Barilović je najbogatija općina Karlovačke županije po brojnosti i vrijednosti arheoloških nalaza

Ovo zasigurno niste znali - Barilović je najbogatije mjesto u Karlovačkoj županiji po brojnosti i vrijednosti arheoloških nalaza koje tek treba istražiti. Znamo da je ova općina naslonjena na Karlovac i na Dugu Resu u jako davnim vremenima bila značajnija od oba ova grada, isto tako znamo da je bila važno sjecište rimskih puteva, da njome, osim Mrežnice u manjem dijelu, teče i Korana koja je u svim periodima povijesti bila značajan faktor života. Ono što malo manje znamo jest da Barilović ima i stari grad, srednjovjekovnu tvrđavu koja je nekako ostala u sjeni Bosiljeva, Dubovca, pa i starog grada Novigrada na Dobri kojemu po svojim ostacima kula i najviše sliči.

Zašto bi trebalo posjetiti staru gradinu? Upravo zato što se u onom rasutom kamenu krije toliko značajnih povijesnih tajni, a osim toga, prekrasan je pogled s njega na kanjon Korane, ili iz kanjona na stari grad, kako vas volja. Izvana čak izgleda relativno pristojno s natkrovljenom kulom koja se ističe, no iznutra se stalo s obnovom, nažalost. Ipak, prekrasna bi to mogla biti kulisa za kazalište na otvorenom ili koncert. Kada ste na proputovanju, šteta je ne zastati, uživati u pogledu i zamišljati kako je upravo na tom mjestu bilo nekada.

Sadržaj se nastavlja...

Nalazi se na stijeni iznad samoga mjesta i središta općine Barilović, a nazvan je po svojim vlasnicima, plemenitašima iz obitelji Barilović koju su imali posjede na području Korane i Kupe. Petar, Andrija i Đurko spominju se 1453. kao povjerenici bana Fridrika Celjskog pri uvođenju Doljanskih u posjed Tomašnica kod Ozlja. Andrija je 1481. dobio dobro Erjavac kod Ozlja. Mihajlo s Ivanom prisustvuje 1492. kao kraljev povjerenik pri uvođenju bana Ladislava Egervára u posjed Steničnjaka, a Mihajlo 1494. pri uvođenju Tome Bakača Erdődyja u posjed Okića.

U drugoj pol. XVI st. sukobili su se članovi obitelji Barilović oko grada Barilovića, koji su izgubili nakon 1584. i on je ušao u sastav Vojne krajine, a Barilovići su se povukli na posjede oko Ribnika i Ozlja, za koje dobivaju potvrde 1591. i 1594. U to vrijeme istakao se Gašpar Barilović, od 1575. porkulab imanjâ Zrinskih u Ozlju, u borbi protiv Stjepana Frankapana. Stjepan je zbog napada na Gašpara bio osuđen na smrt, ali se iz Gašparova zarobljeništva iskupio svotom od 12 000 forinti.

Među posljednjim Barilovićima navodi se Gašpar (umro 1672. u Zaluki kod Ribnika). Njegova kćerka Katarina, žena Krste Znike, sina protonotara Kraljevstva Petra Znike, nasljeđuje prikupska imanja. Njezin potomak, Stjepan Jelačić, banovac, traži u kralja Josipa I. povrat imanja, ali bez uspjeha. Među istaknutijim Barilovićima spominje se Ludovik, general Reda pavlina. Čini se da su Barilovići osiromašenjem postali seljaci.

Iako je niknuo u 15. stoljeću brojni nalazi ukazuju da je mnogo prije na stoj toj lokaciji postojao neki tip naselja - već u vrijeme eneolitika i kasnog brončanog doba.

Početkom 17. stoljeća grad je postao dijelom Vojne krajine i tako je promijenio svoju prvobitnu namjenu u vojnu funkciju. Potom, nakon ukidanja Vojne krajine, grad dolazi pod civilnu upravu i u njegove očuvane prostore smještaju se kotarska uprava i škola, dok je ostali dio prepušten zubu vremena.

Bombardiranje Starog grada u Drugom svjetskom ratu rezultiralo je konačnim napuštanjem grada i propadanjem njegovih ostataka. Nažalost, ubrzo je postao smetlište, ali na sreću, zahvaljujući Općini Barilović, Ministarstvu kulture i Hrvatskom restauratorskom zavoda intenzivno se radi na istraživanju i obnovi ove važne utvrde koja je registrirana kao kulturno dobro.

- Stari se grad Barilović donedavno smatrao primjerom krajiške utvrde 16. stoljeća. Istraživanjima praćena zaštitnim radovima koje Hrvatski restauratorski zavod kontinuirano provodi od 1998. godine utvrđeno je kako je grad izgrađen sredinom 15. stoljeća. Izdvojene su tri faze života u gradu određene njegovim funkcijama - feudalna utvrda (15-16. st.)., vojna utvrda (17-18. st.) i grad pod civilnom upravom (od 1871.). Također, Stari je grad Barilović na osnovi rezultata arheoloških istraživanja po prvi put upisan na kartu prapovijesnih nalazišta. Zamijećena su dva horizonta naseljavanja: eneolitički (lasinjska kultura) te kasnobrončanodobni - zabilježili su arheolozi.