Prije punih pet godina gradonačelnik Karlovca predstavio je obrise programa „Od ušća do ušća“, misleći pritom na logičnu turističku valorizaciju obala Korane od ušća Mrežnice u Koranu do ušća Korane u Kupu. Dvoumio se tada - ponesen sjajnim, a jednostavnim, jeftinim i efektnim projektom uređenja i opremanja Foginovog kupališta – između slatkih briga, kako da se po sličnom obrascu uredi kupalište „kod jablanova“ ili još jedno gradsko kupalište ili izgraditi mini hidoelektranu na „turbini“ podno nečega za što bi volio uvjeriti Karlovčane i sebe da je hotel, a zapravo je kičasti kafić s fontanom i plastičnim „zoološkim vrtom“. Ili grublje rečeno, gradska je vlast dozvolila da se krava ubije zbog jednog šnicla, proćerdana je olako prilika da Karlovac procvjeta turistički gradnjom velikog hotela na lokaciji gdje hotel velikog kapaciteta ima smisla. Pet godina kasnije tamo gdje su jablanovi na Korani nije čak uklonjena ni straćara u kojoj je davno bio kafić „Marisol“, a danas je leglo štakora, a od obećanja male hidroelektrane spali smo na to da je metalnim šipkama zapriječen ulaz na branu koja je desetljećima posjetiocima služila kao vidikovac, zato jer postoji opasnost od urušavanja i propadanja kroz dotrajale daske. Ovo je samo mala ilustracija olako iznesenih planova koji se ostvaruju nikako ili puževim korakom. Da je tempom kojim ostvaruje planove razvoja grada gradonačelnik Jelić gradio vlastitu političku karijeru, danas bi bio šef temeljne organizacije HDZ-a na Rakovcu, a ne šef izbornog stožera HDZ-a za parlamentarne izbore i (vječiti) kandidat za ministra u Vladi.

Upravo zbog navedenog, vijest koja bi sama po sebi trebala biti važna, a riječ je o namjeri Grada da otkupi zgradu bivšeg kina Edison, je zapravo minorna crtica jer ne garantira apsolutno ništa i gotovo je sigurno tek dašak sadržaja za predizbornu kampanju s punim ostvarenjem u neodređenom futuru. S obzirom da bi sad bilo ridikulozno ponovno obećavati „ne jedan, nego dva bazena“ ili ponovo farbati naivni narod s pričama o revitalizaciji Zvijezde i fantaziranjem o uvrštenju u baštinu UNESCO-a, kupnja Edisona za relativno sitni novac s obzirom na poziciju i potencijal, bi mogla biti dobra predizborna priča. Zgodno je što se dražba događa na jesen, da se na prvu dražbu vjerojatno neće javiti nitko zbog relativno visoke cijene, i da bi za drugu Grad Karlovac mogao rebalansom proračuna osigurati 1,8 milijuna kuna koliko košta trosobni stan na elitnoj lokaciji u Zagrebu ili Splitu. Do lokalnih izbora napravit će se popis lijepih želja u vezi zgrade, odnosno plan namjene. Bit će to ponovno sjajno kino, plus art kino, plus klub i kulturni centar koji će biti dom mladih kreativnih snaga Karlovca…Milina. Dok izbori ne prođu, a za četiri pet godina ćemo zbrajati tmurne dojmove baš kao u slučaju plana „Od ušća do ušća“.

Sadržaj se nastavlja...

Po dosadašnjoj empiriji, obnova zgrada kina Edison će pod izgovorom složene gospodarske situacije biti odgođena za bolja vremena, možda dobije i dekorativne dodatke u vidu jelove tarabe kao Oružana na glavnom trgu da nekome nešto ne padne na glavu. Nemamo razloga vjerovati da će biti drugačije. Uostalom, zar Grad već godinama nije vlasnik Hrvatskog doma u kojem je jedna od najljepših koncertnih dvorana u Hrvatskoj, ali za obnovu te dvorane i cijele zgrade gradske vlasti nemaju političke volje, zar Grad nije vlasnik Oružane koja je od naprasno prekinutih planova uređenja ekskluzivnih stanova POS-a došla do toga da joj iz krova raste drvo koje je doseglo visinu pet metara, zar Grad nije bio vlasnik „Velike vojarne“ koju je prodao Karlovačkoj banci pod takvim uvjetima da nakon 10 godina taj spomenik kulture postaje novo gradsko ruglo…Mogući „povratak kući“ Edisona bio bi u drugim okolnostima razlog za veselje, da ne kažemo slavlje. Ovako, to je samo predizborna crtica s očekivano sumornim i već viđenim epilogom.