Potpredsjednica Udruge antifašista Karlovac Biserka Vranić je upozorila da se Hrvatska mora ponašati u skladu s preambulom vlastitog Ustava ne bi li se uspješno izgradila i postala moderna

- Antifašizam se temelji na toleranciji prema drukčijima te je tako opreka nacifašizmu izraslom na netoleranciji i mržnji, veličanju nasilja i militarizma. Većina građanki i građana Hrvatske opredijeljeni su humanistički i demokratski, dakle antifašistički, no nisu primjereno organizirani, što ima za posljedicu slabljenje antifašističkih snaga, pa antifašizam treba prilagoditi novim društvenim uvjetima, ojačati ga novim akterima i idejama kako bi se djelotvorno mogao suprotstaviti svim karakteristikama fašizma, poručila je na obilježavanju 78. obljetnice oslobođenja Karlovca potpredsjednica Udruge antifašista Karlovca Biserka Vranić.

Obilježavanju su prisustvovali i gradski djelatnik Stjepan Mrežar kao izaslanik gradonačelnika Karlovca Damira Mandića, dožupan Dejan Mihajlović kao izaslanik županice Martine Furdek-Hajdin, predstavnici Socijaldemokratske partije Hrvatske predvođeni predsjednicom Gradske organizacije SDP-a Karlovac Dragicom Malović, predstavnici stranke Možemo na čelu s karlovačkim koordinatorom Dobrišom Adamecom, te gradski vijećnik iz redova Nove ljevice Dimitrije Birač.

Sadržaj se nastavlja...

B. Vranić je rekla da je na sastanku s predstavnicima antifašističkih udruženja ove godine gradonačelnik obećao da će se založiti da se spomenik autora Vanje Radauša u središtu grada obnovi sukladno pravilima struke. Izrazila je nadu da će se to učiniti do 80. obljetnice oslobođenja.

- Spomenik je izgrađen u bronci i kamenu, a 1955. ga je otkrio predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito. Na poleđini je stajalo da je iz grada i kotara Karlovac palo 915 boraca i 1.825 žrtava fašizma. Spomenik je devastiran 1991. godine. Brončane skulpture sklonjene su 1992., dok su brončane glave vukova nestale, navela je B. Vranić.

Podsjetila je da je Karlovac oslobođen u sklopu "Karlovačke operacije" Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Dodala je da su karlovačku grupu divizija činile 3., 4., 10. i 34. Četvrtog korpusa NOVJ.

- Opći napad započeo je 1. svibnja. Zadatak je bio uništiti neprijateljsku grupaciju i spriječiti odstupanje preko Ozlja, Netretića i Kamanja ka Novom Mestu. Branile su se tri ustaške bojne zagrebačkog zdruga jačine oko 1.200 vojnika i bataljun legionara. Četvrtog svibnja u 10,45 sati otpočeo je napad na Ozalj, a borba je trajala kratko. Zahvaljujući brzo izvedenoj akciji spriječeni su rušenje mosta i električne centrale, što je neprijatelj kanio izvršiti za povlačenja. Razbijanjem neprijateljske posade u Ozlju i preuzimanjem lijeve obale Kupe nastavljene su borbe u pravcu Draganića, pa su 3. svibnja zauzeti Cerovac, Novigrad na Dobri i Donje Stative. Obruč partizanskih snaga oko Karlovca se sve više stezao svakog dana i neprijateljsko stanovništvo, vidjevši da su im dani u Karlovcu odbrojeni, započelo je s povlačenjem glavnih snaga. U pokretu za Zagreb, 104. divizija je stigla do Jastrebarskog. Kako je 4. i 5. svibnja u oštrim borbama razbijena i posljednja linija neposredne obrane Karlovca, u noći na 6. svibanj su otpočele borbe za sam grad. Karlovac je oslobođen 6. svibnja nakon žestokih uličnih borbi. Istog dana je oslobođena i Duga Resa, iznijela je B. Vranić.

Nastavila je da je vijest o oslobođenju Karlovca "unijela je neopisivu radost među sve borce 34. divizije, a posebno među borce Karlovačke udarne brigade".

- Osmog svibnja se skupila u sektoru Draganića na glavnoj cesti Karlovac – Zagreb radi odmora i pripreme za pokret. Navečer joj je naređeno da krene za Karlovac i da na zadacima zamijeni 6. brigadu 4. divizije. Navečer u 20 sati brigada je krenula na posljednju dionicu svog ratnog puta. Oko ponoći je na čelu s komandantom Borisom Balašeom – Bocom, sinom ovog grada, ušla u Karlovac. Doček je bio više nego srdačan. Nažalost, bilo je dosta onih koji nisu imali sreću doživjeti ove sretne trenutke i ponovno vidjeti svoje najmilije jer su poginuli kao borci s puškom u ruci u neravnopravnoj borbi s okupatorima i domaćim izdajnicima, ili su pali kao žrtve fašističkog terora ostavivši svoje živote u brojnim zatvorima ili ustaškim i njemačkim logorima. Dolaskom u oslobođeni Karlovac zadatak je izvršen. Za karlovačku brigadu je to ujedno bio i kraj rata, rekla je B. Vranić.

Kazala je i da odnos vlasti prema antifašizmu često nije usklađen s temeljnim načelima Ustava Republike Hrvatske, međunarodnim standardima kao niti sa saborskom deklaracijom o antifašizmu, "koja često služi kao ukras hrvatskoj demokraciji, a društvena stvarnost govori o ignoriranju antifašističkih vrednota".

- Društvu kojemu se to događa, u kojemu se na ulicama i na stadionima ističu obilježja ustaškog pokreta, kao bumerang se vraća takva neprincipijelnost, upozorila je B. Vranić.

Naglasila je da je Hrvatska zemlja pobjednica i dio savezničke antifašističke tradicije.

- Toga moramo biti svjesni i moramo znati gdje nam je mjesto među europskim zemljama. Hrvatska je imala najveći i najorganiziraniji pokret u porobljenoj Europi, a otpor fašizmu počeo je u trenutku kada je Njemačka kontrolirala gotovo cijelu Europu. Kakav je odnos prema antifašizmu danas najzornije pokazuje odnos prema spomenicima. Hrvatski antifašisti u antifašističkom pokretu nisu bili samo komunisti, nego i vjernici katolici, muslimani, pravoslavci, židovi. Svi su se borili s istom idejom oslobođenja zemlje od fašističke i nacističke okupacije, poručila je B. Vranić.

Navela je i da se Hrvatska mora ponašati u skladu s preambulom vlastitog ustava ne bi li se uspješno izgradila i postala moderna.