciju, trebao bih sada pogledati konkretnije ljestvicu, ali nema doigravanja, samo ligaški dio, a mislim da smo već sada po bodovima nedostižni.

Kako to da igrate i Slovensku ligu?

- Pa suradnja je dobra, uvijek smo bili i dobri prijatelji, a utakmica uvijek fali. Tako da kod nas u hrvatskom prvenstvu kao gost igraju Dolenjske Toplice, a Slovenci su nas kao prvake Hrvatske pozvali da kao gost nastupamo u njihovom prvenstvu. Jasno, kod njih je to ipak na puno većem nivou, baš kao što im je hokej na ledu razvijenijih tako se to prenijelo i na inline. Svakako je veliko iskustvo igrati u jednoj ipak puno jačoj ligi, jer zadnjih par godina u Hrvatskoj zapravo nismo imali ozbiljnijeg suparnika, a tamo je priča ipak drugačija.

Kako tamo prolazite?

- Solidno, ali ipak je to puno jača konkurencija. Uspjeli smo izboriti doigravanje, ali smo u prvom kolu nažalost poraženi, iako u obje utakmice vrlo tijesno. No, to je super iskustvo.

Tebi je i osobno koristilo, jer si dobio poziv Dinamita Horjul da ideš s njima na jedan od najvećih svjetskih turnira u inline hokeju u Barceloni. Kako je uopće došlo do toga?

- S Dinamitima se isto znamo dugi niz godina, dobri smo prijatelji, oni su dolazili kod nas na turnire, mi kod njih, sada igramo i prvenstvo skupa i nakon jedne utakmice su mi prišli i pitali me da li sam zainteresiran da im pomognem na tom turniru, da misle kako bi im koristio jedan takav brzi napadač, a meni je to naravno bila stvarno velika čast, pogotovo što sam koliko su mi rekli ljudi u klubu ja prvi Hrvat uopće koji je nastupio na ovom turniru. A, riječ je o stvarno ogromnom turniru, zaista je jedan od najvećih na svijetu, vrlo kvalitetan i vrlo brojan, jer igra se u svim kategorijama od U6 do U22, s ekipama koje dolaze stvarno od svuda.

I zapravo ste prošli jako dobro...

- Da, prošli smo izvanredno, meni je stvarno već i sam nastup bio velika čast i veliko iskustvo, a mi smo uspjeli i proći skupinu i doći do utakmice za medalju, gdje smo na kraju pobijedili Španjolce i uzeli broncu, što je stvarno veliki uspjeh o kojem prije turnira vjerojatno nismo ni sanjali. 

Kakva su općenito iskustva, kako je izgledao taj turnir?

- Pa ono, u odnosu na domaća natjecanja pa čak i Slovensku ligu to je ipak drugi svijet. Ogroman broj igrača iz cijelog svijeta, cijeli kompleks posvećen inline hokeju, zanimanje publike i to stvarno već od samog početka, već i na prvim utakmicama turnira u skupini u raznim terminima gledalo nas je po 200-300 ljudi, na završnim utakmicama je bila sjajna atmosfera na tribinama, stvarno je bio veliki gušt.

Zadovoljan si svojim nastupom?

- Jesam, nisam tu bio samo da popunim brojku, tretirali su me kao svojeg, zadovoljan sam koliko sam igrao, dobio sam svoju priliku, zabio sam jedan gol, imao nekoliko asistencija i sve u svemu mislim da smo bili obostrano zadovoljni. Zahvalio sam im se na prilici i rekao da svakako mogu računati na mene ako bude još kakve potrebe.

Postoji li hrvatska inline reprezentacija?

- Trenutačno ne nažalost, nisam sad posve siguran u čemu je i kako nastao problem, ali nadam se da će se brzo riješiti, jer vjerujem da bismo mogli imati solidne rezultate i samo napredovati.

Koliki je interes za inline hokej u Karlovcu? Ima li vas dovoljno?

- Djece uvijek ima, klub organizira i uspješnu Školu rolanja tako da se onda dosta klinaca zainteresira i za inline hokej, imamo više mlađih kategorija, ima i curica, ali do seniora se ipak to malo i osipa, iako ne mogu reći da je situacija zabrinjavajuća. Ima nas, ali sigurno ne bi smetalo da nas ima i još više.

Je li sport grub?

- Ma nije, ima povremenih sitnih grubosti, ali ne kao na ledu. Evo, mogu reći da sam imao u karijeri nekoliko ozljeda, ali za svaku sam si bio sam kriv, niti jedna nije bila zbog nečije grubosti.

Kako se opuštaš?

- Heh, bolje je pitanje kada! Dosta je naporan ritam tokom sezone, igramo i domaću i slovensku ligu, treniramo svaki dan, bilo u dvorani bilo da je riječ o crossfit treninzima, tako da puno slobodnog vremena i nema. Kada uhvatim priliku volim otići na neki izlet, volim skijanje recimo, izgleda da sam baš tip za zimske sportove. Ljeti možda kajakaštvo... ali zaista smo slobodni zapravo samo u srpnju, nakon sezone još jedno vrijeme treniramo, onda imamo malo odmora u sedmom mjesecu, a u osmom već polako počinju pripreme za novu sezonu.

Razgovarao: Darko Lisac