Svijet čeka cjepivo, no teško je očekivati da će ga dočekati ove godine. Također, prvi slučaj u Hrvatskoj zabilježen je 25. veljače, blizu smo Italije i možda se virus pojavio kod nas ranije, a da nismo znali.

Francuska je u problemima, u 24 sata je umrlo najviše ljudi dosad - 1427 u jednom danu! Zanimljivo je da imaju gotovo isti broj zaraženih kao Nijemci - oko 100.000. u Francuskoj je umrlo ukupno 9000 ljudi, u Njemačkoj 2000.

Zašto jedni imaju smrtnost 10 posto, drugi dva posto? Čeka li Francuze isto ono što se dogodilo u Italiji i Španjolskoj? I može li se slučaj triju zemalja objasniti time da se mediteranski narodi više grle i ljube - jer nigdje u Aziji nije bilo ni slično. Jesu li najpogođeniji oni gradovi s najgušće naseljenim stanovništvom?

Sadržaj se nastavlja...

Na sva ta pitanja odgovorit će gost Direkta, biolog i stručnjak za genetiku doktor Miroslav Radman, profesor na Mediteranskom institutu za istraživanje života.

"Teško je reći, mislim da smo mi na Mediteranu nešto teži za disciplinu, ali gledajte, karantena je počela u Dubrovniku prije sedam stoljeća, bili smo disciplinirani. Može se reći da se bolje naći u Hrvatskoj nego u nekoj od razvijenijih zemalja. Naravno, kultura puno utječe, ali sve se može mijenjati. Kod nas je zbog liderstva odgovornih i političara situacija ovakva kakva jest. Sretan sam što sam tu, a ne u Italiji ili Francuskoj."

Veći gradovi su gušće naseljeni i možda je u tome razlog što su teže pogođeni. Najbolji primjer je New York. Ali, to nije odgovor na pitanje zašto je smrtnost u nekim zemljama 10 posto, u drugima dva posto.

"Svakako, putovanja i gustoća populacije u velikim gradovima u prošlosti i sad pomaže širenju infektivnih bolesti. Ima puno mogućnosti jer virus nije identičan, puno se mijenja i mutira, mijenja genetski kod, visokom frekvencijom. Identičnih virusa ove vrste ima jako malo, dakle, da su sva genetska slova ista. Već to je razlog da je priroda virusa u detalju različita dok se razmnaža s visokom stopom grešaka u kopiranju gena. Virus nije identičan, ni ljudi, ali ni kulture... Ima sto razloga zašto je ovako. Ne radi se o matematici već život biologiji i dinamici u svakom smislu."

Sve to sugerira da je negdje virus slabijeg soja virus, a drugdje jačeg, što rezultira gorim posljedicama po oboljele.

"Apsolutno je moguće. Nije provjereno, ali je vjerojatno. Otprilike imam ideju koliko je učestala promjena u genima i možemo biti sigurni da virusi nisu identični pa statistika igra ulogu. Kao da bacamo kocke i drugačije kulminacije padaju u Njemačkoj, Splitu ili Zagrebu. To je biologija - neindentičnost. Zato je vrlo teško predviđati išta, osim da je izolacija zasad najefikasniji način da se širenje zaraze uspori ili zaustavi."

Logično je i za pretpostaviti da je smrtnost manja od brojki kojima se barata jer 50 posto ljudi uopće nema simptome, a "nosi"virus. Stoga, vrlo je lako moguće da je zaraženih puno više od onoga što znamo.

"Ne vjerujem da je produktivno gubiti vrijeme na razmišljanje o postocima, to će se mijenjati jer sve evoluira. Mislim da bi mi mogli samo nastaviti na ovaj uspjeh, da je bolje bitiu Hrvatskoj nego u razvijenijim zemljama. Već imamo sumamed, koji je jedan od dva lijeka u tandemu, jedinom dosta efikasnom liječenju infekcije. Imamo i tradiciju Imunološkog zavoda profesora Drage Ikića, sad samo ova generacija u ovom momementu učiniti da bismo bili divovi na čijim će ramenima graditi sljedeća generacija. Tinka Vidović osvojila je treće mjesto na svjetskom natjecanju u otkrivanju potencijalnog lijeka protiv koronavirusa. Jako smo se dobro zaletjeli, momentalno smo u pozitivnom naletu, u svakom smislu. Izazov je baciti se na istraživanje lijeka. Ne treba biti posramljen moći velikih zemalja jer se vidi koliko im to dosad nije puno pomoglo. Originalnost u kreativnosti kako istraživati lijek protiv posljedica ovog virusa je ključ."

Svijet čeka cjepivo, no teško je očekivati da će ga dočekati ove godine. Također, prvi slučaj u Hrvatskoj zabilježen je 25. veljače, blizu smo Italije i možda se virus pojavio kod nas ranije, a da nismo znali.

"To je lutrija. Prije godinu dana nikako, a da li će biti dvije ili tri godine, nemoguće je predvidjeti. I budući da je asimptomatičnih inficiranih, moguće je da se koronavirus pojavio ranije u Hrvatskoj. Ali, razmnaža se i prenosi, no nema svaka osoba istu šansu. Naš imuni sistem baca kocke kako bi pogodila koje je antitijelo najefikasnije. Milijuni pokušaja su potrebni a tako nešto svakog sata dok se slučajem ili srećom ne pojavi najefikasnije. U tom slučaju osoba ima sreću i ozdravit će, a druga osoba imat će peh i oboliti. Dakle, biologija je takva, teško je išta predvidjeti. Komplicirana su ljudska i virusna biologija jer ne znamo kakve će se promjene u genima antitijela i virusa događati. Velika hazarderska igra", zaključio je profesor Radman.