Ta akumulacija novca osigurala je većini vladajuće socijalističke kaste bolju startnu poziciju u demokratskim promjenama, da postane vladajuća kasta i u kapitalizmu.

Uravnilovka je riječ koju smo zajedno sa sistemom preuzeli iz sovjetskog komunističkog rječnika, koristili ga do dana današnjeg obilato, no kao i u mnogo čemu u primjeni i „prijevodu“ u praksi napravili bitni odmak od ruskog originala. Dakle, uravnilovka po konciznoj definiciji Hrvatske enciklopedije podrazumijeva „podjednaku raspodjelu proizvedenih dobara ili ostvarenoga dohotka među sudionicima proizvodnje, bez obzira na njihov individualni prinos ili položaj i odgovornost za postignute rezultate.“ 

Zagovarali su ju radikalni socijalisti (leveleri, babuvisti) kao ispunjenje apsolutne pravde. Negativan je efekt uravnilovke gubitak motivacije, gušenje inicijative, inovacije i stjecanja znanja, kao važnih činitelja društvenog razvoja. Utopistička ideja nikad nije u potpunosti provedena ni u samom Sovjetskom Savezu iako se tome tamo težilo, dok u bivšoj Jugoslaviji, posebno u kasnijoj fazi socijalističkog uređenja, metoda smanjivanja socijalne nejednakosti i postizanja društvene pravde nije gledana crno-bijelo i doslovno. Naime, kao što se i u tekstu iz lokalnih novina sredinom 80-ih koji problematizira problem osobnih dohodaka vidi, uravnilovka je prepoznata prije svega kao opasnost, a ne nešto bezuvjetno poželjno. 

Sadržaj se nastavlja...

Uz određene ograde, ispravno je detektirano da će uravnilovkom svi oni sposobni, vrijedni i puni inicijative s vremenom izgubiti motivaciju kad im je svejedno kako i koliko rade. Očito je djelomično taj stav proveden i u praksu. Naime, kao što se u tekstu vidi razlike između najmanje i najveće plaće u poduzećima bile su znatne, 4 puta i više. Nismo sigurni je li usporedba prava, ali kad bi ovaj podatak „preveli“ u današnje vrijeme, to je kao da u situaciji da netko prima minimalnu plaću od 3250 kn, njegov direktor prima 13 tisuća ili više kuna, što je razlika koja danas manje-više i odgovara stvarnosti. Doduše, danas direktori ne žive u istom ulazu s vlastitim čistačicama radnicima na stroju, u zgradi koju je podigla i stanove podijelila firma od vlastitih prihoda, ne ljetuju u istom odmaralištu na moru, niti direktori voze auto iste klase kao njihovi radnici. Ali, u socijalizmu se bogatstvom, ako ga se i imalo, nije bilo uputno isticati ni razmetati. Guralo se u čarapu i čekalo druga vremena. Ta akumulacija novca osigurala je većini vladajuće socijalističke kaste bolju startnu poziciju u demokratskim promjenama, da postane vladajuća kasta i u kapitalizmu. Oni koji su imali manje, dobili su još manje, oni koji su bili bogati, postali su u pravilu još bogatiji. No to je već neka druga priča…       

„I dalje prvi – diplomirani pravnik“, Karlovački tjednik, 6. lipnja 1985.

Ovih dana Centar za kadrove Privredne komore napravio je ponovno analizu raspodjele osobnih dohodaka radnika u privredi regije. Ova nova analiza pokazuje da kretanje u raspodjeli osobnih dohodaka u 1984. godini nisu opovrgla konstataciju da se raspodjela većinom odvija stihijski, da teži uravnilovci, velikim  razlikama po mjestu rada i djelatnostima, s malim razlikama u radnom doprinosu.
 
Istina, primjetni su i pozitivni procesi, no zaključci koje je lani usvojio Izvršni odbor još su na snazi i treba ih, s više energije, realizirati. A oni se odnose na potrebu uređenja omjera u raspodjeli, potrebu mjerenja i ocjenjivanja rada, izjednačavanje osobnih dohodaka kvalificiranih proizvodnih radnika s radnicima srednje stručne spreme na administrativnim poslovima, većeg nagrađivanja radnika za rad te obavljanje poslova raspodjele…

Osobni dohodak radnika bio je lani najviši u financijskim, tehničkim i drugim uslugama, najniži u građevinarstvu. Osobni dohodak kadrova kvalifikacije visoka, viša i VKV najviši je u vodoprivredi, a najniži u ugostiteljstvu i turizmu. Ovi rasponi se, istina, smanjuju, ali su još uvijek značajni. Iz razlika koje su bile prisutne u 1982. godini, proizlazi da razlika osobnog dohotka za radni vijek odgovara vrijednosti četverosobnog stana. 

Razlike u osobnim dohocima prema zanimanjima se smanjuju. U rangiranju zanimanja, prema visinama osobnih dohodaka dolazi do promjena kada je riječ o profesorima, pravnicima, ekonomistima. Ali, kao i ranijih godina, najbolje plaćeno zanimanje je u privredi regije – diplomirani pravnik. To ukazuje da se još uvijek više vrednuje rad, a manje radni rezultati, odnosno doprinos proizvodnji dobara. Kako zanimanja tipa inženjer, sva prirodnonaučna zanimanja nisu adekvatno vrednovana, to su kadrovi koji imaju obrazovanje prirodnog smjera više orijentirani na organizatorske, umjesto na proizvodne poslove…

Iako je u nekim kolektivima (uglavnom većim), očito shvaćena opasnost od uravnilovke pa su rasponi između najvišeg i najnižeg osobnog dohotka 4 i više puta, još uvijek je veći broj kolektiva koji uravnilovkom postižu mir u kući. Unutar viših osobnih dohodaka, što svakako treba podržati,  započeo je proces diferencijacije, pas e u tom pogledu mogu očekivati pozitivni rezultati. Jer, male razlike u višim osobnim dohocima otežavaju rukovođenje, pogoduju stvaranju klanova, prebacivanju odgovornosti.