NEDJELJOM U PODNE

NEDJELJNI INTERVJU

"Nedjeljom u podne", Mirjana Cibulka: Karlovčani rado šeću gradom uz Dragojlu, Teslu, braću Seljan... a sve je više i gostiju iz drugih gradova pa i stranaca

"Radovi su nas natjerali da mijenjamo neke rute, ali su gosti zato još više oduševljeni parkovima i promenadama našeg grada".

Mirjana Cibulka odnedavno je predsjednica Udruge turističkih vodiča Karlovačke županije Bastion, a svima koji vole sve brojnije i popularnije turističke šetnje gradom na četiri rijeke svakako je najpoznatija kao - Dragojla Jarnević. 

- Krenulo je zapravo preko mog stalnog posla. Predajem engleski na Veleučilištu u Karlovcu, a Veleučilište je svim svojim zaposlenicima ponudilo plaćene tečajeve za turističke vodiče, što se meni učinilo kao zgodna i zanimljiva ideja, pogotovo jer je to bilo u vrijeme pandemije, kada je svaka aktivnost bila dobrodošla. Završila sam tečaj za Karlovačku i Ličko-senjsku županiju, a kasnije i Interpret Europe, tečaj za interpretacijsko vođenje.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Od kuda Dragojla?

- Ona je vezana baš uz ovaj posljednji spomenuti tečaj, nju sam osmislila kao interpretacijsku šetnju za svoj završni ispit. Odlično je prošlo i vrlo brzo je došlo i do uvrštenja Dragojle u naše kostimirane ture. 


Počela si raditi još za vrijeme pandemije? Koliko vam je to utjecalo na posao?

- Nama to nije smetalo, mogla bih čak reći da je nama konkretno to i pomoglo. Jasno da bismo svi više voljeli da pandemije nije bilo, ali cijela ta situacija u kojoj su ljudi izbjegavali zatvorene prostore i tražili aktivnosti na otvorenom je utjecala na to da ih privuku i turističke šetnje i naša ponuda. I mogu reći da se stvorila jedna lijepa navika, koja je ostala i sada kada smo opet u normalnim vremenima.

Znači, interes je dobar?

- Je, ne možemo se požaliti.

Imate ture koje su prvenstveno namijenjene Karlovčanima, ima i onih koje su za goste našeg grada, pa krenimo od domaćih, odazivaju li se Karlovčani turističkim šetnjama?

- Odazivaju, i to jako dobro. Naprimjer, postoji zajednički program "Upoznaj svoju zemlju" koji se odvija povodom dana međunarodnog priznanja Hrvatske, kada se u cijeloj Hrvatskoj održavaju turističke šetnje, nakon toga uvijek razmjenjujemo iskustva s kolegama, zovemo se, pitamo kako je prošlo, koliko je ljudi bilo, i u Karlovcu je uvijek jedan od najboljih odaziva. Ima i ljudi koji su već naviknuti na turističke ture do te mjere da u subotu dođu u 11 sati do Paviljona Katzler provjeriti ima li kakvih šetnji čak i bez da su vidjeli ili čuli najavu.

Sada će se šetnje opet intenzivirati?

- Pa da, što zbog lijepog vremena, iako mi radimo tijekom cijele godine, a što zbog dobre suradnje s Turističkom zajednicom grada Karlovca kojom smo uključeni u program kao što je "Proljeće u Karlovcu" ili "Zvjezdano ljeto". 

Koliko ima različitih tura, koje su najpopularnije?

- Ture su zaista različite i pokrivaju brojne interese, od klasičnog turizma, kulturnog turizma pa do vojnog ili vjerskog turizma. Također, svi naši članovi su u mogućnosti gostima i ponuditi određene posebne ture ovisno o njihovim interesima, ili im pomoći da bolje poslože svoj boravak u Karlovcu. Što se tiče popularnosti, domaćima su svakako najpopularnije kostimirane ture, sve uvijek izazovu dosta zanimanja, a sada je vjerojatno najpopularnija tura "Pustolovine braće Seljan", koja je i najnovija i ima dodatni element interaktivnosti, jer su tu dva vodiča, odnosno dva interpretatora, koji i međusobno komuniciraju pa je to ljudima i dodatno interesantno. 

A ostalim gostima? I od kuda sve dolaze, ima li stranaca?

