Edison i danas dobro balansira između svjetskih hitova i "manjih" filmova, a dobro je to radio i prije više od 40 godina.

 

Dugo, da ne kažemo i predugo, smo ga čekali, ali obnovljeno kino Edison oduševilo je sve ljubitelje filma, kao i sve Karlovčane i one kojima je ovaj grad u srcu. Dalo bi se pričati o tome zašto je čekanje bilo toliko dugo, kao i o tome zašto je uopće došlo do toga da petnaestak godina nosimo neslavnu titulu "grada bez kina", ali možda je ipak svrhishodnije jednom jednostavno - uživati.

Kino danas i kino nekad po mnogo čemu nije isto. Iako je Edison dobro posjećen i u oko mjesec i pol od otvaranja premašio je brojku od 10.000 posjetitelja, ipak je to neusporedivo s nekadašnjim brojkama kada je godišnje u karlovačkim kinima bilo i više od 600.000 posjetitelja. Dakako, ima to i druge sasvim objektivne razloge, kao činjenica da tada filmovi nisu bili ni blizu dostupni kao danas i da je čovjek, manje-više, željeni film jedino u kinu i mogao pogledati (niti je postojala konkurencija u vidi stotina sportskih prijenosa, serija, TV showova i slično). 

Sadržaj se nastavlja...

No, ono što se ne mijenja, pokazuje tekst iz lokalnog tjednika iz 1980. godine, jesu priče o repertoaru i publici. Edison zasad prilično dobro balansira između blockbustera i svjetskih hitova s jedne, a na ovaj ili onaj način niskobudžetnih naslova s druge strane. Možemo tako u karlovačkom kinu vidjeti i dosta domaćih naslova, poneki nerazvikani strani film poput finskog "Palo lišće", ali i poneki zanimljivi dokumentarac. Ali i publika je slična kao nekad pa, razumljivo, za njih ipak ima manje zanimanja. 

Međutim, to je i sporedno. Kino ipak treba imati i djelomično edukativnu ulogu i dobro je da ponude za one kojima filmski interes ne staje na blockbusterima - ima. Zato Edisonu palac gore, baš kao što se to moglo reći i sada već daleke 1980. godine. 

„Filmsku publiku treba odgajati“, Karlovački tjednik, 27. ožujka 1980.

Karlovačkoj publici nudi se kvalitetan i zanimljiv izbor filmova. Svatko bez obzira na dob, obrazovanje ili individualne sklonosti može u repertoaru pronaći film za sebe i pogledati ga u nekoj od tri karlovačke kino dvorane. No odaziv publike je različit. Takozvani akcioni, avanturistički, karate i slični zabavni filmovi imaju brojnu publiku sastavljenu pretežito od mladih gledalaca dok su psihološki ili na primjer dramski filmovi gotovo bez publike.

Zabavne filmove poput „Hupera super-kaskadera“ ili „Supermena“ vidjelo je na tisuće posjetilaca, dok je Bergmanov film „Jesenja sonata“ u tri dana prikazivanja na šest predstava vidjelo svega 502 posjetioca.

Dakle, karlovački repertoar sastavljen po svugdje važećem principu – za svakog po nešto – očigledno je prihvaćen od mladih ali ne i od starijih i obrazovanijih. Što više, čuju se prigovori nekih da je repertoar loš, a publika huliganska. Da li je baš tako?

Dobar repertoar filmova mora biti sastavljen od umjetnički vrijednih, zabavnih i namjenskih filmova. Posebno je potrebno kontinuirano prikazivati domaće filmove. I što smo gledali dosad u ovoj godini?

Od domaćih istaknimo „Povratak“ „Jovana Lukina“, „Zemaljski dani teku“, „Usporeno kretanje“… Od stranih spomenimo samo one s FEST-a: „Supermen“, „Apokalipsa danas“, „TV mreža“, „Kineski sindrom“. Usporedimo li to sa zagrebačkim repertoarom – razlike nema. Neke filmove smo vidjeli prije, neke kasnije. Istina, na repertoaru gotovo da i nema filmova iz socijalističkih zemalja, Afrike i Latinske Amerike. A nema ih zato jer takve filmove otkupljuje naš najveći prikazivač filmova, televizija i zatim prikazuje po svom programu.

Prigovore da repertoarom vladaju karate, erotski ili slični filmovi opovrgava statistika. U Karlovcu su ove godine prikazana od ukupno 89 filmova, tri karate filma, tri erotska i tri filma strave. Istodobno, prikazano je 12 programa crtanih filmova, 19 dramskih filmova, 12 komedija i dva satirična filma.

(foto: kafotka.net)