Generacije u jednoj obitelji dolaze u salon "Gerber". - Gospođa Drašković je dolazila u salon, kao i njezina kći, unuka i praunuka, dakle četiri generacije, kaže Nada.

- Mušteriji moraš dati za pravo. Nerijetko, ako počešljaš jedan pramen drugačije, bit će zadovoljna. Moraš biti sluga pokorni i uvijek manji od klijenta, bez obzira o kome se radi. Naravno, ne može se dozvoliti maltretiranje, mada je bilo i toga, ali su uglavnom bili prijateljski odnosi s našim mušterijama. Zahvalne smo onim mušterijama koje dolaze i u ovim okolnostima radova u Zvijezdi i ostaju vjerne salonu", poručuje Nada Gerber, dugogodišnja vlasnica stogodišnjeg frizerskog salona "Gerber" u Ulici kralja Tomislava u Karlovcu Nada Gerber.

Ova umirovljena i ugledna frizerka, dobitnica županijskog i gradskog priznanja zbog zasluga u obrtništvu i humanitarnom radu, nas je dočekala sa sadašnjom vlasnicom Anitom Mamić i zaposlenicom Anđelkom Ribičić u salonu koji postoji otkako ga je 1924. godine otvorio Osječanin Dragutin Kopf, kojega su svi zvali Karlo, pa se vratio iz Njemačke, u koju se bio zaputio kao i mnogi danas, tražeći bolji život, kada je inflacija između dva svjetska rata u toj zemlji bila tolika da se novac nije stigao tiskati s obje strane, kako objašnjava gospođa Gerber.

Sadržaj se nastavlja...

- U Leipzigu je imao nekoliko salona, posao mu se razgranao i bio je uspješan poduzetnik, no nakon Prvog svjetskog rata je nastupila ekonomska kriza. Prekonoć mu je propala ušteđevina s kojom je trebao kupiti kuću u tom njemačkom gradu, pa se vratio u Osijek. Njegov vjenčani kum ga je nagovorio da ode u Karlovac koji je tada kotirao kao jedan od najozbiljnijih i najrazvijenijih gradova u prvoj Jugoslaviji. Stigli su tu i otvorili prvi lokal gdje su sada Mura i Knjiguljica i tamo je taj obrt Kopf poslovao od 1924. do 1936. S postolarom Abramovićem je 1936. napravio dva identična lokala, no Abramović je umro, pa su njegov lokal pretvorili u dućan i dozidali, a ovaj je ostao u izvornom obliku, sagrađen na crkvenom zemljištu, što je dozvolio gvardijan Đuka Bencetić. Nakon Drugog svjetskog rata je sve to nacionalizirano, a vraćen je 1998., kaže N. Gerber.

Mada koriste moderne alate, izlog salona i danas svjedoči o tom vremenu.

- Ovaj izlog je atrakcija strancima – nema koji ga nije fotografirao prolazeći ulicom, ističe Anita.

Tom se ulicom, kao i ostalima u gradskoj jezgri, danas teško prolazi uslijed radova na vodoopskrbi i odvodnji, a sugovornice smo pitali je li im posao procvjetao u takvom ambijentu.

- Očekivali smo da ćemo zbog radova u Zvijezdi živjeti skučeno. Ovaj dio grada je zapušten 70 godina i presretne smo što je započela obnova u mom životu, a mislila sam da neće. Ipak, nismo zadovoljni načinom kako se to odvija jer pucaju kuće, ljudi napuštaju svoje domove i kao građanka Zvijezde sam ogorčena što se nije napravila bolja priprema radova. Ne razumijem se u to jesu li mogli uraditi bolju pripremu, no čini mi se da danas ne bi bilo niti Koloseja niti Panteona, da su isti izvođači obnavljali Rim. Čula sam da se u Rimu zbog pinije preusmjeravala brza cesta, a ovdje stare kuće propadaju. Najviše za to krivim zaštitare. Izlog ovog salona je možda trebao biti jednostavniji i jeftiniji za izradu, ali sam poštivala sve upute konzervatora i predstavljala mi je motiv misao da ću time nešto lijepo napraviti za grad. Sada ne vidim da su se zaštitari pobunili, kaže Nada.