- Ostalim gostima su, naravno, zanimljivije ture koje govore o samom gradu, iako se uvijek nađe i sudionika iz drugih gradova i na kostimiranim turama, posebno iz Zagreba, ali znalo je biti i stranaca, kao što ima i naših ljudi koji su odselili, ja sam jednom imala zamolbu za turu od žene iz Australije koja je već jako dugo tamo i nakon dugog vremena je posjetila Karlovac i željela se i sama podsjetiti nekih stvari. 

Od kuda najčešće dolaze gosti kada je riječ o ljudima izvan Karlovca?

- Što se Hrvatske tiče najviše iz Zagreba i Rijeke, odnosno cijelog tog područja, plus što se tiče raznih udruga i organiziranih posjeta, a tu su najčešće u pitanju škole ili, pak, udruge umirovljenika, tu ima grupa iz cijele Hrvatske. Što se tiče stranaca, možda je nešto više Nijemaca i Austrijanaca, oni su malo skloniji zainteresirati se i za ovakav vid turizma i obilaska grada.

Na kojim jezicima nudite ture?

- Ove opće ture možemo ponuditi na engleskom, njemačkom, talijanskom, francuskom, ruskom, češkom i slovenskom, naravno, ovisno o tome tko je vodič i je li raspoloživ u tom trenutku. Što se tiče kostimiranih tura, tu također sve ovisi o tome što zna konkretan vodič, recimo ja bih Dragojlu mogla voditi i na engleskom i talijanskom.

Znači, nema tu zamjena? Ako neka njemačka grupa traži Dragojlu, ne može netko uskočiti? Ili, uostalom, ako si ti bolesna ili nisi slobodna taj dan kada bi netko želio u šetnju s Dragojlom?

- Ne, kostimirane ture su personalizirane i tu zamjene nema. Ali, mislim da stvarno kao udruga imamo široku ponudu mogućih tura tako da nitko neće ostati razočaran čak i ako se dogodi da im se ne može ispuniti prva želja.

Da se vratimo malo Dragojli, koliko si radila na njenom liku, koliko si je proučavala?

- Pa ja neku poveznicu s Dragojlom imam još od malih nogu, jer sam išla u školu koja nosi njeno ime. Čim sam je odlučila interpretirati na svom završnom ispitu krenula sam u ozbiljnije proučavanje njenog lika i djela i naravno da se još uvijek usavršavam i rado ću i saznati nešto novo i ubaviti nešto novo u vlastitu interpretaciju. Moram priznati da sam pronašla i mnoge poveznice s njom, slične smo karakterno, tako da se za vrijeme ture zaista uživim u tu ulogu.

Ima li situacija da te netko nešto pita, a ne znaš odgovor? 

- Nije se još dogodilo, a nadam se da ni neće! Jasno, nitko ne može znati baš sve, može se dogoditi da me netko jednom pita nešto na što neću odmah znati odgovor, ali trudim se da se to ne dogodi.

(foto: Marina Iskra)

Nisi baš "stigla" biti Ilirka, ali Dragojla je i naša prva alpinistica, jesi li se ti oprobala u tome?

- Jesam! To nam je još jedna poveznica, penjala sam ferate po Dolomitima, Brentu... a, naravno, nakon što sam počela interpretirati Dragojlu morala sam ispenjati i Okić Brdo tako da nam je i to zajedničko.

Originalna tura s Dragojlom se kretala i kroz Zvijezdu, koliki ti problem predstavljaju trenutni radovi?

- Morali smo se adaptirati, ne samo ja, već i svi vodiči, jer mnoge su ture barem dijelom prolazile kroz centar grada. No, ima to i svojih prednosti, sada smo ture koncipirali tako da zaobilazimo centar kroz promenade i parkove i mogu ti reći da su ljudi iz drugih gradova istinski oduševljeni. Naši parkovi sigurno zaslužuju i zasebnu turu, jer često se dogodi da netko iz npr. Zagreba nije imao pojma kakvo bogatstvo parkova i zelenila ima Karlovac i to im bude i dodatan element u cijeloj turi. 

Radiš samo to ili vodiš i druge ture?

- I druge, naravno, svi članovi Bastiona su osposobljeni za različite ture. Također moram naglasiti da imamo i članove koji su osposobljeni i za stručno vođenje Aquatikom, a uz, recimo to tako, uobičajene ture, imamo i članove osposobljene za pustolovni turizam, to su različite planinarske ture i slično.

Koliko je članova udruge Bastion? Koliko tura nudite?

