Problem neujednačenih mogućnosti roditelja postoji i danas, možda je i izraženiji nego tada.

Maturalna putovanja danas je gotovo nemoguće zamisliti u vlastitoj državi. Istina, promijenila je to donekle u protekle dvije godine pandemija pa su neki bili prisiljeni na domaći "maturalac", a mnogima je nažalost i putovanje koje je često najljepša uspomena na školske dane i propalo. Ipak, već desetljećima sasvim je uobičajeno da srednjoškolci svoj maturalni izlet provode izvan zemlje, što svakako ima svoje prednosti i ne treba tome prigovarati, iako bi se s obzirom na ono što je često svima i prvo na umu (a to je jednostavno - zabava) moglo diskutirati o tome je li potrebno da se za tako nešto ide u npr. Španjolsku. 

No, to je već toliko uvriježeno da gotovo nema smisla o tome raspravljati, ali zanimljivo je vidjeti "korijene" ovih putovanja koji su prije 45 godina izazivali zabrinute komentare iako se radilo najčešće tek o jednodnevnim ili vikend izletima do mora. Domaćeg. 

Sadržaj se nastavlja...

Doduše, problem neujednačenih mogućnosti roditelja postoji i danas, možda je i izraženiji nego tada, ali oko potrebe maturalca više nitko ne dvoji. A, i dobro je da je tako, jer to je samo jednom u životu, a nadamo se da je društvena svijest u školama i razredima i dalje dovoljno velika da, kada netko zaista nikako ne može priuštiti putovanje, pomoć ipak stigne.

"Izjednačenje", Karlovački tjednik 26. svibnja 1977.

Ovih dana glavna tema u školskim klupama su izleti na kraju školske godine, posebno izleti malih i velikih maturanata. I tako saznajemo da je jedan razred maturanata gimnazijalaca priredio maturalnu večeru u Haludovu (lijepom i skupom), hotelskom kompleksu u Malinskoj na otoku Krku, da će jedan razred osmoškolaca ići u Alpe i na more i da ne nabrajamo...

Nemamo ništa protiv da nam se školarci na kraju školske godine i pogotovo na kraju stupnja školovanja provesele ili da proputuju i upoznaju svoju zemlju. Ali, koliko roditeljskih džepova može podnijeti jednu skupu večeru? Koliko je roditelja primorano (u pravom smislu te riječi) da posegnu u džep dublje nego što bi smjeli samo da svoje dijete izjednače sa suučenikom (s kojim možda sjedi u istoj klupi) čiji roditelj može sebi dozvoliti da skupom večerom "nagradi" svoje dijete? Pitamo se - gdje je tu škola, koja u našem društvu ima vrlo precizno određenu ulogu, mjesto i zadatke? Nije li škola trebala, na ovaj ili onaj način, posredovati i ublažiti "apetite" koji - uvjereni smo u to - prije svega potječu od roditelja dubljeg džepa, a tek potom od njihove djece? 

Naše samoupravno socijalističko društvo bori se protiv uravnilovke u bilo kojem njenom vidu. Međutim, naše društvo bori se za jednakost svakog svog člana i školi je dalo u zadatak da stvara svjesne članove samoupravnog socijalističkog društva. Stoga sa zadovoljstvom ističemo primjer učenika VII d razreda Osnovne škole "Herta Turza" koji su donijeli odluku da će zaraditi barem dio troškova izleta. Radili su jedan dan na pošumljavanju i zaradili svaki po 160 dinara - zlatnih, možemo slobodno reći...

Ukoliko sličnih primjera ima još, rado ćemo ih zabilježiti...

(foto: kafotka.net)