Mladi, ali već poprilično iskusni karlovački glumac Karlo Mrkša već je godinama član profesionalnog ansambla HNK Varaždin.

Ovih dana u kratkom je vremenu po drugi puta gostovao u rodnom gradu, u kojem je sve i počelo, i to, kako se kaže, "od malih nogu". A možda i prije...

- Mogu slobodno reći - od kada se sjećam. Još od vrtića. Prvi glumački nastup mi je bio još u vrtiću Park, imali smo dramsku i sa četiri godine sam glumio u prvoj predstavi "Superjež" na Sokolskom i bilo mi je super. 

Sadržaj se nastavlja...

Pretpostavljam da je onda sljedeći korak bio Dramski studio? 

- Je, iako ne baš kontinuirano! U Dramski studio sam se upisao odmah u prvom osnovne, ali bio sam jako živahno dijete, sviđalo se to sve meni, ali očito nisam baš bio poslušan pa me legendarni voditelj studija Berislav Frkić - frknuo van (smijeh). Nazvao je roditelje i rekao "Čujte, dajte vi malo Karla još ostavite doma", moji kažu "aha, pa dobro, koliko, par mjeseci?", a on kaže "Ne, pet godina!" (smijeh). 

I da li je bilo pet godina?

- Pa tako negdje zaista i jest. Ali onda više nije bilo povratka, a i Berislav i ja smo se "sprijateljili", kasnije me dosta volio i pružio mi je neke stvarno vrijedne prilike, recimo poslao me na festival mladih glumaca EDERED na kojem su bili mladi iz raznih zemalja i tamo smo radili zajedničku predstavu. Do kraja srednje škole sam bio stalni član Dramskog studija, bilo je tu stvarno lijepih i nezaboravnih predstava, a prošao sam i stvarno brojne voditelje u tom periodu, "dočekao" sam i sadašnju voditeljicu Sanju Hrnjak.

Akademija je bila logičan slijed?

- Pa je, iako ja sam to možda još nisam potpuno shvaćao. Zapravo sam imao ideju da ću ja ići na psihologiju, ali nisam upao i onda sam se odlučio za Akademiju i sva ta žurba mi je na kraju bila očito i prednost. U tri tjedna sam se brzinski pripremio, nisam imao neku tremu ili nervozu, možda je cijela ta moja opuštenost i presudila da na kraju budem primljen. 

Koji su bili prvi angažmani?

- Pa igralo se dosta, igrao sam u predstavama u ZKM-u, Exitu, ITD-u... cijela ta trupa kolega s Akademije se povezala u jednu neformalnu skupinu koja je napravila predstave "Flex", "Proces", tada nismo ni imali formalno ime, ali može se reći da je iz toga nastao i današnji KunstTeatar. 

Uz njih je vezana i najveća glumačka nagrada koju si dobio?

- Je, i ne samo jedna. Na osobnoj razini da, to su Zlatna krila na Zagrebačkom festivalu monodrame za "Vic o Sizifu", no kao ansambl smo nagrađeni i Nagradom hrvatskog glumišta za "Flex" i za "Proces". Što se tiče nekih osobnih nagrada, svi uvijek kažu da su im posebno drage nagrade publike pa je i meni svakako posebno draga i nagrada koju sam dobio u Varaždinu od tamošnje publike za najboljeg glumca u sezoni. HNK Varaždin ima tu praksu da kroz sezonu publika ocjenjuje predstave, ali i glumce i na kraju sezone se proglašavaju najbolji po njihovom izboru. 

Time smo, eto, došli i do Varaždina, već si dugo član tamošnjeg profesionalnog ansambla, je li ti to bio i prvi profesionalni angažman?

- Da, Akademiju sam završio 2016., a već od 2017. sam član profesionalnog ansambla HNK Varaždin. Još na Akademiji su bili prvi kontakti, pozvali su me da im se pridružim honorarno, a ubrzo je to preraslo i u posao. 

Zadovoljan si?