- Imamo dvadesetak članova, iako smo županijska udruga većinom su Karlovčani, ali to ne znači da radimo ture samo u Karlovcu, jer, kao što sam i ranije spomenula, tečaj se radi za županije, tako da svi naši članovi mogu odlično odraditi turu u bilo kojem dijelu naše županije. Što se konkretno našeg programa tiče, nudimo nekih 30-ak tura što je, mislim, sasvim dovoljno za svakoga tko želi saznati nešto više o našem gradu, ali uvijek smo otvoreni i za neke druge kombinacije ili ture ovisno o interesu gosta. Znalo se naprimjer dogoditi da dođu ljudi iz inozemstva, recimo iz Amerike, žele proći okolna sela iz kojih im potječu preci, opet tu možemo i mi uskočiti, bilo je često na takvim putovanjima i posebno zgodnih i dirljivih iskustava.

Ima li i drugdje u županiji kostimiranih tura?

- Imamo Milana Neralića u Slunju. To je zasad to što se tiče udruge, a u Ogulinu postoji interpretativna šetnja s Ivanom Brlić Mažuranić, no to nije preko naše udruge. 

Kako uopće netko može postati turistički vodič? 

- Na Veleučilištu upravo završava još jedan ciklus tečajeva, ovih dana polaznici polažu ispite. Prvo se polaže opći ispit, nakon kojega imaš zvanje vodiča-pratitelja, to su primjerice oni vodiči koji idu s djecom na maturalac i slično. To je zgodno, ali ima i svoja ograničenja, svi s položenim općim ispitom to mogu raditi, no ne i na samoj lokaciji. Znači, da ja sada idem s nekim na maturalno putovanje u Barcelonu, mogu im tijekom cijelog puta govoriti o lokacijama koje posjećujemo, no ne smijem ih voditi po samoj Barceloni, to je posao za njihove lokalne vodiče. Nakon tog općeg ispita polažu se konkretni ispiti za županije - mi u Karlovcu nudimo ispite za Karlovačku, Ličko-senjsku i Zagrebačku županiju te za Grad Zagreb koji isto ima status županije. Polaznici sami odabiru što žele, neki se odluče za samo jednu županiju, naravno najčešće za svoju, a neki polože za dvije, tri ili sve četiri.

Postoje li neka dobna ili druga ograničenja? 

- Ne postoji klasično dobno ograničenje, no postoji obaveza da si završio srednju školu. Dakle, ne možeš na tečaj za turističke vodiče bez toga. Samim tim, jasno je da polaznici moraju biti barem punoljetni. Veseli me da sada na tečaju imamo nekoliko studentica, jer mladi su uvijek dobrodošli. Osim toga, jasno je da netko zainteresiran za taj posao mora biti komunikativan i otvoren, to je jedan od osnovnih preduvjeta. Podrazumijeva se i da moraš voljeti svoj grad, kao i svako područje na kojem planiraš voditi ture, ne možeš biti vodič i onda gunđati oko svega (smijeh). 

 A postoje li ograničenja što se tiče sudionika samih tura? Minimalni ili maksimalni broj sudionika?

- U suštini ne. Minimalni broj ne postoji, s tim da je cijena ture ista, odnosno honorar vodiča je isti neovisno o broju sudionika, zato je jasno da se uvijek cilja na grupne šetnje. Ali, ako netko želi pojedinačno platiti turu, zašto ne, moguće je. Što se tiče maksimalnog broja, opet, nismo imali situaciju da odbijamo ljude, ali svakako da bi neka baš golema brojka bila nezgodna. Mogla bih reći da je neka idealna brojka otprilike 15-20 polaznika, što je obično i prosjek. Znalo se tu i tamo dogoditi da ih bude i 50-ak, srećom i za to smo opremljeni, jer smo preko TZ nabavili slušalice pa možemo dobro odraditi i turu s malo više ljudi.

Što radiš u slobodno vrijeme? Ideš li ti na druge ture?

- Svi se mi međusobno podržavamo i svi smo dobro upoznati s onim što se nudi, pogotovo s kostimiranim turama koje rade kolege, dok mnoge druge ture i obavljamo svi ili gotovo svi. Slobodnog vremena je, nažalost, jako malo uz posao i uz turističko vođenje pa ga najviše volim provesti sa sedmogodišnjom kćerkom.

Povedeš li nju nekad kao Dragojla na turu?

- Haha, da, bila je već i na Dragojli i na Tesli, a i na nekim gradskim turama, naučila je već puno o gradu i simpatično joj je to sve, krenula je i u školu, kao i ja ide u OŠ Dragojla Jarnević i uvijek kada prođe pored Dragojline biste kaže "Bok mama!" (smijeh). 

Razgovarao: Darko Lisac

Izdvojeno


Reci što misliš!