Svaka likovna kolonija je mozaik kojeg čini puno sastavnica, slikari koji stvaraju umjetnička djela, ravnateljica GDCK, voditelj kolonije, i mnogi drugi

Nakon što je završila trodnevna Likovna kolonija održana pod nazivom „Likovni volonteri na djelu na otoku Viru, sudionici su s nama htjeli podijeliti svoje dojmove. 

Evo što kažu...

Sadržaj se nastavlja...

Ovogodišnja likovna kolonija, koja se već tradicionalno održava u organizaciji Gradskog društva Crvenog križa Karlovac privukla je brojne umjetnike iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Australije. Stoga ne čudi što je bila bogatija po velikom broju umjetničkih ostvarenja ali i raznovrsnija po slikarskim motivima i sadržajima u odnosu na ranije održane kolonije. 

Okupljajući akademski obrazovane profesionalce i pasionirane amatere koji imaju višedesetljetni stvaralački staž, kolonija se profilirala u eklektični kreativni organizam koji je počeo živjeti vlastitim životom motivirana jednim jedinim ciljem – sva nastala umjetnička djela donacija su kreativnih ljudi Gradskom društvu  Crvenog križa Karlovac koje će te slike uručiti onima ljudima koji su bezbroj puta pokazali svoju humanost i plemenitost i u konačnici spasili nečiji život-jubilarnim dobrovoljnim davateljima krvi.

„Ideju za takav projekt zaposlenici i volonteri okupljeni oko raznovrsnih aktivnosti, koje Crveni križ već desetljećima provodi, dobili smo gledajući kako se naši brojni  građani redovno odazivaju na darivanje onoga što je svakom čovjeku najdragocjenije – svoju krv. Najmanje što možemo učiniti da im se za taj plemeniti čin odužimo je da im u znak zahvalnosti uručimo vaše darovane slike kako bi osjetili koliko mi kao ljudi i zajednica cijenimo to što oni čine“ izjavila je, obraćajući se umjetnicima na otvaranju likovne kolonije, ravnateljica Branka Hastor. 

I zaista, bilo je to nezaboravno iskustvo, nikada do tada doživljeno, gledajući tijekom tri danakako te umjetničke duše s kistom u ruci,od ranog jutra do zalaska sunca,na bijelom platnu ili drugoj podlozi  ostavljaju dio sebe, kako blizina i mističnost mora otoka Vira s njegovim  mediteranskim vedutama i raslinjem nadahnjuje i nudi impresivne slikarske motive, kako planinski lanci Velebita koji se u daljini uzdižu poput neprelaznog zida nadahnjuje slikare da osjete ljepotu neslućenog raja na Zemlji. Neimari kista, boje i platna stvarali su u tišini, odgovorno i umjetnički pošteno prema onima kojima su svoje slike i namijenili.

„ Prisutne umjetnike povezuje  neraskidiva zajednička  nit poveznica:  istovjetna senzibiliziranost, interes, spremnost  i  potreba da aktivno  promatraju okolinu i život oko sebe, da u svojoj blizini uočavaju pojedince i skupine koje se nalaze  u stanju socijalne potrebe,  a zatim i da   odu korak dalje, te iskažu aktivnu spremnost  da svojim kreativnim radom pomognu u  saniranju  uočenog problema ili ostvarivanju nekog humanitarnog  projekta. Naši dragi likovni prijatelji pripadaju onoj skupini i kategoriji ljudi  čiji je bitni osobni životni cilj  spremnost  da pomognu u rješavanju ili  barem ublažavanju nekog  socijalnog problema  značajnog za nekog pojedinca, obitelj, ranjivu skupinu ili za lokalnu pa i širu zajednicu. Sretni smo što su oni svoju kreativnost,  entuzijazam i senzibiliziranost, i  ovoga puta, usmjerili na područje  dobrovoljnog darivanja krvi, te što će svojim  umjetničkim radovima  iskazati svoje poštovanje prema jubilarnim darivateljicama i darivateljima krvi koji darovanom krvi spašavaju živote nama, i nama bliskim ili nepoznatim osobama“ izjavio je Božo Rupčić Boško, voditelj likovne kolonije u svojem uvodnom obraćanju, u svojem uvodnom obraćanju.

Biti dijelom te slikarske zajednice poseban je doživljaj, kad slikaju djeluju kao samotnjaci, uronjeni u sebe, gluhi za druge, da bi u trenutku kada odlože svoje kistove i špahtle postajali obični ljudi. Na Viru sam shvatio čemu zapravo služe likovne kolonije, služe da se susretnu dragi prijatelji i kolege, da se razgovara o temama likovnosti i povijesti kulture, dogovaraju nova druženja i novi humanitarni  projekti, i da organizatoru na rastanku poruče: „Vidimo se dogodine“.

Smještaj i dobar zalogaj najmanje je što organizator, Gradsko društvo Crvenog križa Karlovac, može prirediti onima koji mu ostavljaju vrijedne slike, s respektabilnom vrijednošću.

Na završetku likovne kolonije organizator se zahvalio vrijednim likovnim volonterima  za njihov kreativni trud  zahvalnicom i prijateljskim stiskom ruke,  skromno, onako  kako su to likovnjaci navikli, jer ti veliki  entuzijasti više niti ne očekuju, oni su navikli samo da daju,  sebe i svoju kreativnost, baš kao što  to daju  i dobrovoljni darivatelji i darivateljice krvi.

Svaka likovna kolonija je mozaik kojeg čini puno sastavnica, slikari koji stvaraju umjetnička djela, ravnateljica GDCK, voditelj kolonije, i mnogi drugi; ali bez onih koje ponekad neopravdano zaboravljamo i o njima se malo zna a čiji doprinos je vrlo važan tzv. ljudi iz sjene, članovi Organizacijskog tima likovne kolonije, koji su učinili sve što je potrebno da se slikari osjećaju što ugodnije, ispunjavali sve njihove želje i bili im cijelo vrijeme na raspolaganju su stalni zaposlenici GDCK Karlovac i dugogodišnji, sada već iskusni volonteri. 

Na likovnoj koloniji na otoku Viru su  sudjelovali:

Toni Belobrajdić, Darko Galić,   Robert Garafolić, Monika Gršić, Nada Gundić, Robert Hinkelman,  Goran Jeličić, Karel Hruza, Biserka Komac, Tihomir Košta, Miroslav Krnić, Alfred Fredy Krupa, Milašinović Ana, Mirjana Modrušan, Ambroz Oroši, Hajrudin Osmanagić, Mišo Pakši,Roman Planko, Marija Pavlić, Božo Rupčić Boško , Milorad Rupčić, Milan Stunja, Stipe Zrilić, Dragan Šalić, Edina Šalić, Želimir Šiško, Živko Toplak, Zdenka Vinšek, Nevenka Vlašić, Boris Žuža