Koje nam je ono opravdanje da „Putnik“, jedan od kultnih gradskih lokala čija pisana gostioničarska povijest seže od 1770. godine (!), na i dalje atraktivnoj lokaciji zjapi prazan s pribijenim OSB pločama preko prozora? Ah da, vlasnika je puno, porazbacani su svuda po svijetu, a i stanarima na katu valjda više odgovara da im u prizemlju tiho šeću štakori nego da buče ljudi. Ne ide političkoj vlasti na čast da demonstrira takvu nemoć na domaćem terenu.

Ne znamo odgovor na pitanje jesu li ti vlasnici ikad kontaktirani, je li im ponuđena neka reparacija, zamjenski gradski prostor, stanovi, novac iz proračuna. Ako si Grad može priuštiti luksuz da iz proračuna plaća milijune na ime sudskih odluka zbog raskidanja poslovnih ugovora i raznih naknada štete, koja stotina tisuća kuna da se jedno mjesto za koje uspomene vežu generacije Karlovčana ne bi trebala biti problem. S druge strane, ne znamo ni odgovor na pitanje plaćaju li ti suvlasnici sa svih strana svijeta komunalnu naknadu i ostale namete vezane uz prostor. Na kraju, ne znamo ni to je li Grad iskoristio sve instrumente da pritisne ili privoli vlasnike da budu kooperativni. Je li iskoristio i jedan?

Sadržaj se nastavlja...

„Putnik“ ima dugu i bogatu prošlost u kojoj sve nije išlo glatko o čemu svjedoči i kritički zapis od prije 40 godina. I u prošlom sustavu uvijek su se nalazila opravdanja zašto se taj lokal s vremena na vrijeme pretvarao u „rupu“, ali bar održavan je kontinuitet sve do trenutka kad je po logici stvari, u tržišnim odnosima trebalo postati mnogo bolje. A nije. Nažalost, danas je samo „past tense“, još jedan poraz lokalne javne politike pod egidom opravdanja „komplicirano je, previše je vlasnika do kojih se ne može doći“.

„Adaptacije“, Karlovački tjednik, 22. siječnja 1966. godine

Sanitarna inspekcija Skupštine općine Karlovac donijela je 4. lipnja prošle godine rješenje Hotelsko-ugostiteljskom poduzeću „Korana“ da uredi prostorije restauracije „Putnik“ u Radićevoj ulici broj 4. Naime rok je bio 1. prosinca 1975. godine, ali do tada ugostitelji nisu uredili sanitarni čvor (zahode, koji su gori od javnih) kuhinju, priručnu smočnicu i… „Koranaši“ su sami zatvorili kuhinju početkom ove godine i samovoljno, bez znanja sanitarne inspekcije pretvorili ovaj restoran u bife. Tako se nadomak zastarjelog šanka kuhaju kobasice, crna kava, čaj... Tri kuharice poslane su na godišnji odmor, a konobari barataju i novcem i kuhaju, na malom električnom rešou.

O pranju čaša, i šalica za kavu na šanku kojeg već spomenusmo ne bi trebalo mnogo govoriti, jer dovoljno je reći da su uz šank gotovo cijelog dana naslonjeni prolaznici koji ispiju čašicu-dvije s nogu. Kako do danas ugostitelji nisu zadovoljili sanitarne uvjete, pa će po svemu sudeći ovaj restoran biti zatvoren. Ugostitelji, barem oni iz uprave, pravdaju se i obrazlažu da bi novce za uređenje zahoda i prostorija trebalo osigurati Stambeno poduzeće kao vlasnik zgrade. Naime, kažu da je i novac od 40 milijuna starih dinara, namijenjen za preuređenje „Putnika“, Stambeno prelilo u druge svrhe. S druge strane „Korana“ ulaže za potrebe uprave i drugih službi u uređenje „Evrope“ oko 200 milijuna starih dinara.

Pripremio Tihomir Ivka