Na ovom smo mjestu više puta konstatirali kako činjenici da je Karlovac bastion HDZ-a mimo političke empirije koja kaže da što je u prosjeku mjesto veće, HDZ dobiva manje glasova, kumuje između ostalog i povijest čudnog odnosa središnjice glavne političke konkurencije prema Karlovcu. Ne samo da poslije Račanovog doba karlovačka ljevica nije imala ministra ili kandidata za ministra, nego su Karlovčani na „sigurnim“ mjestima za Sabor na listi SDP-ovih koalicija bili sve rjeđe biljke, što je prilično neobično ako se zna da je Karlovac (izuzmemo li južnu stranu Zagreba), ipak najveći grad u 7. izbornoj jedinici.

Nema sumnje, to je i plod negativne selekcije koja je zadnjih godina uzela maha u karlovačkom SDP-u, plod unutarstranačke vladavine kombinacije neiskustva, samozadovoljstva, prosječnosti i nekarizmatičnosti. Dakle, svega onoga što je HDZ-u osiguralo višegodišnji miran san na vlasti. Spominjanje HDZ-a u ovom kontekstu je zapravo nevažno, važno je da je posredno slaba konkurencija u oporbi garancija isto tako slabe vlasti. A Karlovac može bolje i građani Karlovca moraju dobiti bolje za novac kojim pune karlovački budžet.

Sadržaj se nastavlja...

No, negativna selekcija karlovačkog SDP-a je na neki način pitanje uzročno posljedične veze. Ako se središnjica SDP-a prema Karlovcu odnosi kao prema trinaestom prasetu, odnosno ako planski ne stvara i ne promovira na državnoj političkoj sceni ljude s određenim potencijalom, kako pobijediti dobro razrađene sheme, uhodane prakse i interesne mreže koju je kroz godine razvila stranka na vlasti u Karlovcu?

Kulminirala je ta priča uzajamnog ignoriranja na ljevici Karlovca i Zagreba na nedavnim parlamentarnim izborima, gdje na listi koalicije zvanoj Hrvatska raste nije bilo niti jednog Karlovčanina, čak ni na simboličnim pozicijama ispod 10-og mjesta, izuzmemo li Damira Mateljana koji je mjesto zaradio aurom lokalnog izbornog pobjednika, ali ne u Karlovcu već u Kamanju. Nećemo tvrditi da je izostanak Karlovčana bitno utjecao na konačni rezultat, no stoji da je 2011. rezultat Kukuriku koalicije u Karlovcu bio iznad prosjeka 7. izborne jedinice s čak 43% osvojenih glasova, a da je četiri godine kasnije pao ispod prosjeka glasova za ljevicu, na slabašnih 32% i da je Karlovac zapravo u 7. izbornoj jedinici postao grad iznimka. Naime, na razini jedinice, HDZ, odnosno Domoljubna koalicija, je ostvario 3 posto slabiji rezultat od SDP-ove koalicije, ali je ta lista koju je predvodio gradonačelnik Jelić potukla SDP u samom Karlovcu s komotnom razlikom od 5%. I opet uzročno posljedična veza; ta dva rezultata govore i o srozavanju ugleda SDP-a u Karlovcu u zadnje četiri godine.

Iako su novinski napisi od prije nekoliko dana ukazivali na nastavak iste prakse, službenom objavom izbornih lista Narodne koalicije, uvrštavanjem Karlovčanke Natalije Bukovec Osmičević na listu 7. izborne jedinice najavljen je određeni odmak, odnosno zaokret politike.

Osmo mjesto nije od onih koji garantiraju ulazak u Sabor, no to nije ni posebno bitno. Bitno je što je odaslana višeznačna poruka publici koja naginje ljevici u Karlovcu. Prvo, očito je anticipirano da ne imati osobu s adresom u najvećem gradu u izbornoj jedinici nije racionalno političko ponašanje, drugo, sad očito postoji osoba koja uživa povjerenje vrha stranke (čitaj, Milanovića), i treće, teško je shvatiti njeno uvrštenje na listu drugačije nego kao podršku, vjetar u leđa i – nazovimo to pravim imenom – reklamu za gradonačelničku kandidaturu Natalije Bukovec Osmičević. Poruka je to očito i karlovačkom SDP-u u kojem – zanimljivo – nijednom od dvoje ljudi koji formalno vuku konce, ni Marini N. Matanić ni Ž. Latkoviću, Bukovec Osmičević nije bila izbor. Dapače, prilično su se grčevito borili protiv.

Poruka je to i karlovačkom HDZ-u koji se priprema za eru nakon gradonačelnika Jelića, čovjeka čiji politički uzlet nije ekvivalentno pratio i uzlet Karlovca. On se u 9 godina kao političar vinuo visoko na političkom nebu, a Karlovac je i dalje tu negdje. Ugodna spavaonica u leru, gdje se uredno šiša trava u parkovima i redovno spuštaju rizoli na pješačkim i biciklističkim prijelazima. Potencijalni novi kandidat Damir Mandić odaje prema van „plenkovićanski“ dojam pomirljivog tipa nesklonog verbalnim eskapadama i teškim riječima. S druge strane ga čeka potencijalna kandidatkinja SDP-a koje se sjećamo po temperamentu i britkosti iz Gradskog vijeća. No, u međuvremenu je nakupila podosta diplomatskog staža pa nas vjerojatno očekuje pristojno nadmudrivanje i napokon rasprava o tome gdje bi Karlovac za 4 godine točno trebao biti i što se želi postići. O tome HDZ dosad u Karlovcu nije morao razmišljati, previše toga je išlo po, za njih, ugodnoj inerciji.