Pročelnik Stanice Karlovac HGSS-a Matija Kranjčević pola vremena provodi pomažući ljudima kao radni terapeut, a ostatak kao gorski spašavatelj. Kaže da je to oduvijek želio...

- Prije ulaska u Hrvatsku gorsku službu spašavanja bio sam dosta involviran na vodama, kao ronioc prvo u KPA Karlovac, a zatim u KPA Vodomar, ali i kao dio spasilačke službe na Foginovom. Bavio sam se i planinarenjem, ali i općenito sam oduvijek bio sklon aktivnostima koje uključuju pomoć ljudima, što mi je u konačnici i profesija. 

Gdje radiš?

Sadržaj se nastavlja...

- Radim kao radni terapeut u Kliničkoj bolnici Dubrava, na Klinici za psihijatriju. 

Da se vratimo na HGSS, kako je došlo do službenog ulaska? Kakav je i inače put za nekog tko možda želi postati član?

- U suštini to ide na preporuku, dva trenutna člana predlažu novog člana, koji onda mora proći niz tečajeva i edukacija. Polaže se niz toga, od prve pomoći do tri tehnička tečaja (spašavanje u ljetnim uvjetima, spašavanje u zimskim uvjetima, speleo spašavanje), a jasno postoje i dodatne specijalističke obuke. Svaki novi član prvo je u statusu pripravnika dvije godine.

Kako je kadrovski posložena karlovačka Stanica, ima li dovoljno ljudi? 

- Ima, spadamo u veće Stanice u Hrvatskoj i ne možemo se požaliti. Trenutačno imamo 56 članova, od čega su 26 u punom statusu gorskih spašavatelja, 11 je spašavatelja, a ostalo su pripravnici. Uvijek je bitno imati kontinuirano osvježavanje članstva i nove pripravnike.

Koja je razlika između gorskih spašavatelja i spašavatelja?

- Spašavatelj je onaj koji je prošao pripravnički staž, ali nije još položio sva tri tehnička tečaja nego, primjerice, dva. 

To su ljudski članovi, ima li i životinjskih?

- Naravno, imamo tri potražna psa koji su apsolutno naši ravnopravni članovi, a još jedan je u obuci i vjerujemo da će nam se uskoro pridružiti. 

Postoje li dobna ograničenja? Kako je sa spolnom raspodjelom, koliko je žena?

- Dobna ograničenja gotovo da ne postoje, osim onog donjeg, a to je da osoba mora biti punoljetna. Gornja granica u načelu ne postoji, ovisno je o tome kako se sama osoba osjeća i koliko je spremna. Članovi HGSS-a su odgovorni i ozbiljni ljudi, koji će i sami osjetiti kada više ne mogu, a sve dok mogu pomoći s nama su, tako da mi trenutačno imamo i jednog 70-godišnjaka među članovima. Žena ima, ali ih je nažalost nešto manje, recimo da je u prosjeku obično nekih 10-ak posto članica, ali opet mogu reći da je ovo zvanje u kojem ništa nije bitno osim sposobnosti i posvećenosti, tako da nikog ne ograničavamo niti na taj način.

Što pokriva karlovačka Stanica, često se može pročitati i čuti da ste na terenu i negdje izvan županije?

- Što se tiče područja koja obuhvaća sama Stanica, u županiji zapravo imamo dvije, uz karlovačku djeluje i ogulinska. Karlovačka obuhvaća gradove Karlovac, Duga Resa, Ozalj i Slunj te sve okolne općine, s tim da imamo i svoju ispostavu za Slunj i Rakovicu, dok ogulinska pokriva grad Ogulin i tamošnje okolne općine. No, što se tiče intervencija, svakako, vrlo često nas pozivaju i izvan županije, pogotovo kada je riječ o zahtjevnijoj potrazi ili intervenciji na koju iz nekog razloga ne može hitno izaći lokalna ekipa.

Je li kad bilo zlonamjernih poziva, relativno nedavno je bio šokantan slučaj u Zadru gdje je netko svakodnevno po nekoliko stotina puta zvao Hitnu i ometao ih u radu?

