Karlovački rukometaši su se nakon 24 godine (1992 - 2016.) oprostili od Premijer 1. HRL i to porazom. Posustali su pred svoju 25. obljetnicu! Do sada su jedino PPD Zagreb i HRK Karlovac od osnutka 1. Hrvatske rukometne lige imali konstantu – nisu ispadali, jedini su klubovi koji su od 1992. neprekidno igrali najelitnije rukometno natjecanje u Hrvata. Karlovčani su natjecateljsku sezonu 2015/2016. završili kao fenjeraši na posljednjem 14. mjestu ljestvice s 9 bodova (u 26 utakmica imaju 4 pobjede, 1 remi i 21 poraz). Od jeseni će Karlovac igrati u nižem rangu natjecanja, 1B ligi, jednoj od dvije skupine (sjever i jug).

Posljednju premijerligašku utakmicu za HRK Karlovac odigrali su: Tomislav Sudarić, Josip Paulić, David Vojak, Karlo Capan, Domagoj Smojver, Renato Milovac, Luka Crnić, Dorian Blašković, Tomislav Špruk, Denis Karić, Hrvoje Capan, Ivan Bačić, Patrik Mrljak, Mateo Crnković, Antonio Glumac, Mateo Radočaj. Trenerica Tatjana Rašić, pomoćni trener Miodrag Višnić, tehniko Martin Galović.

Sadržaj se nastavlja...

Podsjetimo da je HRK Karlovac u ovu sezonu ušao s vrlo mladom i neiskusnom ekipom. Zvali smo ih i „vrtić“ trenerice Rašić. Okosnicu momčadi činili su kadeti, a kako je Hrvatski rukometni savez (HRS) ranije još odlučio reorganizirati natjecanje, smanjiti broj klubova na 6 ekipa, već je uoči prvenstva mnogima bilo jasno da će HRK Karlovac jako teško izbjeći ispadanje. Mlada ekipa, i hrabra trenerica, uložili su svo svoje znanje. Nažalost, to nije bilo dovoljno – nedostajala im je trunka potrebnog igračkog iskustva tako da su neke utakmice gubili iako su pobjedu već imali „u džepu“. Prvi dio sezone odigrali su prilično slabo, nastavak nešto bolje, no nedovoljno da bi zadržali rang i plasirali se iznad željenog šestog mjesta.

Igračkog potencijala imaju, hoće li uspjeti?

Mnogi se sad pitaju nije li ovime stavljena točka na „i“ nastupa karlovačkih rukometaša u elitnom razredu hrvatskog rukometa? Nije, ako se reorganizacijom klub izmjeni u potpunosti. Nakon što svoj posao okonča stečajna upraviteljica, a klub izađe iz stečaja, potrebno je izabrati novu upravu bez stranačkog predznaka kao što je bilo do sada, te dovesti sposobnog i agilnog predsjednika. Ako to naprave klub ima šanse. Ne zaboravimo da je klub u takvu nezavidnu situaciju upravo dovela nesposobna uprava koja je zadnjih nekoliko godina figurirala na papiru. Posljednji uspješan predsjednik kluba bio je bankar Siniša Žanetić. I da skratim - uprave su, dakle, isključivo najodgovornije što je klub ispao, što su ga najbolji igrači napustili bez kune obeštećenja (osim Borozana) iako je u njihovu afirmaciju uloženo jako puno. Ispadanje u niži rang ne bi trebalo shvatiti previše tragično jer HRK Karlovac igračkog potencijala ima zahvaljujući Školi rukometa ali … Momčad bi trebala ostati na okupu i nastaviti raditi s ovom mladom perspektivnom ekipom te se pokušati već sljedeće sezone vratiti u Premijer ligu. Hoće li uspjeti?!

Velikani u dresu Karlovca Za prvoligašku karlovačku momčad su od 1992. godine do danas igrali prvi karlovački stranci – Latvijac Valdis Labanovskis (današnji izbornik Latvije) i Litvanac Arvidas Sabonis. Oboje reprezentativci svojih zemalja. Zatim, rukometni velikani poput olimpijaca iz Atlante gdje je hrvatska rukometna reprezentacija osvojila zlatnu medalju – Valner Franković i Vladimir Šujster, te osvajač brončane medalje s Mediteranskih igara 1993. Darko Franović. Nadalje, u to društvo uvrstili bi i svojevremenog kandidata za dres s hrvatskim grbom Kristijana Ljubanovića, a vjerujem da će uspjeti olimpijci postati i Ogulinac Luka Cindrić, Splićanin Stipe Mandalinić i Karlovčanin Sandro Obranović koji su afirmaciju stekli u dresu karlovačkog prvoligaša a danas su ozbiljni kandidati izbornika Babića za odlazak u Rio 2016. Podosta karlovačkih rukometaša – juniora i kadeta, igra za hrvatsku rukometnu vrstu svoje generacije. Oni su budućnost KA-rukometa. I zbog njih KA-rukomet ima šansu. Kako ih zadržati da ne odu?

