Prije 40 godina u Sarajevu su počele 14. Zimske olimpijske igre (ZOI 84), najbolje organizirane igre do tada. Glavni grad Bosne i Hercegovine od 8. do 19. veljače 1984. bio je domaćin tada najveće sportske manifestacije u svijetu. Svečano su otvorene na stadionu Koševo gdje je olimpijski plamen upalila klizačica Sanda Dubravčić.

To su bile prve Olimpijske igre u jednoj državi socijalizma i prve za mandata pokojnog Juan Antonio Samaranch-a. Festival mladosti i sporta, kako su ga mnogi nazivali, ušao je u povijest olimpijskog pokreta. Ne samo po mnogim rekordima koji su zabilježeni, već i prema onima koji su postignuti mnogo prije početka prvih Zimskih olimpijskih igara održanih u ovom dijelu Europe. 

OLIMPIJSKA BAKLJA U KARLOVCU  

Sadržaj se nastavlja...

Kako to obično ide, i tom je prilikom do Sarajeva nošena baklja s olimpijskim plamenom. Podsjećamo i da je plamen prošao i kroz Karlovac i da su ga nosili tadašnji najuspješniji karlovački sportaši. Cijelu manifestaciju, uz snimanje japanske televizije, smjestili su na filmsku traku članovi Foto kino kluba Karlovac, a RO PTT Prometa Karlovac štampala je prigodan žig, kojim su označene sve pošiljke upućene tog dana iz Karlovca. Za organizaciju izvanredne priredbe pobrinuo se Odbor za prijenos olimpijskog plamena, imenovan od OK SSRNH Karlovca. Poruku sudionicima olimpijade uputio je Slavko Brezović, predsjednik Skupštine općine Karlovac.

Karlovački tjednik, 27. siječnja 1984. o tome piše: „Pripreme za doček i ispraćaj olimpijskog plamena čime će se u Karlovcu obilježiti 14. Zimske olimpijske igre Sarajevo provode se prema planu. Odbor za olimpijski plamen utvrdio je pravac dolaska olimpijske baklje, redoslijed nosilaca, mjesto održavanja centralnog dijela ove svečanosti kao i put ispraćaja. Plamen će biti preuzet 3. veljače kod Žitoproizvoda, a zatim će biti nošen rukama najboljih karlovačkih sportaša: ulicom Ive Lole Ribara, trgovima Matije Gupca i Petra Zrinjskog, ulicom JNA do ŠSD u kojoj će biti priređen dvosatni kulturno-umjetnički program.

Olimpijsku baklju prvi će nositi karataš Milan Košutić i plamen predati rukometašu Milanu Ratkoviću a ovaj atletičarki Katici Mataković. Potom će nosilac biti gimnastičarka Vesna Arbanas, u dvoranu plamen donosi legendarni košarkaš Živko Kasun, na centralnoj tribini baklju će držati svjetska rekorderka Jelica Pavličić-Štefančić. Plamen će zatim preuzeti najbolji hrvatski biciklist Ivan Levačić, gimnastičarka Tatjana Sučević, veslač Davorin Katušin, kuglač Ivica Golubić da bi je odbojkaš Jovan Zec-Haze posljednji ispratio. 

PRIVILEGIJ RIJETKIH 

Dobivanje domaćinstva Olimpijskih igara najmanje je stvar sporta, a najviše ugleda jedne zemlje i snage njezine diplomacije i lobija. Dakle, privilegij rijetkih. Iako su Zimske olimpijske igre po važnosti manji događaj od ljetnih, i danas bi bilo zanimljivo vidjeti na koji je to način Jugoslavija, u to dob (ispod)prosječna zemlja po uspjesima u zimskim sportovima, uspjela dobiti organizaciju Zimske olimpijade u konkurenciji japanskog Sappora i švedskog Göteborga. I to u Sarajevu, gradu koji prije 1984. godine jedva da je imao priručno sanjkalište, a kamoli bob stazu ili skijašku skakaonicu. Za prestiž među drugim zemljama ništa nije bilo skupo u to doba, pa su svi potrebni sportski objekti izgrađeni u 6 godina (domaćinstvo je objavljeno 1978.) i 14. ZOI '84 uspješno su održane po prvi, a vjerojatno i zadnji put na ovim prostorima. 

