O mogućim zalihama boksita kao sirovine za proizvodnju aluminija više nitko ne govori, baš kao i o baritu, vrlo zanimljivom mineralu koji je ime dobio po grčkom nazivu za „teško“ zahvaljujući specifičnoj težini od 4,5, što je izuzetno za nemetalni mineral.

Koliko nam je poznato, na području Karlovačke županije se ispod površine zemlje ne iskapa nikakvo rudno bogatstvo osim kamena „vulgaris“ za građevinsku industriju i izgradnju cesta. Znači li to da je Karlovačka županija siromašna bilo kakvom rudačom? Sudeći prema Popisu brisanih istražnih prostora mineralnih sirovina, odgovor je ne, u socijalizmu se istraživalo i nalazilo mineralnih nalazišta boksita, silikatnog pijeska, keramičke i vatrostalne gline i barita, uglavnom na području južno do Karlovca, posebno oko Vojnića i na području Petrove gore. Za istraživanja i planove za eksploataciju tih podzemnih bogatstava bile su tada zadužena poduzeća dosta egzotičnih naziva o kojima danas ne znamo ništa, niti su ostavila traga u kolektivnom sjećanju, kao što su „Kordunski rudnici nemetala i građevnog materijala“ iz Topuskog, „OOUR Rudar Kordun“ iz Zagreba i Rudarsko-keramičko poduzeće Vojnić kojeg se još i sjećamo jer je jedino zapravo komercijalno eksploatiralo keramičku glinu i koje je u neko doba pretvorbe preuzela nekad snažna zaprešićka Jugokeramika, odnosno kasnije Inker. U međuvremenu, ta je stvar s eksploatacijom keramičke gline polako jenjavala i koliko znamo, u potpunosti se ugasila.

O mogućim zalihama boksita kao sirovine za proizvodnju aluminija više nitko ne govori, baš kao i o baritu, vrlo zanimljivom mineralu koji je ime dobio po grčkom nazivu za „teško“ zahvaljujući specifičnoj težini od 4,5, što je izuzetno za nemetalni mineral. Visoka specifična težina barita čini ga pogodnim za širok raspon industrijskih, medicinskih i proizvodnih primjena. Koristi se za dobivanje barija, u proizvodnji bijele boje, papira, gume, žbuke i betona koja ne propuštaju rendgensko zračenje, u medicini, u industriji nafte i plina.

Sadržaj se nastavlja...

Dapače, kao što saznajemo iz 50 godina starog teksta, Kordunaši hodaju po zakopanom blagu, jer se na tom području navodno krije najveće nalazište barita na području bivše Jugoslavije. U socijalizmu iz ovih ili onih razloga nije došlo do veće eksploatacije, no barit je i dalje traženi mineral na svjetskom tržištu. Bilo bi zanimljivo da netko stručan 50 godina kasnije da odgovor na pitanje isplati li se danas možda iskopati i prodati tih procijenjenih milijun tona barita, ili je stara priča iz novina tek pusta i nerealna želja.

„Neiskorištena blaga Korduna“, Karlovački tjednik, 12. kolovoza 1971.

Žitelji Korduna, većinom siromašni hodaju i ne znajući iznad zakopanih blaga čija se vrijednost ciojeni u milijardama dinara.

Utroba Petrove gore skriva stotinjak milijuna tona rudačakoje su osobito tražene na svjetskom tržištu. Ovdje se nalazi najbofgatije jugoslavensko nalazište barita čije se zalihe procjenjuju na blizu milijun tona. Prema procjenama, tu ima i 15 milijuna tona deterdženskog praha koji se koristi u industriji svih zemalja. U utrobi Korduna se zatim nalaze znatne zalihe vatrostalne gline, opekarske gline, pijeska, mangana, lignita i olova.

Ukupna vrijednost ovih rudača procjenjuje se na milijarde dinara, ali još uvijek ne donose dobrobit građanima ovoga kraja. Jasno, ne u onoj mjeri kojoj bi mogli, jer sadašnja eksploatacija ovog bogatstva još uvijek nije dovoljna.

Poduzeće „Kordunski rudnici“ ima istraženih zaliha barita za svega šest narednih godina. Ustvari i manje, jer potražnja za ovom rudačom na svjetskom tržištu svakim danom raste.

Istovremeno, u Jugoslaviji je broj rudnika barita smanjen s 20 na šest što je obrnuto od potreba svjetskog tržišta. „Kordunski rudnici“ nažalost nemaju novca da plate opsežnije istražne radove na trokutu Karlovac – Dvor na Uni – Slunj.

Prošle godine ovaj kolektiv u tu je svrhu izdvojio svega 34 tisuće dinara, a za cjelokupni posao trebalo bi osigurati blizu 8 milijuna dinara. Jasno je, ukoliko se ne nađu ova sredstva, neće biti osigurana ni eksploatacija „mrtvih kapitala Korduna“….

S kraja na kraj Korduna njihovi žitelji i njihovi posjetioci hodaju iznad zatrpanih milijardi. Valja istaći činjenicu da je nacionalni dohodak ovog područja ispod 3000 dinara po žitelju, i da je tri puta manji od prosjeka u Hrvatskoj. A sve analize pokazuju da Kordun ima uvjete da se uvrsti u srednje razvijene krajeve Hrvatske.