Kako je boračku mirovinu onda pola stoljeća kasnije moglo primati 107 tisuća ljudi i pored zakona koji je bio mnogo stroži od ovog kojeg imamo sada i novog kojeg sprema Medved?

Nakon samo tri godine stiže novi Zakon o braniteljima, a njegova najveća novost je da se ponovno može ostvariti status HRVI za one koji su to propustili ostvariti do 2009. kad je povučena crta. Ministar Medved smatra da još ima dosta onih koji zbog preduge procedure procjene invaliditeta (misli se tu uglavnom na one s manifestacijom PTSP-a), nisu ostvarili taj status, a mnogi su u međuvremenu i umrli. Pa je ministar smislio da su procjene u zdravstvenim ustanovama bez veze i namjerio to uzeti pod svoje, davati rješenja o invalidnosti na osnovu procjene komisije koju će odrediti Ministarstvo branitelja.

Uz to, novi zakon proizvest će još novih branitelja jer se kani olakšati status priznavanja braniteljskog statusa naoružanim pripadnicima Narodne zaštite koji su nastavili sudjelovati u Domovinskom ratu kao pripadnici Oružanih snaga, ali nisu prikupili sto dana borbenog sektora. To znači da će takvima koji su već otišli u mirovinu po općim propisima naknadno mirovina obračunati po Zakonu o hrvatskim braniteljima što bi moglo značiti povećanje mirovine. 

Sadržaj se nastavlja...

Hrvatska trenutno isplaćuje 72 tisuće braniteljskih mirovina u prosječnom iznosu od 5.900 kn. Uz to, oko 46 tisuća branitelja koji su otišli u starosnu mirovinu po općim propisima, prima zagarantirani dodatak po Zakonu o braniteljima u slučaju da im je mirovina po općem propisu bila manja od braniteljskog minimuma 40 posto od prosječne plaće u RH, odnosno trenutno oko 2.800 kn. 

S godinama, kako će braniteljska populacija stariti, sve više korisnika bi po ovom ključu moglo koristiti tu beneficiju. Svaki sustav štiti one koji su se za njega oružjem borili, to je do neke mjere normalno ako se ne manipulira, s tim da je civilizacijski standard da se takva prava ne oduzimaju i onima koji su slične povlastice zaradili u prošlim sistemima izvan teritorija RH. Tako Hrvatska osim svojih branitelja, plaća po posebnim propisima mirovine pripadnicima vojske druge države, HVO-a, pripadnicima tako zvane domovinske vojske, odnosno domobranima i ustašama, pa onda i borcima iz NOB-a. 

Da se ovakvo „ratno“ pravo uvijek zloupotrebljavalo govori i činjenica da je, prema dostupnim podacima HZMO-a 1994. godine u Hrvatskoj isplaćivano čak 107 tisuća mirovina po osnovama prava partizana iz 2. svjetskog rata. Danas ih je – s prosječnom mirovinom od 2.930 kn - ostalo svega 8.800  jer je vrijeme učinilo svoje.   

Ovih 107 tisuća, bez obzira što su pravo na mirovinu boraca iz NOB-a nasljeđivale njihove udovice je nevjerojatan iz lako izračunljivih razloga. Prvo, pravo na boračku partizansku mirovinu bilo je – barem na papiru – teže dobiti negoli danas o čemu svjedoči tekst u nastavku. Za razliku od Zakona o braniteljima gdje je važno sudjelovanje u borbenom sektoru bilo gdje i bilo kada između 1990. i 1995. u dužini od najmanje sto dana, za partizansku mirovinu osnovni je uvjet bio pristupanje partizanskom pokretu prije 9. rujna 1943. Problem je u tome što je u partizanima u Hrvatskoj 1943. bilo oko 120 tisuća ljudi. Kako je boračku mirovinu onda pola stoljeća kasnije moglo primati 107 tisuća ljudi i pored zakona koji je bio mnogo stroži od ovog kojeg imamo sada i novog kojeg sprema Medved?

Doduše, ovaj uvjet za pristupanje prije 9.9.1943. (dan kapitulacije Italije kad je već bilo izvjesno da će nacisti i njihovi ustaški sluge završiti isto), objavljen je u Karlovačkom tjedniku 1961. godine. Tko zna što se do 1990. događalo po pitanju zakonskih odredbi i „relaksiranju“ uvjeta. Nema sumnje, i SUBNOR (Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata) je morao imati svog Medveda i komisije koje se nisu zamarale procedurom.  

„Uvjeti za mirovinu“, Karlovački tjednik, 19. siječnja 1961. 

U rubrici „pravni savjeti“, Karlovački tjednik postavlja pitanje „Ima li učesnik narodnooslobodilačkog rata, koji je stupio u narodnooslobodilačku borbu dne 9.9.1943, pravo na boračku imovinu“ i na njega odgovara:
Nema. Pravo na boračku mirovinu može ostvariti samo onaj učesnik narodnooslobodilačkog rata koji ispunjava uvjete:

1. da je stupio u narodnooslobodilačku borbu prije 9.9. 1943., i da mu se sve vrijeme od dana u stupanja u borbu do 15. 5. 1945. godine priznaje u mirovinski staž u dvostrukom trajanju.

2. da je navršio 55 godina života (muškarac), odnosno 50 godina života (žena).

3. da ima najmanje 15 godina mirovinskog staža, a od tih 15 godina mirovinskog staža najmanje 10 godina mora biti radni staž.

Iznimno, pravo na boračku mirovinu može posebna republička komisija priznati onom učesniku narodnooslobodilačkog rata, koji nema navršenih 55 godina života, ako ispunjava dva gore navedena uvjeta pod 1. i 3. i ako je to s obzirom na njegovo opće zdravstveno stanje i radnu sposobnost potrebno. 

Pravo na mirovinu stječe bez obzira na godine života učesnik narodnooslobodilačkog rata, koji je stupio u borbu prije 9.9.1943. godine i kojem se sve vrijeme od dana stupanja u borbu do 15.5.1945. godine priznaje mirovinski staž u dvostrukom trajanju, kada navrši 35 godina mirovinskog staža (muškarci), odnosno 30 za žene.

Ni u kojem slučaju ne može se priznati pravo na boračku mirovinu onom učesniku u narodnooslobodilačkom ratu, koji je stupio u borbu nakon 9.9.1943. ili kasnije, kao ni onom koji nema najmanje 15 godina mirovinskog staža.