"Znali smo pričati da ćemo dati otkaze i posvetiti se samo ovome kada u jednoj godini primimo 100 autobusa. Taman smo se bili približili toj brojci, i dođe korona", prisjeća se Tomislav Marinković.

Događa se i vama da malo pobrkate Brođane i Brežane? Vjerojatno onda niste znali da su se ova dva pokupska sela nizvodno od Karlovca nekada zajednički zvali Gliboki Brod sve do 1948 godine? Od tada, dakle, imamo Brežane i Brođane, ali da njihova zajednička poveznica zauvijek ne nestane pobrinula se obitelj Marinković u Brežanima, koja je tako nazvala izletište na svojemu idiličnom imanju na samoj obali rječice Utinje, koja se malo dalje ulijeva u Kupu.

Munja i Grom

Sadržaj se nastavlja...

Sanja i Tomislav Marinković su naši domaćini, zajedno, pa sve više i uz pomoć djece Lucije i Roka, vode izletište, koje je zapravo nastalo na temeljima njihova OPG-a, na kojemu proizvode razne poljoprivredne kulture, pa ono što vam serviraju na stolove rustikalno uređene konobe, u pravilu dolazi s njihovih polja. Turizam je nadogradnja poljoprivredne djelatnosti, koju su podijelili na dvije osnovne, uzgoj povrća, te uzgoj stoke. Drže stado od 60 koza, imaju ovce, perad te dva konja, Munju i Groma.

Konoba može primiti oko 80 gostiju, a djeca na izletima, koji su im najčešći i najdraži gosti, ovdje se upoznaju sa životom na selu, upoznaju njihove životinje, igraju se na otvorenom i degustiraju domaću hranu pripremljenu na tradicionalan način prema gotovo zaboravljenim recepturama.

Prošlo je više od 10 godina otkako su primili prve goste, štoviše, može se reći da su bili pilot-projekt što se seoskog turizma tiče na području grada Karlovca. No, Marinkovići na svojemu stogodišnjemu imanju nisu počeli od nule, već malo i ispod. Sve što imaju morali su napustiti tijekom Domovinskog rata, a vratili su se na ruševinu.

Znaju što rade

- Vratili smo se 2000. godine i krenuli obnavljati, jer je sve bilo porušeno. Polja su maltene bila minirana, a gotovo na mjesto svake izvađene mine, mi smo posadili voćku, slikovito rečeno. Posadili smo vinograde i voćnjake, oformili farmu koza. Javili smo se na gradski natječaj na kojemu smo prošli i to nas je okrenulo turizmu - kaže nam Tomislav Marinković, po struci poljoprivredni tehničar. Supruga Sanja je prehrambeni tehničar, pa se po pitanju pripreme domaće hrane može slobodno reći da ovi ljudi znaju što rade.

Jabuke, šljive, breskve, posadili su na oko 6 hektara zemljišta. S druge strane, kuća je prije rata projektirana i građena da ima u priemlju restoran. Planovi nisu zaživjeli upavo zbog rata, ali je to zato postao dobar temelj za nove planove Marinkovića. Prvo su uredili prostor, zatim kuhinju, onda su dogradili terasu. Svoj praktični početak i prve goste povezuju s početkom rada "Aquatike", jer su te 2016. godine nekako krenuli u isto vrijeme. Dječje ekskurzije koje bi primjerice išle iz Splita posjetiti Vukovar, u Karlovcu bi stale u Aquatici, a onda bi navratili na okrijepu u Gliboki brod.

- Djeci nudimo obilan i kvalitetan ručak. Imaju na raspolaganju veliko dvorište, tu se obično rastrče, pokažemo im naše životinje, igraju se s njima i hrane ih, tako da možemo reći da uživaju - kažu Tomislav i Sanja.

Nakon Aquatike je zaplovila Žitna lađa, pa se Marinkovićima otvorila nova prilika za prihvat gostiju.
- Smijali su se i njima i nama, nas su pitali tko će nam doći ovdje u Brežane, a njih kako misle u tome ploviti Kupom - prisjeća se Tomislav.

- No, eto, baš smo dobro radili tih godina, primjerice 2019. godina je bila vrhunska, no onda je došlo vrijeme koronavirusa, dodaje.

Granica od 100 autobusa

Da stvar bude bolja, obitelj se značajno zadužila jer su kupili susjedno imanje na kojemu planiraju uređenje smještajnih kapaciteta do nekih dvadesetak ljudi. Bilo je to vrijeme preživljavanja, prošle godine su se oporavili, a ove je opet krenuo pravi posao.

- Znali smo pričati da ćemo dati otkaze i posvetiti se samo ovome kada u jednoj godini primimo 100 autobusa. Taman smo se bili približili toj brojci, i dođe korona - prisjeća se Tomislav.

Osim djece i drugih turista na proputovanju, njihovi su gosti najčešće obitelji na svojim druženjima, rijetko kad primaju više od jedne, kako bi im se mogli u potpunosti posvetiti. Nude sokove od voća iz njihovih voćnjaka, o kojima je brigu u međuvremenu preuzeo Tomislavov brat, a jaretina ispod peke i patka s mlincima su im glavni gastro aduti, koje prave Tomislav i Sanja. Tomislavova majka Marijana je zadužena za domaće štrudle, Sanja spravlja domaću juhu s rezancima.

Ako ste se zaželjeli bijega iz grada i odlične domaće hrane, onda je vaše odredište - izletište Gliboki brod.