KA RETROVIZOR

KAretrovizor

Prodike socijalističkog establišmenta roditeljimakoji su djeci davali nenarodna imena s „iksevima“ i „ipsilonima“

Prodike socijalističkog establišmenta roditeljimakoji su djeci
davali nenarodna imena s „iksevima“ i „ipsilonima“
foto KAfotka.net

Iako bi se očekivalo da će s otvaranjem granica, ulaskom u novu asocijaciju država Europsku uniju, nove generacije roditelja promijeniti navike u odabiru imena svojim potomcima, to se u prosjeku zapravo nije dogodilo. Statistike kažu da su od 1990. godine naovamo najpopularnija imena Ivan, Josip, Marko i Luka te Marija, Ana i Ivana, što se gotovo u potpunosti poklapa s najpopularnijim imenima u Hrvata od prije sto godina. Dakako, odstupanja i neobičnosti ima i uvijek ih je uostalom bilo, ali možemo zaključiti da su u većini slučajeva Hrvati ostali tradicionalisti u odabiru imena svoje djece.

U sistemu koji je volio kontrolu svega i svačega, kad se s pozicije moći smatralo pametnim i oportunim nešto ne zabraniti, onda se moralno i politički prodikovalo i pokušalo utjecati na ljude da ne skreću s puta kojeg je partija smatrala ispravnim. Na potezu od prihvaćanja „trule“ zapadne kulture, preko materijalističkih i potrošačkih navada do – izbora imena. Da je tome tako svjedoči u uvodni komentar iz Karlovačkog tjednika s početka 70-ih godina kad se Karlovčane proziva za dekadenciju upravo zato jer se sve više odriču narodnih imena i daju djeci pomodna zapadnjačka imena.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

„Imena“, Karlovački tjednik, 26. ožujka 1970.

Čudni su naši ljudi. Ponekad im je mnogo draže nešto što nije naše, domaće i narodno već teže da imaju nešto „ekstra“ uvozno i uglavnom da je iz inozemstva. Koliko se u tome otišlo daleko teško je reći, jer eto, danas je u modi da imena djece koja se rađaju nisu naša narodna već naprosto moraju biti „originalna“.

Da bi se u to uvjerili dovoljno je samo poviriti u knjige rođenih u karlovačkom matičnom uredu (koji nije iznimka), pa se može vidjeti kakva imena imaju mnogi dječaci i djevojčice koji ne znaju reći još nijednu riječ, ali za ime njih nitko nije ni pitao. Pored naših lijepih imena djece, kojih u Jugoslaviji imamo zaista u velikom izboru, kao nijedna druga zemlja u svijetu, nailazimo na imena koja su tuđa za nas, naše ljude i sredinu. Uz imena Ana, Dragana, Mira, Marka, Dubravka, Josipa, Ivana, Jasminka, Željka, Nenada, Milana, Jagoda, Nada, Vladimira, Ružica, Tomislava, Milena, Stjepka, Ljubica, Nikola i Marija naći ćemo i imena kao što su Žaklina, Oliver, Yvonna, Rene, Karmen, William, Dolores, Abvelina, Romana, Valentina, Augustino, Diana, Sergea, Gaby, Paul, Daniela, Andrea i još mnoga druga. Uglavnom efektna i zvučna imena, sa dosta „iksova“ i „ipsilona“, koji bi nešto trebali značiti i podsjećati na „svjetske“ osobe s naslovnih stranica inozemne mondene štampe, na glumce, glumice, pjevače i starlete iz pomodnog svijeta koje nemaju nikakve veze s našom domaćom stvarnosti i ljepotom naše narodne baštine nam je ostavila toliko lijepih i originalnih imena.

Sigurno je da je odabiranje imena djeteta stvar roditelja ali je pitanje što ih rukovodi da izaberu upravo takva imena i da li će se s time složiti i njihovo dijete kad jednom odraste. Teško je u to vjerovati jer uvijek će među djecom našim imenima stršati jedan Willy, Žaklina ili Paul, a da i sam neće znati zašto.

Izdvojeno


Reci što misliš!