Naš današnji sugovornik dugi je niz godina neizostavan dio lokalne glazbene scene, najpoznatiji kao član kultnog Udrigrounda, a danas i kao jedan od organizatora gitarijade RocKA.

Razgovor smo dogovorili u predvečerje, "nakon posla", pa ga u šali pitam je li mi ponio burek ili barem slanac...

- Haha, ne, ne radim u pekari. Znam da je to svima prva asocijacija na prezime Mus, a i svi koji me znaju znaju da je to naša obiteljska pekara, ali otišao sam ipak drugim putem. Iako sam radio i u pekari. 

Sadržaj se nastavlja...

Baš kao pekar ili?

- Ma zapravo sam radio sve, možda najviše neko okvirno mjesto voditelja, što je onda preuzeo brat, a ja sam ipak krenuo u druge vode. 

Ali praksu i obiteljsku tradiciju imaš, jel onda doma sam pečeš kruh?

- Aha, da, možeš mislit (smijeh). Kupim ga u Sparu, daleko mi je i do naše pekare otić kad se vratim mrtav umoran s posla...

No, dobro, ajmo mi u glazbene vode, ne znam da li da krenemo s gitarijadom ili tvojim glazbenim počecima?

- To je zapravo i povezano, jer moj prvi nastup bio je baš na jednoj davnoj gitarijadi. Bend se zvao Made of Rain i bio je sa frendovima iz škole, to su bili baš početnički glazbeni koraci, s njima sam prvi puta i uzeo bas u ruke. 

Do tad samo gitara? Jesi li išao u kakvu školu, na tečajeve?

- Ne, samouk sam bio tada i ostao do danas, stvarno nikad nikakvi tečajevi, radionice, sve sam učio sam. Gitaru sam počeo svirat kao i svi, da zadivim cure (smijeh), a kasnije je to, eto, preraslo u pravu ljubav. Uglavnom, nakon te prve gitarijade ubrzo je nastao i novi bend, Cannibal Cabaret, iz kojeg su kasnije nastali i danas poznati Opaki jahači vatrenih riffova iz pakla. 

Onda je došla i promjena žanra?

- Pa da, nekako paralelno je krenula svirka za Heavy Grace Blues Band i Udriground.

Udriground je mnogima i danas neprežaljen bend lokalne scene, je li tebi žao što niste napravili nešto više?

- Nije. A nije mi žao iz razloga što je to jedna stvarno posebna priča, koja je neprekinuta. Udriground je stanje duha, stanje uma, mi niti u jednom trenutku nismo imali stav ili dojam da smo se raspali. Jednostavno, život nas je odveo nekim drugim putevima u jednom trenutku, ali sklopit ćemo se opet.

Jel to neka najava? Ekskluziva?

- Možda (smijeh). Šalim se, ali već neko vrijeme "kuha" se priča da bi se mogli opet okupiti, Marino se vratio u Hrvatsku, ostaje nam još Bišćan koji još uvijek živi u Južnoj Americi, ali mislim da ćemo i njega dozvati. A, kad smo skupa - onda sviramo. Imali smo čak u planu i nastup u Ziggyju u onom korona ljetu, kada smo se našli svi na okupu, ali nas je na kraju spriječila baš korona, što nam je bilo jako žao. Ali bit će prilike.

Krenuo si s gitarijadom, je li to bio i motiv za pokretanje nove?

- Ideja je zapravo došla od Janka Šnelera, a mi svi iz benda (Novi Retro) smo se oduševili i odlučili dati maksimalnu podršku. Mislim da su već ova prva dva izdanja jasno pokazala koliko takve stvari nedostaju bendovima, ne samo u Karlovcu, nego općenito u cijeloj Hrvatskoj. 

Postoji li uopće u Hrvatskoj još neka gitarijada?

- Koliko ja znam - ne. Takve informacije uglavnom dobijamo i od bendova. Bio je dugo HGF, koji je bio svojevrsni festival demo bendova i srodan klasičnim gitarijadama, ali oni su isto prestali s koronom i zanimljivo je da su među zadnjim pobjednicima bili baš naši lokalni bendovi Soul Radio i Tight Grips. Ove godine imali su raspisan neki natječaj za bendove, ali koliko sam shvatio samo za glazbenu kompilaciju, a ne za pravi festival tako da ispada da možda zaista i jesmo jedina klasična gitarijada u Hrvatskoj.

Spomenuo si komentare drugih bendova, kako su oni zadovoljni cijelom pričom?