- Ne, stvarno se ne mogu sjetiti niti jednog jedinog slučaja, mislim da ljudi zaista cijene HGSS, znaju tko smo i što radimo, znaju da radimo volonterski i da smo im uvijek spremni pomoći u svakom obliku i to poštuju. 

HGSS radi volonterski, pretpostavljam da su onda članovi uglavnom zaposleni i kako se to onda riješava u slučaju težih i dugotrajnijih intervencija? Postoji li zakonska obaveza poslodavaca da pusti ljude na intervenciju? 

- Neke stvari su zakonski riješene, ali ta konkretno i ne, tako da u tom dijelu nažalost ovisimo o poslodavcima. Poslodavac zakonski ne mora pustiti člana HGSS-a na intervenciju niti ga mora zadržati na poslu ako ovaj izostaje zbog intervencija. Međutim, isto tako moram reći da, sada na sreću, na našem području poslodavci imaju izuzetno puno razumijevanja i ne samo da nikada nismo imali problema, nego su većinom i jako sretni i ponosni što su njihovi radnici članovi HGSS-a. Zakonski je riješeno to da država pokriva taj izostanak, odnosno ako član HGSS-a zbog intervencije nije na poslu dva ili tri dana, to neće platiti poslodavac, već sam HGSS kroz državna sredstva. 

Koliko karlovačka Stanica godišnje ima intervencija? I koji je najčešći tip intervencija?

- Jasno, to donekle ovisi od godine do godine, no otprilike se ta brojka kreće oko nekakvih devedesetak intervencija. Moglo bi se reći da su Karlovčani odgovorni i dobro se čuvaju u prirodi i poštuju neka pravila. Jer, kada se uzme u obzir koliko je na ovom području planinarskih društava, koliko ljudi voli provoditi vrijeme u prirodi, siguran sam da su svakog vikenda tisuće ljudi negdje u šumi, u brdima... onda 90 akcija godišnje nije puno. A, što se tiče vrste intervencija, i kod nas su najučestalije potrage za izgubljenim osobama, a u ljetnim mjesecima nažalost ima i nešto veći broj utapljanja.

Postoje li neka kritičnija razdoblja s većim brojem intervencija?

- Zapravo ne, moglo bi se reći da nema nikakvih pravila. Tih 90 intervencija nikad nije ravnomjerno raspoređeno kroz godinu, nego će se dogoditi faze u kojima smo danima pa i tjednima gotovo potpuno mirni, ili imamo eventualno jednu intervenciju, a onda će opet doći faza u kojoj intervencije zaredaju. Baš prije tri tjedna smo imali situaciju da smo u tri dana imali pet intervencija. 

A, jesu li neka područja kritičnija?

- Kada je u pitanju naše područje onda su možda nešto češći nestanci na području Vojnića i Krnjaka, ali i tu nema nekog strogog pravila, događale su se potražne intervencije i na području samog grada Karlovca. 

Koliko su često intervencije uspješne, odnosno sa sretnim krajem?

- To prvenstveno ovisi o brzini poziva. Mi smo spremni jako brzo reagirati, a onda šansa raste s tim koliko je sam nestanak brzo prijavljen. Kada je poziv pravovremeno upućen šanse za sretan rasplet su izuzetno velike, jer dobro poznajemo teren i svi su članovi odlično educirani i već iskusni. Jasno, kada je riječ o klasičnoj potrazi za nekim tko je zalutao, izgubio se... Kada je riječ o nesreći nekada nažalost ni najbrža intervencija neće pomoći ukoliko su ozljede bile kobne. 

Je li u posljednje vrijeme baš na našem području bilo težih intervencija?

- Uvijek ih ima, baš prije koji tjedan smo imali izuzetno zahtjevnu intervenciju koja ovako površno prepričana možda i neće na prvu zvučati teško, ali kada si na terenu postoji bezbroj sitnica koje otežavaju posao. Imali smo, dakle, intervenciju kod čovjeka koji je propao kroz pod u podrum u napuštenoj kući. Međutim, radilo se o izuzetno nepristupačnom području i izuzetno osjetljivoj intervenciji na samoj lokaciji, tako da je bio potreban i velik broj spašavatelja i maksimalna opreznost u svakom trenutku. 

