Najveći teret nedostatka novca u gradskom proračunu unatrag nekoliko godina podnijeli su sportaši. Konstatirao je to na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća Karlovca njen predsjednik prof. Damir Mandić. Salto mortale je Mandić učinio možda i zbog toga što je nedavno u jednoj od ovih kolumni prozvan upitom o tome koliko je kao prvi među jednakima u Gradskom vijeću učinio za sport u gradu? Ako je iskreno, nikad nije kasno. Hvala mu!

Gradsko vijeće je, naime, raspravljalo o radu Karlovačke športske zajednice (KŠZ) u 2015. godini koju je čelni čovjek KŠZ-a Želimir Feitl ocijenio kao jednu od najtežih. Sportaši su lani imali, naglasio je, najmanje sredstava na raspolaganju. Radi se o iznosi od oko 6,4 milijuna kuna. Izvještavajući o sportskim rezultatima Feitl je istaknuo da su prije 10-ak godina bilježeni bolji rezultati u momčadskim sportovima nego što je to danas. Na sreću, kod pojedinačnih sportova rezultati su još uvijek na zavidnoj razini. Izvijestio je vijećnike i da je okončan stečajni postupka nad HRK Karlovcem koji je spasio karlovački rukomet od „potonuća“. Pritom nije zaboravio zahvaliti Poreznoj upravi koja je kao najveći vjerovnik otpisala 70 posto potraživanja.

Prilog odluci o spašavanja rukometa u Karlovcu Mlađi kadeti HRK Karlovac, rukometaši rođeni 2000. i 2001. godine, osvojili su brončano odličje na završnici PH u Poreču i tako otišli korak dalje od kadeta koji su nedavno bili četvrti. Oba ova natjecanja dokazala su da se najbolja rukometna škole u Hrvatskoj trenutačno nalazi u gradu na četiri rijeke.

Sadržaj se nastavlja...

Nije lako preći s riječi na djela

Vladajući i oporbeni vijećnici su se konačno složili jer su o izvješću o radu krovne sportske asocijacije u gradu Karlovcu uglavnom govorili pozitivno i s respektom. To prije svega treba zahvaliti Upravnom odboru kojemu je na čelu „Žiga“ Feitl. Oni su nakon „osmogodišnjeg mraka“ pod vodstvom svojih prethodnika uspjeli vratiti dignitet KŠZ-u. Za sport je itekako važno i da predsjednik KŠZ-a ima potporu za takav rad i kroz operativni rad profesionalnog tajnika. Da li je to doista tako? Izvješće KŠZ-a je na kraju jednoglasno prihvatio 21 vijećnik.

Prigovora je, međutim, bilo na stanje sportskih objekata koji nisu pod „vlašću“ KŠZ-a, već tvrtke Mladost koja bi, barem joj tako piše u službenim dokumentima, trebala „skrbiti o kapitalnim sportskim o0bjektima u gradu Karlovcu“. Najviše se apostrofirala atletska staza na nogometnom stadionu „Branko Čavlović Čavlek“ koja je godinama nekorisna za bilo kakvo natjecanje, pa i na lokalnoj razini. Podsjetimo, naime, da je 1975. godine stadion s desne obale Korane otvoren kao atletsko – nogometni stadion ali ga je NK Karlovac kasnije samovoljno preimenovao, uz naravno „amenovanje“ gradskih vlasti, u stadion karlovačkog nogometnog velikana, iako su brojni KA-atletičari, naročito olimpijci, puno više obilježili KA-sport od spomenutog nogometnog trenera. Gradski vijećnici su bili suglasni da treba naći model kako stazu obnoviti. Kako…? E, to je najveća enigma! Možda i ne bi bila kad bi se nešto htjelo. Na ovom „terenu“ je već odavno negativno iskustvo potvrđeno tako da se nikad nije prešlo s riječi na djela.

„Kurtwaldheimovska manira“

Dobro za sport je i to što su oporbeni vijećnici, Ivica Margarin i Davor Petračić, konstatirali su da je pomalo apsurdno da se oko 4,0 milijuna kuna iz godišnjeg proračuna za sport Gradu vraća - bilo preko tvrtke Mladost za pokrivanje troškova treniranja klubova u dvorani, ili preko osnovnih škola u čijim se dvoranama odvijaju treninzi. Dapače, Petračić je živio sa sportom jer je dijete sportaša i sportskog djelatnika (otac bio profesor tjelovježbe na OŠ „I. L. Ribar“, danas OŠ Braća Seljan) rekao da se ne mogu očekivati rezultati sportaša ukoliko nisu stvoreni uvjeti za kvalitetno bavljenje sportom. U konačnici to je i odgovornost i gradskih vijećnika. Pročelnica Odjela za društvene djelatnosti Andreja Navijalić u čijoj je domeni i sport, osvrnula se na broj i stanje sportskih objekata u gradu. Kao prioritete izdvojila je atletsku stazu i ŠSD kojima je nužna obnova. Toliko od pročelnice koja nema stručnjaka (pomoćnika za sport) a nekad je bio zaposlenik u odjelu. Stoga bi i sama morala biti puno više involvirana u probleme sporta. Zamjenik gradonačelnika Dubravko Delić je pomirljivo, u svojoj „kurtwaldheimovskoj maniri“, ocijenio da vodstvo KŠZ radi dobro i složio se da svakako treba pronaći modele financiranja za dvoranu i za atletsku stazu…Ali nije rekao kad i kako.

Lokalni trač

U organizaciji Taekwondo klub Karlovac u ŠSD je održan tradicionalni međunarodni turnir Karlovac Open na koji se odazvao velik broj klubova iz više europskih država. Nažalost ne i članovi karlovačkog TKD Banija Pandas koji je na pomalo čudan, neobičan i neočekivan način odbio poziv. Odbijenicu objavljujemo u cijelosti: „Vi dobro znate da ekonomska strana nama ne može biti razlog ne nastupanja naše ekipe na Vašem turniru. Jedini razlog našeg ne nastupanja na Vašem turniru ili sudjelovanju na manifestacijama koje Vi organizirate jesu odnosi naših klubova. Naime, dokle god budete omalovažavali i ne priznavali naš klub, vodili brigu o našem klubu, dokle god budete radili prijave protiv našeg kluba, a da to nije na štetu Vašem klubu mi nećemo NIKAD sa Vama surađivati. Naši klubovi nisu ovisni jedan o drugom i možemo funkcionirati bez problema. Prema tome kada se oslobodite te zavisti i zlobe prema našem klubu, od koje nemate koristi već samo taštinu, moći ćemo razgovarati kao normalni ljudi. Naš klub nema tih problema u odnosu na Vaš klub. Budućnost odnosa naših odnosa su u Vašim rukama.“

Umjesto komentara ovog pisma spomenimo da su hrvatski tekvondaši s velikih natjecanja dosad uzeli 51 odličje. Sa EP-a je 13 zlata, 13 srebra i 25 bronci, a sa SP-a 2 zlata, 5 srebra i 12 bronci. Samo su se tekvondaši i atletičari (Pekrović i Vlašić) sa zadnjih dvaju OI vratili s medaljama. To nisu uspjeli ni trofejni rukometaši i vaterpolisti koji na svakim igrama konkuriraju za odličje.