Po uzoru na preporuku g. Turkovića da pročitam Kennedyevu knjigu „Neprijatelji među nama", njemu bih poručio pročita „Zločin i kaznu" od Dostojevskog

Sa gospodinom Stjepanom Turkovićem sam došao u dodir za vrijeme svojeg vijećničkog mandata u Županijskoj skupštini Karlovačke županije (Živi zid), u sazivu 2017.- 2021., i to prilikom rasprave glede njegova imenovanja na poziciju ravnatelja Županijske uprave za ceste, na 2. sjednici. Za tu, kao i za svaku drugu točku bilo kojeg dnevnog reda, odnosno raspravu po istoj, gledao sam se što bolje pripremiti, pa sam, među ostalima, išao pregledati i što je o tom čovjeku izašlo u medijima. Moram priznati da sam bio dosta neugodno iznenađen, osobito zato jer je HDZ na višim razinama u tom trenutku govorio o nekim promjenama u svojem imidžu i PR-u stranke općenito, a ovo je bilo čisto nastavljanje dotadašnjeg postupanja; kojim je dominiralo oduvijek prepoznatljivo obilježje te stranke na svim razinama, odnosno arogancija i bahatost.

Prije, a i u raspravi nakon mene, i vijećnik Josip Benčić (SDP) je postavljao pitanja glede obrazovanja g. Turkovića, odnosno koje je to škole završio prije 1995. godine, naveo je i da mu nije jasno kako je nečije političko djelovanje bitno za ravnatelja neke ustanove, kao i to da nedostaje obrazloženje zašto se dosadašnjeg ravnatelja uopće mijenja.

Sadržaj se nastavlja...

Nastavljajući se na g. Benčića, konstatirao sam da se na g. Turkovića, obzirom na sve što je do tada izašlo u medijima, očito ništa ne „hvata", pa da se valjda po uzoru na „teflonske predsjednike" u svjetskoj politici, u RH stvaraju „teflonski ravnatelji". Spomenuo sam članak Jutarnjeg lista o „karlovačkoj hobotnici", kao vrlo dobro poznat našem županu (g. Damiru Jeliću) i g. Turkoviću. (Ipak je ispod samog naslova spomenutog članka, uz slike Željka Šafara, Ivana Uđbinca - tadašnjeg pročelnika Ureda župana, stavljena i njihova slika.) U tom članku se navodi da je g. Turković u tvrtki Zelenilo uposlio svoju suprugu Gordanu.

Spomenuo sam navode medija glede njegove spreme, načina dolaska na mjesto direktora Zelenila, USKOK-ovo istraživanje, potpisivanje dokumenata kao inženjera (iako nikad nije pojasnio čega je to on inženjer), klevetu protiv radnika kojemu je dan otkaz (Duška Zjače) gdje je spor (barem prvotno) izgubljen, blokadu glazbe na sprovodima vezane upravo na g. Turkovića, odlazak trenera NK Karlovac (jer sa Turkovićem nije mogao raditi), stavljanje obavijesti o neplaćenim računima na grobove žrtava holokausta (!!!), kao i činjenicu da ga novinari opisuju kao vrlo teškog za komuniciranje.

Na navedeno, dobio sam komentar g. Jelića: „Ovo Vam je klasična komunikacija između osobe koja  nosi odgovornost, jer je djelatna, i osobe koja iz druge ruke, jer nije djelatna, prenosi tuđa promišljanja, pozivajući se na novinske članke u kojima ima poluistina, istina i apsolutnih neistina. Dakle, sada eto javnost Karlovačke županije može procijeniti da li će iz druge ili treće ruke slušati poluistine, ili će se prepustiti onom što se zove odgovornost u poslu i onom što je učinjeno....".

U obranu g. Turkovića, stao je i sadašnji predsjednik Županijske skupštine u sazivu 2021.-2025., g. Vlado Jelkovac. Također je i on spomenut u članku o „karlovačkoj hobotnici", gdje se navodi: „Bivši župan Vlado Jelkovac sada je prvi čovjek Obrtničke komore Karlovac, sin Luka radi baš u Vodovodu i kanalizaciji, a kći u Županiji.".

