Nakon što je 2013. godine bio lijeviji protukandidat lijevom Obersnelu za prvog čovjeka Rijeke, Predrag Šustar je iz laburista netom nakon lokalnih izbora (koje je izgubio), doživio prosvjetljenje i uz pojašnjenje da je „katolik, tradicionalan i demokršćanin“ zamijenio dres Laburista dresom HDZ-a koji je odjednom počeo više odgovarati njegovom svjetonazoru. Ako tome dodamo da je angažman i doprinos Šustara u predizbornoj kampanji HDZ-a za prošle parlamentarne izbore, ako ga je i uopće bilo, bio nevidljiv, morala je bar malo zapeći karlovačkog gradonačelnika Jelića činjenica da je upravo taj čovjek niotkud postao ministar obrazovanja, znanosti i športa. Rekli bismo, s punim pravom. Ne znamo pouzdano koliko je i je li uopće Damir Jelić imao želju za ministriranjem, no mediji su često kalkulirali njegovim imenom kao sigurnim kandidatom, i s obzirom na veliki angažman pa i ulogu gromobrana u medijski osjetljivim predizbornim istupima, svakako je zaslužio prije bivšeg riječkog laburista postati ministar.

Voljeli bi bezuvjetno tvrditi da je za Karlovac uvijek bolje da ima ministra u Vladi nego da nema, ali u tome nas priječi nemogućnost da se sjetimo čime su to s ministarskih pozicija Karlovac zadužili pokojni HDZ-ovac Vukelić i živi SDP-ovac Crkvenac prije njega. Ki bi da bi, sad možemo samo nagađati bi li Jelić bio drugačiji od svojih karlovačkih prethodnika u Vladi. Uglavnom, ako je Jelić imao i mrvicu ambicije da postane ministar nije fer što su ga u HDZ-u, uz mogući veto Mosta, preskočili pri sastavljanju Vlade. I da je tako ostalo, spremili bi ga uz Petračića, drugog karlovačkog kandidata koji je za Sabor potegao za druge u ladicu „iskorišteni, prožvakani & ispljunuti“. Ali nije tako ostalo, HDZ to radi drugačije od SDP-a, pa i od novokomponirane političke pojave Mosta.

Sadržaj se nastavlja...

Naime, nakon što se igrom slučaja, odnosno prinudne kohabitacije u vlasti s Mostom, našlo mnogo postizbornih nezadovoljnika iz prvih redova HDZ-a, osnivanje Vijeća za suradnju moglo bi zatomiti frustraciju gubitka konkretnih izvršnih funkcija. Vijeće za suradnju koje će biti popunjeno predstavnicima Domoljubne koalicije i Mosta, predlagat će Vladi pomoćnike ministara, kandidate za radna tijela, uprave javnih poduzeća, nadzorne odbore. U scenariju skepse to bi Vijeće dodatno moglo umanjiti efikasnost Vlade i dodatno usporiti donošenje odluka po obrascu „ako ne želiš da se stvar riješi, osnuj komisiju“. Ako apstrahiramo taj mogući feler praktične naravi, sudeći po predviđenoj širini ovlasti, Vijeće za suradnju bi moglo postati neka vrsta nadvlade, svojevrsni Centralni komitet ove eksperimentalne vladajuće koalicije. Damir Jelić je, očekivano, njegov član s ulogom koja mu je možda i bliža i draža od ministarske, a njegov utjecaj zapravo veći nego da ravna nekim ministarstvom.

Nema sumnje, HDZ s više takta, pa i s više racionalnosti pristupa zadovoljavanju partikularnih interesa u stranci, osobnih i zavičajnih. I nije tu samo riječ o spomenutom Vijeću za suradnju, već i o raspodjeli saborskih mandata. HDZ bi mogao, baš kao i SDP i sada Most, ignorirati Karlovac kao najveći grad (ako ne uzmemo u obzir rubne dijelove Zagreba i Rijeke) u 7. izbornoj jedinici i zavarati ovdašnje birače koji glasuju za svoje sugrađane na listama što dugoročno ne može biti pametno. SDP je na izgledno mjesto za saborski mandat stavio Damira Mateljana što ima logike jer je predsjednik županijske organizacije i prati ga glas pobjednika, ali u Kamanju koje ipak nije Karlovac, a Most se - vadeći se na varljivi princip preferencijalnih glasova protivno zavičajnom principu - hladno poslužio Karlovčanima na listi kao mamcem, da bi na kraju upravo po zavičajnom ključu pogurao ljude u vladu kao da je Neretvanska dolina Silicijska dolina, rasadnik vrhunskih stručnjaka, da ne kažemo genijalaca. HDZ to radi drugačije, Jelić neće sjediti u Saboru baš kao ni u prošlom sazivu. No, kao njegova zamjena u Sabor neće ući netko iz Novog Vinodolskog, Fužina, Jaske ili Jaruna, već Nada Murganić. Ta žena je daleko od političara od formata i ostaje nepoznato s čime je zadužila bilo koga s bilo čim u stranci ili izvan nje. Usudili bi se reći da je to dio racionalne strategije HDZ-a, odnosno, u ovom konkretnom slučaju glavna kvalifikacija gospođe Murganić za ulazak u Sabor umjesto karlovačkog gradonačelnika je upravo to što je Karlovčanka.