Anita dodaje da je pad prometa osjetan.

- Pa i meni se ne da dolaziti, a živim u blizini, a kamoli ženi koja dolazi s drugog dijela grada, poentira Nada, a sadašnjoj vlasnici ostaje nejasno zašto se njezini klijenti ne smiju parkirati subotom na prazno parkiralište na Strossmayerovom trgu.

- Grad Karlovac je lani financijski pomogao obrtnike u Zvijezdi, a i sad je objavljen natječaj, no previše je normiran. Zna se da je ovaj salon u najmu Crkve. Svi znaju gdje je salon jer je tu već sto godina. Sad je odjednom problem što ugovor s crkvom nije ovjeren kod javnog bilježnika, i zato je salon ostao bez potpore, rekal je N. Gerber, a A. Mamić, koja je tri godine vlasnica tog obrta, dodaje: "Vidi se iz mog poslovanja da uredno plaćam najam i ostale obveze.

N. Gerber se šali da navrati u salon odmagati. U tom je lokalu provela 45 godina, otkako se udala za Zvonimira Gerbera i tako naslijedila obrt od Kopfa s obzirom da su obitelji Kopf i Gerber povezane. Sadašnja vlasnica je stigla u salon još 1992. godine.

- Mogla sam salon dobro unovčiti prodajom nekome desetome, ali je Anita stigla u Karlovac kao prognanica iz Slunja, kao mala splašena curica, i u salonu je provela više s nama nego s roditeljima, s obzirom da joj je tata bio na bojištu, majka na Borlinu sa sestrom, a ona u Učeničkom domu. Anita je bila sa mnom možda više nego moja vlastita kćer, dodaje Nada.

Tereza Pavlić je pola stoljeća bila zaposlenica salona, a i dalje navrati pomoći.

- Svi je poznaju, mušterije je cijene i kao djelatnica je jedinstvena. Bili smo kao jedna velika obitelj. Ne smatram se velikom šeficom. Uvijek sam nastojala da posao traje, no umoriš se, uvidiš da nemaš niti ideja niti snage, pa je Anita preuzela. Iskreno, ove okolnosti s radovima u Zvijezdi ne bih niti podnijela, kaže Nada koja je obnovila salon 1994. u potpunosti, da bi za Oluje nastradao, pa ga je morala nanovo renovirati.

Objašnjava da je Anita došla raditi u salon, tako je i njezina kasnija svekrva Nevenka došla raditi Kopfu koji nije imao djece.

- Pokazala se dobrom, pa je kod Kopfovih i stanovala, prihvatili su je kao svoju i iz te kuće se udala, pa je naslijedila obrt. Svekrva Nevenka se do njihove smrti brinula za njih. Preuzela je lokal i držala ga je do 1994. Udala sam se za Zvonka 1979. Bila sam zaposlenica u pošti. Kako je Nevenka vidjela da stari, nagovorila me da 1982. prijeđem na posao u salon, pa sam se prekvalificirala. Prvo sam bila zaposlenica, a onda sam i preuzela vođenje salona, bez obzira što službeno nisam bila njegova vlasnica, a postala sam kad je otišla 1994. u mirovinu. Obitelji Kopf i Gerber su bili angažirani jako u obrtničkim institucijama, što sam i sama nastavila jer me zanimalo podići obrtništvo na višu razinu", nastavlja i dodaje da je posebno ponosna na uređenje obrtničkog dvorišta u Haulikovoj.

U salon "Gerber" dolazili su stanovnici područja od Vrbovskog do Topuskog.

- Ovo nije samo ženski salon, a svojedobno je bio jedini – 'Hrabrić' je bio za muške te na Korzu kasnije 'Pepica'. Za moje vrijeme je bilo isto. Naše su mušterije i one koje su se iselile u Zagreb, odnosno prosvjetarke, liječnice, konobarice i trgovkinje iz susjeda, svih profesija i klasa i prema svima se jednako odnosimo, kaže Nada.

Anita napominje da gospođa Trkulja iz Ozlja dolazi u salon već 70 godina i nije jedina.