Među ostalog g. Jelkovac je rekao: "... Ono zašto sam se javio za riječ, oprostite , ali ja stvarno mislim da tekstovi na portalu , bez obzira s kojeg je portala, nisu dovoljno vjerodostojni  dokumenti da bi se o nekome govorilo na ovaj način kako je to danas ovdje rečeno. Najposlije mjerodavna su neka rješenja ili sudska praksa koja je donesena i prema onome što znam, niti jedna presuda nije donesena protiv niti gospodina Turkovića osobno, niti protiv tvrtke  kojoj je bio na čelu. Najposlije čak postoje  i rješenja, odnosno obaveze jednog dnevnog lista  koji se bio dužan ispričati zbog krivih navoda koji su navedeni. To sam imao potrebu reći, na neki način zamoliti ili apelirati da ipak u ovoj Skupštini zadržimo jedno dostojanstvo i da ne idemo ispod pojasa ma o kome se radilo.".

Iz navoda g. Jelića, smatram da bi novinari i danas mogli iščitati svašta, jer ipak istine su tek jedan dio njihova posla, dok su preostalo ipak „poluistine, a i apsolutne neistine".  Ako je suditi po onome što je g. Jelkovac izjavio, onda je i vjerodostojnost novinskih članaka upitna, jer „(...) tekstovi na portalu , bez obzira s kojeg je portala, nisu dovoljno vjerodostojni dokumenti da bi se o nekome govorilo na ovaj način kako je to danas ovdje rečeno.". Bilo kako bilo, kad se brani stranačkog kolegu, tada sve ono što pravila novinarske struke i etike novinarima nalažu, ipak pada u vodu. Što sam na sjednici na svoj način i rekao.

Na sljedećoj sjednici, kada je donošen Financijski plan Županijske uprave za ceste za 2017. g., također je bila malo žustrija rasprava, te sam komentirao da me sve podsjeća na predsjedničku debatu u SAD-u između Kennedya i Nixona 1960. g., na kojoj se Nixon znojio; misleći naravno na preznojavanje g. Turkovića. Na to sam dobio odgovor: „Predsjednik Kennedy je bio moj fan, predlažem Vam da pročitate knjigu Neprijatelji među nama i bit će Vam onda sve jasno o predsjedničkoj karijeri i kako ju je završio predsjednik Kennedy."; što su moji kolege shvatili kao prijetnju. Bilo kako bilo, nisam želio kontaktirati nadležne institucije glede eventualne prijetnje.

Danas, kad sam se malo izolirao od politike i onoga što svakodnevno izlazi u medijima, i kad mi kolega javi da je „Turković & son" ulovljen sa „prstićima u medu" ili kako „privatizira" neku državnu imovinu, moram priznati da sam prvo mislio da se radi o nekoj šali. No (opet ja) čitajući sve to što je izašlo u medijima, moram priznati da sam, kao i ostatak građana mog grada, županije i šire, sve više razočaran i ljut na ovaj sustav u kome takvi „plivaju", i tu se uvijek sjetim jednog komentara g. Predraga Vušovića, koji baš i nije za ovdje navesti. Čitajući sve napisano uz dobar oprez, jer kako su to svojevremeno naveli g. Jelić i g. Jelkovac, ipak tu ima dosta „poluistina, a i apsolutnih neistina", uz to imajući u vidu da ipak „tekstovi na portalu , bez obzira s kojeg je portala, nisu dovoljno vjerodostojni dokumenti" da bi se o nekome steklo stanovito mišljenje, moram priznati da dolazim do nezaobilaznog zaključka da gdje ima dima ima i vatre... A ovdje dimi već godinama, ma koliko se neki pokušavali igrati vatrogasaca i relativizirati učinjeno. Čak i kad je g. Turković na novinarski upit glede tvrtke Zelenilo odbrusio novinarima: „Pa nije Zelenilo javna kuća! Ne možeš ući u moj krevet da ti dam sve podatke.".