Prisjetimo se još i da je od 1992. godine HRK Karlovac nastupa u europskom natjecanju – City Cupu, Kupu pobjednika kupova, Kupu EHF i Challenge Cupu.

Prvi nastup u Europi - City Cup 1993/1994.

Momčad tadašnje RK Karlovačke pivovare bila je vrlo jaka, ali im ždrijeb nije bio sklon malo lakši možda su tada mogli i do finala, ako ne i samog vrha City Cupa. Zbog rata prvi europski nastup karlovački rukometaši nisu mogli odraditi u svom gradu pa ni u državi. Obje utakmice prvog kola protiv gruzijskog Khalketija igraju u Sloveniji. Karlovačka pivovara slavila je s uvjerljivih 42:7 i 33:13. U osmini finala suparnik je bio skopski Metalurg. EHF je dozvolio igranje u Hrvatskoj pa je prvi susret odigran u Jastrebarskom. “Pivovara” je pobijedila sa 21:13, a u uzvratu u Skoplju Karlovčani su uspjeli za jedan gol proći dalje – bilo je 25:18 za Metalurg. U četvrtfinalu su igrali s njemačkim TUSEM Essenom. U Essenu su Karlovčani poraženi sa 17:5, a u prepunoj ŠSD svladali su bundesligaša sa 24:17.

Kup pobjednika kupova 1995/1996.

U Karlovac je došla jedna od ponajboljih svjetskih momčadi predvođena tada najboljim rukometašem svijeta Jacksonom Richardsonom - francuski Olympique Marseille. U Karlovcu su Francuzi pobijedili sa 25:20, a u Francuskoj bilo je 33:22.

Kup EHF 1996/1997.

Pod imenom RK Karlovačka banka prošli su poljski Slask Wroclaw. U Karlovcu je bilo 31:21, a u uzvratu su Poljaci pobijedili sa 23:20. U osmini finala suparnik je bio talijanski Prato. Iako su KA-rukometaši važili za ogromnog favorita doživjeli su jedini veliki europski kiks. U Italiji je bilo 18:15 za Prato, a u Karlovcu nedovoljna pobjeda domaćina (22:20) za prolazak u sljedeći krug.

Kup pobjednika kupova 1997/1998.

Češki Kovopetrol Plzen lako je prošao u drugi krug, iako su Karlovčani u prvom susretu ugodno iznenadili i pred svojom publikom uspjeli doći do pobjede 26:24. U uzvratu šansi ipak nije bilo, vrlo dobri Česi slavili su s visokih 35:24.

Kup pobjednika kupova 2007/2008.

Nakon 10 godina apstinencije od euro nastupa Karlovčani su se vratili u Europu. Suparnik u 1. kolu bio je bjeloruski SKA Minsk. U Karlovcu solidna pobjeda od 32:28, no u Minsku domaćin je sa 26:18 izborio 2. kolo.

Challenge Cup 2008/2009. 

Karlovac je bio domaćin turnira prvog kruga. U prva dva kola relativno lako svladali su švedski Lindberg (30:24) i potom i engleski Manchester (34:17). Bitno je bilo biti prvi ili drugi. Odlučujući ogled s Budućnosti iz Crne Gore u prepunoj dvorani kraj Korane bio je dramatičan od početka do kraja, a završio je, nažalost po naše, 28:28. Crnogorci su kao prvi imali otvoren ždrijeb i prošli još tri kola, gotovo uspjeli ući i u polufinale. Karlovac je, pak, morao na rumunjsku Resitu, momčad koja je tri godine uzastopno osvajala ovaj kup. U Rumunjskoj su poraženi 32:26, a u uzvratu su Rumunji bili daleko jači pobijedivši sa 34:26. Na kraju su osvojili još jedan Challenge Cup.

Zadnji nastup u Europi - Challenge Cup 2013/2014. 

Nakon lakog prolaza protiv engleskog Manchestera, posljednji europski nastup Karlovca bio je s Metalopastikom iz Šapca. Uzvratni susret odigran je u subotu 22. veljače u ŠSD na Rakovcu, a završen je pobjedom karlovačkog prvoligaša (23:22) nažalost nedovoljno za daljnji plasman jer su u prvom susretu prije tjedan dana u Šapcu rukometaši Metaloplastike savladali Karlovac 26:22. Za Karlovac su tada nastupili: Vuko Borozan, Ivan Bačić, Matija Perajica, Boris Batinić, Dominik Smojver, Tomislav Huljina, Antonio Glumac, Borna Hadrović, Denis Karić, Sandro Obranović, Dragomir Požega, Luka Prezelj, Matej Ribar, Domagoj Smojver, Ivan Šnajder i Marko Štrucelj. Trener Dinko Đanković, pomoćni trener Miodrag Višnić.