- Jako su zadovoljni i to nam je stvarno svima drago, jer prvenstveno zbog bendova sve to i radimo. Oduševljeni su prostorom, da postoji tako nešto praktički u centru grada, ali tu je i dodatna važnost u tome da takvi bendovi, malo žešćeg glazbenog smjera, najčešće nemaju prilike svirati. Neki su nam govorili da ni u svom gradu nemaju prilike odsvirati koncert, a zagrebački bendovi, čak i neki koji su već podosta iskusni, da im je ovo prvi koncert izvan Zagreba, tako da ova gitarijada svakako ima svoj značaj i izvan lokalnih krugova.

Nastupilo je 16 bendova, a koliko ih je bilo prijavljeno? Koliki su "kapaciteti" same gitarijade, misliš li da je ovo idealna brojka ili?

- Ako gledamo u budućnost, mislim da možemo ići i na veće brojke, 20-ak sigurno, ja osobno mislim da bi mogli ići i na 30, no to će već ovisiti o brojnim drugim stvarima. Što se tiče ove gitarijade, poziv je išao isključivo preko naših društvenih mreža i broj prijavljenih nam je, kažem, bio idealan. U biti prijavilo se 19 bendova, dva benda su kasnije odustala zbog kadrovskih problema, a samo jedan nismo mogli primiti zato jer je uvjet bio da je bend autorski, odnosno da ima pola sata autorskog materijala, a oni su trenutno imali samo dvije autorske pjesme. Svi ostali su primljeni, što nam je drago, da nismo morali nekoga odbijati. S godinama će možda i to doći. 

Dakle, gitarijada ide dalje?

- Treća gitarijada ide sigurno, a kasnije ćemo vidjeti, mi svakako želimo da ide dalje. 

Rekao si da su svi primljeni, koliko si zadovoljan kvalitetom?

- Zadovoljan sam, mislim da je to i objektivan pogled, jer opet ako se vratimo na te stare gitarijade, i ti si bio voditelj na nekima, znaš da je bilo svega, uvijek bi se našli bendovi koji ne mogu spojit tri akorda, što je davalo određeni šarm naravno, ali ako govorimo o kvaliteti stvarno većina bendova je bila na vrlo dobroj razini, vidi se da ljudi rade, imaju ozbiljne probe, žele zvučati dobro.

Je li odluka o pobjedničkom bendu pala jednoglasno?

- Nije, bilo je jako jako tijesno, mislim da je na kraju odlučio bod ili tako nešto. Posebno je subota bila "nezgodna", jer nas je više bendova stvarno oduševilo. Meni osobno je na kraju možda glavni favorit bio bjelovarski FYU koji je osvojio drugo mjesto, ali i dečki iz varaždinskog Collective Rage su apsolutno zaslužili pobjedu, a i još neki bendovi. I karlovački bendovi su svi bili sasvim korektni, mene su recimo jako ugodno iznenadili Superjunaci, koji imaju izgrađen cijeli imidž, to mi se uvijek sviđa kod bendova. Fafter je pokazao da ozbiljno pristupaju cijeloj priči, jer se vidi ogroman napredak u odnosu na prvu gitarijadu na kojoj su također nastupali. Lorelei je bend koji je svima već dobro poznat i odlično je odradio svoje, a Živa meta bend koji je nastupio po prvi puta u životu, na otvaranju gitarijade, što bi mnoge "odsjeklo", a oni su se hrabro nosili s time.

Pratiš li inače lokalnu scenu, tko ti se najviše sviđa?

- Mislim da na prvo mjesto moramo staviti Tight Grips, oni su stvarno sjajan bend, željeli smo da nastupe kao gosti, ali nisu mogli u ovom terminu. 

Kako si zadovoljan publikom?

- Dosta dobro, ako uzmemo u obzir da su se ljudi malo "odviknuli" od Kinološkog i da su ovo ipak većim dijelom nepoznati bendovi čak sam i vrlo zadovoljan petkom i subotom, jedino nedjelja je bila što se tiče publike poprilično loša, jer nije bilo natjecateljskog programa, a bend Sage, iako su dečki super odradili svoj posao, očito im nije bio toliko privlačan. Neka naša želja je da možda već sljedeće godine taj zadnji dan gitarijade dovedemo i neki stvarno top bend ali o tom potom.