- Jesam, pogotovo kako prolaze godine. Mislim da sam baš sad u nekom dobrom periodu, jasno je da u početku dobijaš i nešto manje uloge, moraš se prvo dokazati, rekao bih da sam u tome i uspio i sada se i osjećam kao potpuno ravnopravan član ansambla i zadovoljan sam potpuno raspodjelom uloga. Naravno, potpuna je sloboda i prema vanjskim suradnjama, gdje također u ovom trenutku imam neke angažmane koji me jako vesele.

Koje?

- Radim na novoj predstavi u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, riječ je o Marinkovićevoj "Gloriji", a na ljeto me očekuje i "Ekvinocij" na Dubrovačkim ljetnim igrama. 

Koliko je trenutno aktivnih predstava u kojima igraš? Kako to izgleda na tjednoj bazi, koliko su često predstave na repertoaru?

- Trenutno ih ima negdje 7-8 aktivnih, sada će ove nove tu brojku još malo "podebljati". Igramo često, sigurno nema tjedna da ne igramo barem jednu predstavu, a često je i više nastupa. No, to je ono što volim, ne žalim se.

Postoje li predstave koje su ti ostale posebno u sjećanju kao drage? I, s druge strane, postoje li uloge koje možda priželjkuješ?

- Iskreno, nisam baš posebno razmišljao o tome što bih volio. Kažem, trenutno se osjećam dobro i mislim da sam u nekom "dobrom trenutku" što se tiče uloga i angažmana i uživam u tome. Ali ne mogu reći da imam konkretne uloge o kojima sanjam. Isto tako mi je teško govoriti i o predstavama koje su mi najdraže, iako neke sigurno ostaju dulje u sjećanju, čak možda i neke starije, iz prvih dana bavljenja glumom i kazalištem, recimo uvijek se rado sjetim "Tri kralja" i "Velikog bala" još u Dramskom studiju, jasno je da su mi drage predstave koje su donosile neke nagrade, ali uglavnom u većini onoga što radim i što radimo uživam.

A, je li bilo predstava koje nikako nisu uspjele i koje bi najradije zaboravio?

- Haha, e to je malo nezgodno pitanje. Kao u svakom poslu, jasno je da ima stvari koje ne uspiju baš idealno, ali stvarno ne bih volio na ovo pitanje konkretno odgovoriti, jer se netko može uvrijediti. Onako generalno, bilo je, jedna predstava mi je odmah pala na pamet još dok si postavljao pitanje, no opet kažem, u svakom zanimanju će biti i kikseva. S druge strane, to se i osjeti i među nama i kod publike pa takve manje uspješne predstave obično ni ne zažive posebno.

Pratiš li zbivanja u Zorin domu? Nakon dugo godina i Karlovac sada već neko vrijeme ima profesionalni ansambl, je li bilo možda riječi o kakvoj suradnji?

- Naravno da pratim i Zorin dom. Što se tiče profesionalnog ansambla jasno je da to podržavam svim srcem i Karlovac to i zaslužuje. Usudio bih se reći i da bi Grad trebao biti i još hrabriji i iznaći načina da se ansambl i dodatno pojača, ako se ne varam sada je pet zaposlenih, mislim da ih može biti i dvostruko više. Suradnje, nažalost, nije još bilo, barem ne konkretne, u više navrata je bilo nekih priča i neformalnih kontakata, ali se nije još poklopilo da se zaista i "nađemo" na nekom projektu. Volio bih da se to promijeni, svakako sam otvoren za bilo kakvu suradnju s Karlovcem.

Znači, još uvijek se osjećaš Karlovčaninom?

- Apsolutno! I to nije fraza, to je baš nešto što u potpunosti osjećam. Dobro mi je na poslu, zadovoljan sam, nemam primjedbi, ali kada je u pitanju neki osjećaj pripadnosti svaki puta kada dođem u Karlovac jednostavno osjetim ono "ja sam doma" i to je predivan osjećaj. Poslovno sam zadovoljan u Varaždinu, ali u ovom poslu nikada ne znaš što nosi budućnost i kada bih u budućnosti bio angažiran u nekom zagrebačkom kazalištu sigurno bih se odmah preselio u Karlovac. Iz Varaždina je to ipak nemoguće, bilo bi malo predaleko da putujem na posao (smijeh). 

