Karlovački političari u doba socijalizma bili su, za razliku od sadašnjih, silno ambiciozni u provođenju plana i predviđanja iz sredine 60-ih da će Karlovac početkom novog milenija doseći sto tisuća stanovnika. Uporno su dodavali stambene kvadrate za radnike i osmišljavali kako za te radnike osigurati posao, industrijalizirali Karlovac do neslućenih razmjera, podizali industrijske bazene i gurali tvornice u stambene kvartove. S ekološkog stanovišta i stanovišta narodnog zdravlja, to je bila katastrofa, Karlovac je imao najzagađeniji zrak poslije Zagreba i Rijeke u Hrvatskoj, no cijena prosperiteta se morala platiti. Danas nema zagađenja jer nema ni industrije, trgovački centri što su niknuli na mjestima proizvodnih pogona nas ne truju fizički, ali ne stvaraju novu vrijednost, ni ne pune novčanike osiromašenog puka, već upravo suprotno.

Nakon što je Karlovac postao snažno metalurško središte, iz starih novina doznajemo da je tamo negdje u vrijeme Titove smrti, lokalni politički establišment pokazao ambiciju i da postane jaki centar kemijske proizvodnje. Ili je bilo premalo novca, ili je bilo premalo vremena do ratnih devedesetih da se planovi ostvare. Uglavnom kao što znamo, nije se dogodilo i s obzirom da kemijsku industriju prati loš glas „prljave“ industrije, možda je i bolje da se nije dogodilo. No, jedna tvrdnja iz teksta i danas privlači pažnju, ona o stogodišnjim zalihama silicijevog pijeska na ovom području. Zaista, je li ikad itko poslije tog doba izvršio ozbiljnu analizu prirodnih zaliha i isplativosti eksploatacije te sirovine na širem karlovačkom području?

Sadržaj se nastavlja...

Budućnost kemijskoj industriji, Karlovački tjednik, 27. rujna 1979.

Prema projekcijama razvoja do 1985. godine, karlovačka regija postat će jedan od najjačih jugoslavenskih područja kemijske industrije. Ovakva prognoza može se dati, sa sigurnošću, jer su privedeni kraju svi pripremni radovi za izgradnju kemijskih industrijskih kapaciteta čija će se proizvodnja temeljiti na izuzetno velikim zalihama silicijevog pijeska na području karlovačke regije, karlovačkoj privredi već desetak godina postoji ideja o gradnji većih kemijskih kapaciteta jer za to postoje prirodni i kadrovski uvjeti. Na osnovi toga u proteklom periodu govorilo se o nekoliko opsežnih projekata, no prije dvije godine iskristalizirao se kao najbolji projekt gradnje novih kemijskih kapaciteta silikatne kemije. Potrebna istraživanja i ekonomski elaborati potvrdili su opravdanost ovakve orijentacije i do kraja 1984. godine, kako se planira, bit će izgrađene prve tvorničke hale. Gradnja kemijskih kapaciteta planira se u nekoliko etapa. U prvoj fazi, do sredine idućeg srednjoročnog planskog razdoblja, izgradit će se bazni kapaciteti koji će iz silicijevog pijeska proizvoditi vodeno staklo, što će biti sirovina za desetak novih tvornica koje će iz te sirovine dalje proizvoditi čitavu lepezu proizvoda.

Prema sadašnjim proračunima, za gradnju osnovnih kapaciteta investirat će se oko dvije milijarde dinara, a u zatvaranju financijske konstrukcije najvjerojatnije će se koristiti sredstva inostranih ulagača. Silikatna kemija je industrijska grana kojoj pripada budućnost jer potpunom finalizacijom sirovina koje se dobivaju iz silicijevog pijeska mogu se proizvesti materijali koji će zamijeniti plastične mase. Uz to, velika je primjena ovih proizvoda u građevinarstvu, kemijskoj industriji, proizvodnji deterdženata i slično. Valja napomenuti da su zalihe sirovine, nalazišta se prostiru od Vojnića do Ozlja, ogromne i garantiraju sigurnu proizvodnju u narednih sto i više godina.

Pripremio Tihomir Ivka