Frend i ja smo kod publike primijetili jednu dobru i jednu lošu stvar - dobro je da domaći bendovi imaju svoju ekipu koja ih prati, baš kao i što su s nekim bendovima iz drugih gradova došli frendovi, a loše je to da dio te iste publike pokazuje puno manje zanimanja za druge bendove?

- Da, to si dobro primijetio i to je meni isto malo žao. Znaš i sam da je prije publika stvarno pratila sve, a danas se jednostavno rasprše, na Sceni je to bilo bolje jer je manji i zatvoreni prostor, Kinološki koliko god je odličan prostor zeznut je baš zbog toga da kad se ljudi malo rašire, ispada da više nikog nema zato jer nisu pred stejdžom. Je, žao mi je da neki bendovi nisu imali bolju atmosferu, malo me to i čudi, jer istovremeno će klinci često kukati da se ništa ne događa, koliko god je to za Karlovac već neko vrijeme potpuno netočno, ali onda će na ovakvom događaju od 16 bendova "pošteno" poslušati 3-4, a drugo vrijeme će sjediti i pričati 100 metara od stejdža. 

Je, i ja sam u ekipi koja dobije ospice od "ništa se ne događa"...

- Haha, a da. Mislim, razumijem dijelom, jer baš za te žešće bendove je situacija teška u cijeloj Hrvatskoj, kažem, mnogi su nam praktički zahvaljivali što smo ovo organizirali, jer su imali priliku negdje zasvirati, ali zato treba pozitivno pristupiti onome što jest ponuđeno. Nema veze to s tim što mi radimo ovu gitarijadu, treba podržati i gitarijadu, treba podržati i Stardust koji je sjajan klub kakav danas dosta gradova nema, s redovnim tjednim programom, treba podržati i ono što radi ekipa sa Scene, itekako se događaju stvari, samo treba odabrati da i odeš na njih i zabaviš se. Jasno, nije to samo karlovačka priča, ali mi govorimo iz karlovačke perspektive.

Kad smo kod (ne)događanja, ti si pokrenuo neke zgodne stvari i u sredini za koju sam, eto, i ja mislio da se ništa ne događa - Ribniku?

- Pa to je moje selo! Ja sam karlovački Ribničanin i ponosim se time. Je, postoji skroz zgodan kafić/klub uz Stari grad Ribnik, ne bih tu preuzimao neke zasluge na sebe, u početku sam malo pogurao, ali i ekipa koja drži taj prostor dobro radi i trudi se, evo mogu najaviti da će i Novi Retro tamo zasvirati za Halloween uz još jedan bend. Jedna stvarno zgodna priča u skroz maloj sredini.

Da se vratimo na gitarijadu, počeli ste na Sceni ali ste ove godine zbog radova "morali" na Kinološki. Koliko čujem udruge će dobiti prostor na Gazi u bivšoj Kožari, tamo se pripremaju i razni koncerti, što vi planirate s gitarijadom?

- Ne znam, ja osobno čak više volim svirke na otvorenom. Da li to nužno mora biti Kinološki, hoćemo li možda mijenjati datum, jer ove godine smo imali i stvarno sreću s vremenom, a inače već može biti i malo nezgodno u ovo vrijeme raditi gitarijadu na otvorenom... to su sve otvorena pitanja. Imamo i razne lude ideje, ove godine nam je palo na pamet da sve napravimo u pothodniku, ne glavnom nego onom do, čak smo dobili i dozvole, ali na kraju se zbog radova ipak nije moglo tamo. Sve opcije su moguće, ali ja sam, kažem, nešto više za gitarijadu na otvorenom.

Novi Retro svira obrade, radiš li na nečem autorskom?

- Pa radim uvijek, ne sam, postoji i ekipa koja se nalazi kad god imamo vremena, ali zasad ne bih još izlazio u javnost s detaljima. 

Planinariš?

- Planinarim! To je ljubav broj 2 uz glazbu. Član sam HPD Vinica i prošao sam sve najviše hrvatske vrhove, sve što se treba proći i mislim da ću se sada orijentirati malo više na Sloveniju, mora "pasti" i Triglav, kao i svi drugi slovenski vrhovi. A poslije vidjet ćemo, možda i još dalje... 

Poruka za kraj?

- Pratite Novi Retro na društvenim mrežama, što zbog informacija o gitarijadi, a što zbog drugih stvari, evo mogu najaviti i jedan lijepi skorašnji koncert koji će imati humanitarni karakter, a više detalja o tome uskoro...

Razgovarao: Darko Lisac