Kada je stigla vijest da je Sarajevo dobilo organizaciju - za sudjelovanje prijavile su se reprezentacije 49 olimpijskih nacionalnih odbora, što je bio do tada rekordan broj u historiji zimskih olimpijskih igara. U Sarajevo je stigao i rekordan broj sudionika – sportaša i njihovih pratitelja – više od 2.500 osoba. Sarajevo je tada ugostilo najbolje sportaše u zimskim sportovima. Na natjecanju je sudjelovalo 998 muškaraca i 274 žene, a natjecanja su se održavala na  Bjelašnici, Jahorini, Igmanu i Trebeviću i Sarajevu. Sportaši iz SSSR-a osvojili su 25 medalja (6 zlatnih, 10 srebrenih, 9 brončanih), a Istočna Njemačka s jednom manje, ali s više osvojenih zlata. Odlični su bili i Finci, a Jugoslavija je osvojila jednu medalju - Slovenac Jure Franko bio je srebrni u veleslalomu. 

SARAJEVSKA BAJKA 

Godinu dana prije svečanog otvorenja ZOI-ja izgrađeni su svi potrebni objekti za njihovo održavanje. Ukupno je realizirano 167 glavnih i više od 400 pomoćnih projekata. Nažalost, na bajku iz Sarajeva danas podsjećaju samo ruševine. Osam godina kasnije olimpijski grad i njegovi brojni olimpijski objekti razoreni su u opsadi i danonoćnim granatiranjima srpskih vojnih i paravojnih snaga. Olimpijska bob staza na Trebeviću, skakaonice na Igmanu, olimpijski muzej, dvorana Zetra u Sarajevu, hoteli i kompletan vertikalni skijaški transport na Bjelašnici i Igmanu uništeni su, zapaljeni ili devastirani u ratnom periodu (1992.- 1995.). U godinama nakon rata obnovljeno je nekoliko olimpijskih simbola Sarajeva, poput Zetre, dio na Bjelašnici i Igmanu, a na obnovu čeka još nekolicina njih, poput bob staza i skakaonice.  

ZANIMLJIVE PRIČE O ZOI '84

Poznati glumac Kirk Douglas, osim brojnih filmskih uloga, Sarajlijama je svakako ostao u sjećanju po gostovanju u glavnom gradu BiH tijekom ZOI 84, piše portal faktor.ba No, taj posjet ne bi bio toliko značajan da nije bilo poznatog ceha u sarajevskom restoranu Una koji je Douglas platio. Čak se i svjedoci teško sjećaju što je bilo na meniju slavnog glumca Kirka Douglasa i njegovog sedmeročlanog društva u nekadašnjem restoranu Una na Baščaršiji te večeri 1984. godine, za vrijeme Olimpijskih igara u Sarajevu. Ono čega se sjećaju je da su im večeru naplatili 443 dolara, čak 10 puta više od realne cijene, a dan kasnije zapečaćena su vrata Une. Ugodna noć za glumca i njegovo društvo pretvorila se u neugodno iskustvo s lokalnim ugostiteljem, a vijest o tome brzinom svjetlosti prenijeli su oni čiji je zadatak bio osigurati da se takve situacije ne događaju. Una je bila u zatvorena 5 mjeseci i nikada se nije oporavila od kazne i gubitka ugleda zbog pokušaja prijevare. 

Da su se stvari drugačije odvijale te večeri 1984. godine, možda bi i Robert De Niro, kao i njegov kolega Kirk Douglas, proveo jednu noć u tom restoranu prilikom posljednjeg posjeta Sarajevu.

Dugogodišnji sportski novinar Momir Jelovac, svjedok brojnih događaja, ispričao je zanimljivu priču o skijašici koja je u Sarajevu osvojila olimpijsku medalju: “Paoletta Magoni je nakon pobjede otišla u Sarajevo. Slalom po magli, vidjela su se samo tri vrata, to je bio limit da se utrka održi i uspjela je pobijediti na Jahorini. Nakon ZOI  otvorila je kafić iznad Bergama u Italiji i nazvala ga je Sarajevo '84. Cijela ekipa iz Italije koja se tada natjecala okupila se u tom kafiću”, prisjeća se Jelovac i žali što prije 40 godina na olimpijskim planinama nije bilo najboljeg skijaša svih vremena Ingemara Stenmarka. Bio je zaštitni znak alpskog skijanja, nije ga bilo jer je bio vlasnik B licence, što nije bilo u skladu s propisima i tako je ostao bez prilike da nastupi u Sarajevu.