Oznaka: nedjeljom u podne

Nedjeljom u podne, Hela Rakamarić: Trčat ću dok ne odradim maraton u New Yorku pa makar to bilo sa 60 godina, tek onda mogu prestati

Nedjeljom u podne, Kristina Peris: U lipnju ćemo obilježiti 30 godina ženske košarke, teško je vjerovati da je toliko prošlo, ali sjećanja su lijepa

Nedjeljom u podne, Sarah Valetić: Znala sam da ću otići u Irsku, znala sam i da ću se vratiti u Karlovac, ali ne baš i da ću se vratiti kao tattoo majstor!

“Nedjeljom u podne”, Nikola Badovinac: Nikada nisam odvezao biciklijadu, uvijek je bilo previše posla oko organizacije i brige da sve prođe dobro

Nedjeljom u podne, Milica Milunović: Bilo mi je predivno u Karlovcu i nigdje nisam imala takve navijače, zato mi je jako drago zbog njihove nagrade

Nedjeljom u podne, Marko Novaković: Od Zagreba do Zadra vlada interes za Ljetnu ligu, za to su zaslužni svi od igrača do publike, ne samo mi u organizaciji

Nedjeljom u podne, Maja Kolarić (Maia Vë): Bez glazbe ne mogu, ali morala sam malo stati i zato mi ovo baš paše, snimam, sviram, pjevam, a nastupi su na pauzi!

Nedjeljom u podne, Ines Bunčić: Maštarije su postale stvarnost – radimo po cijele dane, ne znam što je godišnji, ali… ništa ne bih voljela više od ovog što radim!

Nedjeljom u podne, Harutyan Baghdasaryan: Došao sam iz grada na “KA” i na rijekama, obožavam vaše “kave”, a nervira me pušenje u zatvorenom!

Nedjeljom u podne, Matko Horvat: U ovom trenutku realno je da Karlovac bude taj koji lovi Premijer ligu, ali ne mislim da se mi toga trebamo “zauvijek” odreći

Nedjeljom u podne, Marina Novaković Matanić: Udomiteljstvo je teško i suočavamo se s puno problema, ali one lijepe stvari sve nadoknađuju

Nedjeljom u podne, Saša Belčić: Ja danas rijetko trčim, ali nadam se da će ove godine netko iz kluba “dotrčati” do Europskog prvenstva u Birminghamu!

Nedjeljom u podne, Budimir Škrtić: Bio sam samo tata koji vodi klince na trening, a onda je klub skoro ugašen i sad ga neću napustiti čak i ako djeca odustanu

Nedjeljom u podne, Zoran Salopek: Kažem da sam se rodio u našem obrtu, jer od kad znam za sebe oko mene se izrađuju svijeće, jednako volim naš posao i motore!

Nedjeljom u podne, Goran Juratović: Bilo je potrebno puno rada i puno muke, ali mislim da sam ostvario ono najljepše – radim puno, ali radim ono što volim!

Nedjeljom u podne, Kristijan Laslavić: I numizmatika i automobilizam su prije svega gušt, a utrke su sada na čekanju, jer nije to to bez sestre suvozačice!

Nedjeljom u podne, Dražen Cukina: Srećom sam se tek nakon kviza sjetio da me prošli put publika zeznula – možda ih ne bih poslušao ovaj put!

Nedjeljom u podne, Tjaša Malnar: Namučile su me ozljede, operacije i rehabilitacije, ali najgore je bilo gledati odbojku i znati da ne možeš pomoći

Nedjeljom u podne, Boris Benko: Radim za Samsung, Ford, IBM, Smithsonian… a onda skočim do promenade i sjedim par sati na kavi s frendovima

Nedjeljom u podne, Aleksandar Petričić i Dinko Dudić: Od ljeta pokrećemo i školu vaterpola, a na Foginovom ćemo održati i veliki i jaki turnir

Nedjeljom u podne, Ana Vine: Bila mi je muka pročitati zadaćnicu pred razredom, a danas predajem u školi u Dugoj Resi u koju nekad odem i pješice!

Nedjeljom u podne, Marija Lukežić Štedul: Djeca su nažalost sve slabija motorički, u tome im gimnastika može jako puno pomoći

Nedjeljom u podne, Aleksandra Podrebarac: Odradili smo stotine projekata u ovih 20 godina, ali najvažniji projekt i ono što je na kraju bitno su – ljudi

Nedjeljom u podne, Šimun Ivandić: Na utrci mi je najdraže kad sam u zraku, a posebnog straha nemam, najgore mi je bilo kad se ozlijedio Roko!