Karlovac, odnosno njegovu glazbenu scenu, si dobro izreklamirao u "Crno-bijelom svijetu"? 

- Haha da, mislim da si baš ti tada napisao da sam "punker iz budućnosti". Glumio sam člana punk benda u osamdesetima i nisam odolio da ne uzmem majicu s natpisom Flaster of Disaster po poznatom karlovačkom HC bendu. No, često ja to radim, ovo je najviše ljudi vidjelo jer je bilo na TV-u u popularnoj seriji, ali volim gdje god imam priliku ubaciti nešto karlovačko, a kada igramo u Karlovcu i izmijeniti tekst kada je to moguće, evo baš nedavno kada sam gostovao s KunstTeatrom smo ubacili Ham-Ham i Scooby Doo u priču, naravno publika je oduševljeno reagirala uz salve smijeha.

Koliko si imao filmskih i "serijskih" angažmana, sviđa li ti se taj vid glume, ili preferiraš kazalište?

- Bilo ih je, možda je moglo i više, ali ne žalim se. Još u počecima Akademije sam imao ulogu u Larinom izboru, bilo je još nekoliko serija zaključno sa Crno-bijelim svijetom, također i nekoliko filmova od kojih je možda istaknutiji "Za dobra stara vremena" Eduarda Galića u kojem sam imao jednu od glavnih uloga. E sad, što se tiče toga što preferiram, moram reći da je svaka glumačka uloga vrijedna i draga i svakako bih se rado opet okušao i na filmu i u serijama, ali ako moram birati ipak biram kazalište. Iz samo jednog razloga, a to je publika. Jednostavno, meni je to jako važan dio cijele priče, ta neposredna interakcija, reakcije publike, naravno puno je bolje kada su pozitivne i kada odmah vidiš da si nekoga dirnuo, nasmijao, "pogodio" na bilo koji način, ali čak i kada je loše opet od toga imaš neku korist. Kod filmova i serija to mi jako nedostaje, napravio si nešto, potrudio si se oko nečega, a zapravo nemaš uvid u to što misli netko tko taj film ili seriju gleda. U kazalištu je odmah sve jasno.

Ona priča s "Flaster of Disaster" nije samo lokalpatriotska, nego i glazbena, a i ti si bio karlovačke scene. Bio si i član jednog od ponajboljih karlovačkih bendova svih vremena?

- Jesam, svirao sam prvo u Equilibriumu, a zatim i u Kohu za koji vjerojatno govoriš to što govoriš. Bila je to stvarno dobra ekipa, čuo sam da su se i opet skupili što mi je bilo jako drago, sad je opet možda stanka, ima ekipa i puno posla, ali volio bih da taj bend ne "nestane", jer je stvarno bio vrlo kvalitetan. 

Sviraš li još?

- Sviram, radim i glazbu za neke predstave, svirao sam bubnjeve Mikiju Solusu, čuo sam da je ovaj vikend u Karlovcu, šteta, mogao sam se pridružiti, ali imam probe u Rijeci. 

Imaš još neku zanimaciju u slobodno vrijeme?

- Gaming, ali uglavnom ne ono na što bi većina pomislila kada to čuje. Jasno, odigram ja i nove igre, ali velik sam zaljubljenik u starije igre, u stare konzole, čak mogu reći da ih skupljam, imam svašta od starog Nintenda do Atarija, jedino mi još fali "komodorac", znam da postoje online emulatori, ali stvarno bih volio nabaviti i pravog, s kasetama koje umećeš, takve stvari su mi baš gušt. A, i uz sav napredak u videoigrama koji je došao s godinama, meni su i dalje najveći gušt i puno igrivije neke stare igrice.

Obitelj ti ima i odbojkašku tradiciju, to te nije privlačilo?

- Isprobao sam malo, ali nije mi baš išlo, imao sam dugu kosu pa sam zapinjao za mrežu haha. Duže sam igrao tenis, ali kazalište me ipak odvuklo od sporta.

Razgovarao: Darko Lisac