Ako ništa, danas barem možemo računati da će nas autobus prevesti od točke A do točke B...

U ovoj rubrici više smo puta primijetili kako su sjećanja ponekad varljiva. Ima onih stvari koje su nekada bile bolje, ima i mnogih koje su bile daleko gore, ali čini se da je jedna od konstanti - nezadovoljstvo autobusnim prijevozom. 

Stari brojevi lokalnih glasila gotovo da su prepuni raznih žalbi na vozače autobusa, pa ako ćemo gledati optimistično - danas je možda "bolje", jer loše su "samo" linije, cijene i opća mogućnost prijevoza, dok barem vozači uglavnom voze od točke A do točke B, bez tretiranja putnika kao da su građani drugog reda. 

Sadržaj se nastavlja...

Priča o odlasku vozača na čašicu ili onih u kojima samo projure kraj propisanog stajališta bilo je zaista jako puno, ali ova je vjerojatno nadmašila sve:

"Neugodnosti na autobusnoj relaciji Karlovac-Draganić", Karlovački tjednik, 29. kolovoza 1957.

Na autobusnoj relaciji Karlovac - Draganić događaju se ponekad neugodnosti. Neke prolazne stanice ove relacije nalaze se na otvorenoj cesti gdje nema mogućnosti, pogotovo noću, skloniti se za slučaj nevremena. Tako je u nedjelju, 18. ovog mjeseca, deset putnika čekalo od 21:30 do 23:30 sata čekalo da se vrati autobus iz Draganića, iako su na prolazu upozorili šofera da čekaju na povratak u Karlovac. No, u Draganiću je bila vatrogasna zabava na koju su otišli šofer i kondukter. Oni su se tamo zabavljali ne vodeći računa o 10 putnika koje su ostavili čekati sat i pol na otvorenoj cesti, po noći.

Pitanje je što bi bilo da je kiša počela nešto ranije pa da su ovi putnici i pokisnuli, što bi moglo imati posljedice po njihovo zdravlje. Ne bi li tada poduzeće došlo i u materijalnu obavezu, jer - naglašavam, javno saobraćajno sredstvo ima svoj red vožnje i obaveze prema putnicima.

Potrebno je više brige o ljudima i ne dozvoliti da namještenici autobusa ignoriraju vozni red zabavljajući se na ovoj ili onoj zabavi.

(foto: kafotka.net)