Je li bilo težih ozljeda među samim spašavateljima?

- Evo, mogu reći zaista s ponosom na našu ekipu da nije. Posao je zahtjevan, ali svi su jako dobro obučeni i kvalitetni ljudi, strogo poštuju sve propise pri intervencijama i jasno da je onda i mogućnost stradanja svedena na minimum. 

Naravno, ponekad su neizbježne i intervencije koje završavaju tragično, postoje li psihološke posljedice kod spašavatelja?

- I to se trudimo svesti na minimum, nakon svake akcije se vrše analize, koje uključuju i to kako je na koga utjecala intervencija i njen rasplet. O tome se vodi računa i na drugim razinama pa mogu reći i kako sam s četiri kolege autor znanstvenog rada, odnosno istraživanja o suočavanju s ekstremnim stresom kod pripadnika HGSS-a, koji je objavio The Journal of nervous and mental disease, jedan od vodećih svjetskih časopisa koji se bavi tom tematikom i područjem medicine. 

Da proširimo tu priču budući ti je to profesija, kako se ljudi nose s posljedicama svega što nas je snašlo u protekle dvije godine? Pandemija, potresi, sada i prijetnja svjetskim ratom, je li znatno pojačan opseg posla u Klinici za psihijatriju?

- Posla je puno i sve što se događa nesumnjivo je ostavilo posljedice na mnogima. Mnogi možda još nisu došli do razine da im treba stručna pomoć u nekoj klinici, ali svakako im može pomoći razgovor ili poneka uputa o tome kako se nositi sa svime što nas okružuje. Radimo puno, tim više sam sretan što sam uspio sudjelovati u radu na knjizi "Socijalna psihijatrija", za koju sam napisao jedno poglavlje. 

Kako balansiraš između posla i dužnosti pročelnika karlovačke Stanice HGSS-a? Jesi li i dalje više zauzet terenskim radom ili obavljaš i neke uredske poslove?

- Srećom ne obavljam uredske poslove, vjerujem da bi me izludjelo da moram nakon posla još doći rješavati administrativna pitanja.

Ima li posao i svoju zabavniju stranu? Poneku šaljivu intervenciju?

- Hm, sama priroda posla je takva da je uvijek intervencija ozbiljna, jer ili je riječ o nesrećama ili izgubljenim osobama, a onda nije lako niti onom tko se izgubio niti onom tko ga traži, no jasno da se dogodi opuštenija atmosfera, pogotovo nakon što sve sretno završi. Baš smo nedavno imali intervenciju oko čovjeka koji se izgubio nakon što je otišao u gljive, kada smo ga našli i sam se šalio na taj račun, a mi smo mu pomogli nabrati malo više gljiva da se ne vrati kući praznih ruku.

Moramo spomenuti i da Stanica slavi 40 godina rada i već u utorak nas očekuje i velika izložba u Aquatici?

- Da, s tim da moram napomenuti da je karlovačka Stanica osnovana prije 42 godine, ali zbog pandemije morali smo staviti na čekanje planiranu proslavu pa ćemo je obaviti ove godine. U Aquatici se od utorka može razgledati izložba twittova HGSS-a, koji su uvijek bili jako popularni u javnosti. Bit će otvorena do 8. travnja, a 19. ožujka imat ćemo i veliku izložbu opreme i našeg voznog parka, koja će, siguran sam, biti također zanimljiva građanima.

Treba li uopće pitati imaš li uz posao i obaveze u HGSS-u vremena za još nešto? Odeš li ponekad u prirodu iz čistog gušta?

- Nažalost ne. Nemam vremena za doslovno ništa, osim za HGSS, posao i, ipak još nešto - pripremanje svadbe!

Supruga je isto u HGSS-u? 

- Hvala Bogu, nije! Ali srećom ima puno razumijevanja. 

Razgovarao: Darko Lisac