KAretrovizor: 1971. godine stigli su prvi televizori u boji u karlovačke trgovine - točnije, stigao je jedan
Munjevit razvoj tehnologije u posljednjih dvadesetak godine stubokom je izmijenio naše svakodnevne živote. Usvakom slučaju nabolje, iako bi danas mnogi najradije pobjegli od mobitela kompjutera i stvari koje nam uz njihovu pomoć ispunjavaju ili oduzimaju vrijeme, ovisno s koje strane se gleda. Danas videopozivima komuniciramo ljudima s drugog kraja svijeta, imamo na raspolaganju beskonačnost informacija s interneta, možemo gledati nebrojene televizijske kanale i najnovije filmove na ogromnim tankim televizjskim ekranima. U neka druga vremena ako smo se s nekim htjeli čuti, morali smo doma sjediti uz fiksni telefon (ako smo ga uopće imali), čestitali smo si praznike putem poštanskih dopisnica, glazbu slušali na radiju ili s ploča koje bi kupili u „Slaviji“ ili Tekstilki, imali smo dva televizijska programa koja su emitirala smrtno dosadni ozbiljni program do 22 ili 23 sata. Što je bolje, opet je stvar kuta gledanja; većina će reći da sad zahvaljujući naprednim tehnologijama možemo obaviti mnogo više stvari u jedinici vremena, dio će tvrditi da od te brzine više nemamo vremena za sebe same kao nekad i kako nam se komunikacija pretvorila u šum, u dodiru smo s previše ljudi previše vremena pa su nam odnosi zapravo površni. Više nas ništa ni ne može iznenaditi, nova tehnološka čuda više nikog ne čude.
Nekad jesu. Novotarije u svakodnevnom životu nisu bile česte kao danas, pa je svaka dočekivana s priličnim uzbuđenjem i kod običnih ljudi izazivala čežnju. Jer u zemlji u kojoj je samo stanje krize konstanta, uvijek je nedostajalo novaca da se kupi sve što bi jedno kućanstvo željelo imati.
Sadržaj se nastavlja...
Upravo se čita
-
Nagrađeni radovi za užu zonu obuhvata koristit će se kao stručne urbanističko - arhitektonske podloge za izradu Urbanističkog plana uređenja “Nazorova”
-
Tradicionalna Prvosvibanjska biciklijada u Karlovcu ove srijede kreće s Korza, a završava na ŠRC-u Korana uz program, hranu i piće za sve sudionike.
-
Dijele se majice i kuponi za grah, start je u 10 sati i vozi se rutom dugom 17 kilometara
U ovom slučaju se prisjećamo dolaska prvih televizora u boji u Karlovac. Kao što se vidi godina je bila 1971. kad su prvi kolor televizori stigli u gradske trgovine. Točnijejedan, jer zbog političke odluke zamrzavanja cijena nije za trgovine bilo isplativo nabavljati drugi.
P.S. U tekstu piše kako je jedini TV u boji domaće proizvodnje koštao 912 tisuća dinara. Da približimo koliko je to bila paprena cijena preračunali smo po tečaju iz 1971. dinare u dolare i dobili 577 dolara, što ne izgleda previše. No kad se na tih 577 dolara uračuna inflacija dolara u tih 47 godina, isapada da bi taj TV koštao današnjih 3500 dolara. Nije ni čudo da su si ga u poečtku mogli priuštiti tek rijetki.
„Jedini ofarbani televizor“, Karlovački tjednik, 13. siječnja 1972.
Trgovačka kuća na Trgu braće Benić bb jedina je u Karlovcu koja je posjedovala televizor u boji. Stajao je 912 tisuća starih dinara i bio je prodan.
Na pitanje zbog čega nije krajem prošle godine bilo više televizora u koloru, poslovođa elektroodjela „Trgovačke kuće“ Ljubo Nahod je odgovorio: „Zbog zamrzavanja cijena nismo mogli nabaviti još koji televizor. Jedini kojeg smo imali bio je proizvod Elektronske industrije iz Niša. Iako kod nas televizore u boji proizvode još dvije tvornice, RIZ-Zagreb i Gorenje iz Velenja), ali ih zbog promjena u cijenama ne možemo za sada nabaviti.“
To to ne znači daje to jedini televizor u boji u našem gradu. Računa se da ih ima desetak i da su ostali kupljeni ili u Zagrebu ili u inozemstvu.
Pripremio Tihomir Ivka
Izdvojeno
-
Ovaj natječaj nas je sve oslobodio straha od budućnosti i potaknuo, da ne kažem prisilio na konkretne korake projektiranja i realizacije
-
Vozač je isključen iz prometa i smješten u posebne prostorije policije te će protiv njega, nakon dovršenog kriminalističkog istraživanja, biti podnesen optužni prijedlog nadležnom sudu.
-
- Ni u jednom trenu odgajatelji se nisu podcjenjivali, njihov rad se cijeni i poštuje. Za razliku od odgajatelja i članova sindikata nije se radio pritisak na roditelje i javnost već se uporno branimo od neistina i napada bez pokrića, poručuje
-
"Jedini smo sindikat u HS produktu, no na 1.700 radnika mora ih biti sindikalno organizirano barem 350 do 500 ne bi li se stvorila relevantna snaga za kolektivne pregovore", kaže.
Reci što misliš!