Zatečen i snimljen „in flagranti" sa sinom, jedan od najaktivnijih gradskih vijećnika, bivši direktor Zelenila (kojem su, barem ako je po naslovima novinskih članaka suditi, „Građani platili studije Stjepanu Turkoviću i Ivanu Uđbincu"), nekad direktor Županijske uprave za ceste, a sada savjetnik ravnatelja u očekivanju mirovine, i dalje negira ono što jest na stvari, pokušavajući, kao onda na sjedicama ublažiti štetu. Komentar da „nije uhićen i daje to gruba i ružna riječ", iako je „policija postupala", nekako me neodoljivo podsjeća na ono apeliranje g. Vlade Jelkovca glede „zadržavanja dostojanstva i da se ne ide ispod pojasa". Iako ne mogu, a da se zapitam što bi sada on i g. Jelić rekli, iako se kladim da bi u stilu nekih drugih HDZ-ovskih kolegica i kolega, jednostavno oprali ruke, bez zadrške osuđujući počinjenje krađe, kao i svako drugo kršenje zakona. Oporba ovo naziva „kokošarenjem", iako bi ja to nazvao čistim „šibicarenjem".

Pa nisu svi isti u toj spornoj stranci, koje g. Turković više nije član. Uz pretpostavku da je „najvažnije ne biti uhvaćen", svatko čini prema prilici, razini i vlastitim intelektualnim kapacitetima, pod čime ne mislim na diplome (jer diplome mogu biti lažne, kupljene ili iz inozemstva, jer je i Travnik ipak „vani"), a i raskalašenoj mladeži se mora pokazati od strane starijih i iskusnijih, kako se to radi, pa bilo riječ o tome da sve radiš po zakonu moralno se lomeći pa se ipak slomeći, ili ne možeš baš objasniti masovne odlaske na duhovne obnove, ne znaš ispuniti imovinske kartice ili primiš mito; bitno je da „svoju dionicu odradiš" dostojanstveno do ovakvog ili onakvog kraja. U konačnici će se, i na ovim našim županijskim i gradskim razinama, po uzoru na „velike meštre", a u stilu korporativnog komuniciranja i principa „a few rotten apples", naši HDZ-ovci pozvati na onu da je to „izoliran slučaj".

Saniranje štete je već počelo, jer cijenjeni gospodin savjetnik ravnatelja ŽUC-a, po navodima županijskog i gradskog HDZ-a, navedenim u medijima, „nije bio obnašatelj stranačkih funkcija u županijskoj i gradskoj organizaciji" i time je valjda stvar riješena, iako zaboravljaju razinu povjerenja koju je g. Turković uživao; jer je bio dovoljno od povjerenja „da su upravo Turkoviću povjerili najvažniji stranački projekt - gradnju HDZ-ove „plave kuće" u staroj gradskoj jezgri.". 

To je ista ona „plava kuće", koju je za 30. obljetnicu rada HDZ-a Karlovačke županije otvorio predsjednik stranke Andrej Plenković, kako to piše Mario Pušić za Jutarnji list. Pa ako ti je povjeren projekt toliko važan, da na svečanost otvaranja dolazi predsjednik stranke, odnosno premijer, valjda i to nešto znači.

Iako Turkoviću, barem ako je po medijima suditi otkaz ne prijeti, no ako se kojim slučajem dogodi, bilo bi dobro da se ne provede kao neki iz ranijih afera, možda drugog ranga, ali ipak afera (npr. TPT Karlovac). Pa da ostane izolirani Fašnik, kriv za sve. Ako se to ipak dogodi, ni to nije strašno, jer izgleda da ipak ima firmi u kojima se može pronaći posao čak i kad imaš koju packu (možda u području energetike?).

Bilo kako bilo, usprkos tome što se u HDZ-u popularno pozivati na Bibliju i vjeru, a sve ono što se čini van „radnog vremena", kao i nedjeljne mise, i onako baš nije važno, po uzoru na preporuku g. Turkovića meni da si pročitam Kennedyevu knjigu „Neprijatelji među nama", poručio bih mu da pročita „Zločin i kaznu" Fjodora Mihajloviča Dostojevskog; bez obzira što je riječ o nečemu ispod 1.000 kuna."