- Ankica Žubrinić ima sigurno više od 80 godina života, a kao curica se tu dolazila šišati, kaže A. Mamić, a Nada navodi da bi salon i propao bez stalnih mušterija jer je prolaznih uvijek bilo malo.

Generacije u jednoj obitelji dolaze u salon "Gerber".

 

- Gospođa Drašković je dolazila u salon, kao i njezina kći, unuka i praunuka, dakle četiri generacije. Čitave obitelji su se tu dolazile frizirati. Fratri se tu šišaju generacijama, kaže Nada.

Frizerski posao Anita opisuje kao kreativan i komunikativan, no ono što se kaže ostaje u salonu inače, kako upozorava Nada, ne bi dugo opstali.

- Ovo je jedan od najljepših poslova. Posao se veže i uz natjecanja, revije i edukacije i susreće se svakakvih osoba. Posebni su i odlasci na sajmove. Puno toga se promijenilo vremenom. Na Staru godinu bi se počimalo s poslom u četiri sati ujutro i radilo bi se do 23 sata – neke su se tu presvlačile i odlazile na dočeke, a toga sada više nema jer se sada dočekuju nove godine na trgovima s kapama na glavama. Frizure se uređuju za svadbe, Majčin dan, Dan žena... Sasvim je drugi tip mušterija i sasvim su druge navike, no moramo se prilagođavati, dodaje Nada.

Nevenka je s kolegicom iz Zagreba 1972. godine otišla u London kod poznatog kreatora Vidala Sassoona u njegovu školu, što nije bilo jeftino, a vratila se s certifikatom i novim tipom frizura koje se više nisu radile u takozvanim haubama, nego feniranjem.

- To su bile novotarije i takva je frizura stajala mnogo više od dotadašnjih. U Karlovačkom tjedniku je novinarka napisala tekst u kojemu se zgražava cijenama. Promet je porastao zbog toga jer je i loša reklama dobra, pa su svi htjeli vidjeti kakve su to jako skupe frizure. Naposljetku je i ta novinarka počela dolaziti u salon na frizuru i kasnije se ispričala. Moda je uvijek smiješna na početku i na kraju. Neke žene pretjeraju, pa i dalje tjeraju po svome, a onda ispadnu smiješne i demode. Najgore je kad žene u godinama žele frizuru iz mladosti, a to ne ide. Nekada su postojale visoke natapirane frizure. Bile su 1970-ih popularne one hipi frizure. Najzadovoljnija sam danas ako imam frizuru koja se ne primijeti. Jedna je mušterija 1980-ih došla s lutkom, a nije bila u cvijetu mladosti. Rekla je da želi boju kose kakvu ima ta lutka. Ona gleda kakve su sjajne frizure na reklamama, ali se reklame snimaju pod reflektorima. Jedne godine sam bila u Londonu, a mlada frizerka se prijavila kao model kod Sassoona. Napravili su joj efektnu i bujnu frizuru, no upozorila sam je da je to samo za pozornicu, da će ujutro biti razočarana i uistinu je drugog dana plakala, navodi N. Gerber.

Frizeri su davno čak i vadili zube, pa je jasno da se ta profesija mijenja.

- Devedeset posto onoga što se nekada radilo više se ne radi. Alati su se sasvim promijenili, a i dalje posjedujem neke stare. Moji prethodnici su nekada radili svoje kemikalije", kaže Nada i procjenjuje kako će izgledati frizure u budućnosti: "Glumice su nekada imale frizure na kojima se radilo po 12 sati, a sada industrija nije bazirana na radu frizera, nego na prodaji proizvoda. Reći će da je važno imati zdravu i sjajnu kosu, što i jest istina, i tako će nastojati prodati što više proizvoda. Naši dobavljači lansiraju godišnje deset novih proizvoda, a njihova ponuda je brža od mode šišanja i friziranja. Nitko više ne traži trajne i ulaže se u stiliziranje. Frizure će biti sve jednostavnije i sve će se više ulagati u njegu kose".

Ne vjeruje da će u toj profesiji prevladati umjetna inteligencija jer treba znati precizno šišati.

- Može se imati ne znam kakve preparate, ali je ipak ono glavno u rukama frizera, tumači nam u salonu stoljetne tradicije.